Nakon drugog kola u Areni i susreta protiv dobrih nam i dragih prijatelja iz daleke Argentine, vječno naklonjenih Hrvatskoj, spomenuli smo našem vrataru Kuzmanoviću kako je “važno zvati se Dominik, jer izgleda da je u nas za vratara to ključno prezime”.
Asocijacija na imenjaka mu s nogometnih travnjaka, Dominika Livakovića. I ne, kako je rekao Kuzma, nije se još upoznao s Livijem. Bude, nije kasno. Mladi su obojica, ali prije svega rukometni Dominik. U kolovozu će tek napuniti 23 ljeta. To prvo i upada u oči kada se govori o Kuzmanoviću, a ovih dana malo tko ga u Hrvatskoj, u bilo kojem domu, kafiću, na ulici nije spomenuo barem jednom.
Kuzma je ludo mlad za ovakve vratarske bravure. Sportaši, barem u loptačkim momčadskim sportovima, ulaze u najzreliju dob oko 27. godine. Tad se na nadarenost i godine treninga, vježbanja, “veže” iskustvo koje je u životu svakog od nas, ne samo u sportu, od esencijalne važnosti. Priznajte, svatko od vas koji sada čita ove retke, daleko je “pametniji”, mudriji sada nego prije 10, 20 ili više godina. Teško ćemo ponoviti neku “glupost” iz mlađih dana. To je to životno iskustvo.
Za sport vrijedi isto, samo što je taj interval stjecanja iskustva puno kraći, intenzivniji jer je u konačnici i karijera kraća.
- Jednostavno se netko rodi takav pa se pojave vratari koji su odlični već u jako ranoj dobi. Nema takvih puno, a on je takav. Imate u Njemačkoj sličan takav slučaj s Davidom Späthom, vratarom njihove reprezentacije, isto ima 22 godine. On također u Bundesligi brani fenomenalno. Jednostavno, imate neke golmane koji su takvi, Bogom dani - priča Mario Kelentrić, bivši vratar naše izabrane vrste, danas trener vratara Gummersbacha i čovjek koji Kuzmu zna jako dobro, kako veli “od malena”.
"Nikad se ne zadovoljava jednom dobrom utakmicom, pa da će sad živjeti na staroj slavi"
- Njega sam uočio davno, prije 6-7 godina. Prije pet godina sam rekao - ako Dominik Kuzmanović ne postane vrhunski vratar i jedan od najboljih na svijetu, ne znam tko će. Nisam ja nekakav prorok, ali odmah se vidjelo da nešto u tom tadašnjem klincu ima. Iako, on je još uvijek klinac.
Kelentriću i Kuzmanoviću su se i životne, sportske crte preklopile prije pola godine.
- Počeli smo raditi zajedno ljetos kada je on došao u moj klub u Njemačkoj, gdje sam trener vratara Gummersbacha. Tu sam i ja malo sudjelovao u transferu jer sam puno razgovarao s njim, roditeljima. Drago mi je da je odabrao Gummersbach. To mu je pravi put u karijeri kako bi se unaprijedio. Čam sam ga želio i ranije dovesti u Zagreb kad sam tamo radio, ali u to smo doba imali previše vratara. Međutim, napravio je dobar put i otišao u Nexe, fino se razvijao.
Pritom ono s čime je rođen, kaže Kelentrić, samo je dio priče, a važnije je ono kako je to Kuzmanović nadogradio.
- Stvarno je jako velik radnik. Jako sam ga dobro upoznao zadnjih šest mjeseci jer smo svaki dan zajedno, u dvorani. Nikad se ne zadovoljava jednom dobrom utakmicom, pa da će sad živjeti na “staroj slavi”. Ne, on “grize” na svakom treningu, svakom šutu, puno razgovaramo, puno me pita, dajem mu savjete i nadam se da će ta suradnja biti još bolja. Još uvijek on ima neke mane, u tehnici i stilu, no ako to uspije popraviti, usavršiti... Godinama će biti najbolji vratar na svijetu - uvjeren je Kelentrić.
"Kod Kuzme ne možete pronaći utakmicu da je branio 60 minuta i imao tri ili pet obrana"
Potvrdio je Kelentrić i naš površni dojam iz prijašnjih dana o Kuzmi kao dečku koji je, barem izvan terena, savršeno tih, gotovo povučen, nenametljiv. Nema ga se za čuti i vidjeti. Za razliku od utakmice kada je “zvijer” na golu.
- Tu se opet vraćamo na njegovu dob. Ima 22 godine, a zreo je kao da ima 32. Nevjerojatna osobnost. On je tu, u Gummersbachu omiljen i da, on niti ovdje ne priča puno, ali kad nešto kaže, to je sve suvislo. U svojem društvu on se uvijek družio i druži sa starijim kolegama, a ne sa svojom generacijom. U glavi je puno zreliji i zato i je on s 22 godine već sada jedan od najboljih vratara na svijetu. On u sebi nema ništa dječje. On je na terenu i izvan njega, na treningu i na kavi, takav. Dalje, on brani u kontinuitetu. U sezoni ima možda tri loše utakmice, a kad loše brani, uvjetno loše ili kad ne čini “čuda”, onda je na 10 lopti - potvrđuje Kelentrić ono što smo vidjeli donekle protiv Egipta.
Tada nije briljirao, a imao je 10 obrana.
- Upravo o tomu govorim, a to je nevjerojatno. Jer znate, vratar kada mu je loš dan, onda ima tri obrane. Kod Kuzme to nije slučaj i kod njega ne možete pronaći utakmicu da je branio 60 minuta i imao tri ili pet obrana. To ne postoji.
Još nešto je Kelentrić želio naglasiti, a tiče se Kuzmanovićeve mentalne snage.
- Ako primi dva, tri gola na “njegovu dušu”, kako se kaže, njega to ne izbaci iz takta. Četvrtu loptu će obraniti, neće ga to poljuljati. Puni se obranama, ali i s primljenim golovima ne pada. To je fascinantno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....