Reakcija javnosti bila je jedinstvena - bijes, ljutnja i nezadovoljstvo nastupom rukometaša u Riju. Možda tek nije bilo nekih dežurnih kritičara koji su tvrdili da će sve biti bolje, no to je stvar s kojom će se s vremenom naučiti nositi, jer nikad kritičara od takvih. Nismo nakon povratka čuli ništa dobro o viđenom što je prikazala naša reprezentacija. Ni priče koje dolaze sa strane ne zvuče bolje, dapače. Dojam je da se čeka rasplet u kojem će doći do promjena, a kakvih, to će se tek vidjeti.
Tomislav Grahovac predsjednik je Upravnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza, čovjek koji će morati pronaći konačni odgovor za sve što se događalo. Zasad još nije ni krenuo, jer se čeka kraj godišnjih odmora, da bi se sjelo, razgovaralo i pokušalo iz nezgodne situacije izaći jači. Sva je sreća da zbog domaćinstva Eura ne moramo igrati kvalifikacije u listopadu, pa će biti vremena za sve, makar se ni ta situacija ne smije uzeti zdravo za gotovo. Već u siječnju je SP u Francuskoj, a tu trebamo bolju Hrvatsku. Hrvatsku koja se bori za tron s Danskom i Francuskom, koja ne gubi od Norveške, Poljske, Katara, koju ne razbija Španjolska koje nije bilo u Riju, koja sretno pobjeđuje Argentinu... Nije to samo bio Rio, bilo je puno više od toga, na što nismo baš navikli. Nije ni predsjednik Grahovac.
Svi smo očekivali više
Kako ste doživjeli Rio?
- Teško. Sama činjenica da smo ispali u četvrtfinalu je pokazatelj da ne možemo biti zadovoljni rezultatski. Ja uvijek u svemu što radim želim biti najbolji, a to je nekad neizvedivo. No trebaš poduzimati nešto da budeš, a moj je dojam da mi nismo poduzeli sve.
Kako je moguća rečenica da je cilj EP u Hrvatskoj 2018, a da se Olimpijske igre koje su san svakog igrača uzmu kao nešto nebitno? Nije li to preelegantno tumačenje nakon svega?
- Apsolutno, nedopustivo, jer to nikad nitko baš tako nije postavio. Mi smo samo potencirali želju za zlatom na EP-u kojem ćemo biti domaćini, jer je to jedino zlato koje nam nedostaje, ali nikome ni na kraj pameti nije bilo zanemariti značaj Olimpijskih igara. Ako je netko to tako protumačio sebi, krivo je protumačio.
Kako je vama sve to skupa izgledalo kao nekadašnjem rukometašu?
- Igra je bila u znaku oscilacija, jako loše protiv Katara, Argentine i Poljske, protiv Francuske, Danske i Tunisa dobro. Za konstantu na turniru kao što je olimpijski puno je toga nedostajalo. Prevelika je razlika bila u pripremi i realizaciji. Nakon dva mjeseca priprema svi smo očekivali više.
Ne sjećam se izvještaja
Jeste li dobili izvještaj?
- Nismo dobili nikakav izvještaj još, to mora izbornik reći gdje su razlozi neuspjeha. Meni je logično da forma s natjecanjem raste, a ne da pada. A mi smo ključnu odigrali kao prve dvije. Zašto se počelo spuštati, zašto se apostrofiralo četvrtfinale... To je izgledalo loše.
Izvještaj nakon Eura u Poljskoj nije bio zanimljiv, jer ga je prekrila medalja. Jeste li uopće imali izvještaje iz Poljske i iz Herninga, gdje su se igrale kvalifikacije za odlazak na OI, koji su mogli naznačiti da se stvari ponavljaju?
- Dopuštam da se ne sjećam, čak mi se čini da je nešto bilo na Danima rukometa, ali nije bilo diskusije po pitanju toga, ni nakon Poljske ni nakon Herninga gdje je bilo slično, gdje su viđene iste pogreške koje smo ponovili nažalost i u Riju.
Je li Ivano Balić koordinator za muški rukomet ili za mlade selekcije?
- Ivano Balić je koordinator za muški rukomet u cjelini, ne samo za mlađe selekcije.
Je li Željko Babić kao izbornik na klupi bio Balićev prijedlog?
- Točno, s tim da ga je na njegov prijedlog potvrdio Upravni odbor.
Zašto Balić nije bio u Riju kao koordinator za muški rukomet čiji je Babić bio prijedlog?
- Nisam razgovarao s njim nakon Rija, nisam ga ni vidio. Očekujem da ćemo tijekom idućeg tjedna imati razgovor sa svima i da ćemo onda vidjeti kako dalje. Želim izvješća pismeno, rekao sam to. Ne znam zašto Balić nije bio u Riju, ali je svakako trebao biti.
Treba li Babić ostati izbornik?
- Ja to ne mogu odgovoriti na taj način. Percepcija javnosti je jasna, bila je jasna još dok smo bili u Riju. No ne bih volio to rješavati kroz novine. Kada sam dolazio, postavio sam se kao prvi među jednakima i želim da tako funkcioniramo i dalje. Čut ćemo sve pa ćemo vidjeti kako dalje.
Je li medalja u Poljskoj sakrila puno stvari?
- Teško mi je to reći. Rezultat je postojao, boljke su bile uočene i svi smo rekli da možda treba vremena. No i Herning i Rio pokazuju da su boljke iste, da način razmišljanja ostaje isti. To je ono što brine. Mi smo u Danskoj imali iste probleme, ali nas je sjajni dan Stevanovića izvukao. Mi faul protiv Poljske nismo napravili u Riju. Mi smo u Poljskoj bili s jednom obranom, možda smo trebali više... Nisam pristalica rješavati stvari preko koljena. Treba biti hladne glave.
Slaba komunikacija
Predbacujete li si nešto kao savez?
- Odgovornost je izbornika. Savez je sve dao da se uvjeti ispune, da se ispune sve želje. Stožer je birao igrače, gdje i kako će se pripremati. Nikakvog upliva nije bilo ni s koje strane. Da je bio uspjeh, lovorike bi ponio stožer.
Jeste li razgovarali s Babićem nakon Rija?
- Još u Riju, pred svima. Nisam dobio odgovore, samo razmišljanja.
A igrači i ostali treneri?
- Uglavnom su šutjeli.
Kakva je vaša komunikacija s Babićem?
- Dobra, nikad u smislu da se na bilo koji način petljam u njegov posao. Samo treba li nešto, mogu li pomoći...
A s Balićem?
- Nismo razgovarali, niti itko od Upravnog odbora. Osobno sam očekivao da će nam Balić svojim imidžem, činjenicom da je omiljen više pomoći u nekim stvarima. On se nakon OI nije ni oglasio, mislim da je trebao. Bio sam na finalu EP-a kadeta, bili smo svi kao savez tamo, njega nisam vidio. Možda je sjedio negdje drugdje.
Zašto ne sjedi s vama?
- Ja sam za to da on ne može biti solo igrač, on je koordinator između nas kao rukovodstva saveza i stručnog stožera. Funkcija koju obavlja podrazumijeva kontinuiranu komunikaciju s rukovodstvom i stožerima, planiranje akcija, dogovaranje realizacije. Ovdje je definitivno od koordinatora izostala komunikacija barem prema rukovodstvu saveza. Kakva je bila prema stožeru, ne znam, ali znam da je morao biti cijelo vrijeme u reprezentaciji i tijekom priprema i u Brazilu.
------------------------------------------------------------------
PREVELIK NOVAC JE POTROŠEN NI ZA ŠTO 'Ovo više nema smisla, to je nazadovanje i izvan je zdrave pameti!'
Koliko ovakav rezultat na Igrama u Riju utječe financijski na savez?
- To ćemo tek vidjeti. Sigurno da neće pozitivno utjecati. Nije isto kada osvojiš medalju, posebno na OI, i kada se vratiš ovako...
Uključio je ljetnu priču u sve.
- Prvo smo imali zlato pjeskaša, pa sve mlade selekcije na međunarodnoj sceni. Cure su napredovale do četvrtfinala SP-a, što me posebno veseli, odlični su bili juniori na četvrtom mjestu, kadeti srebrni u finalu. Imali smo organizaciju EP-a kadeta, a sve to košta, pripreme, natjecanja i taj rezultat u Riju sigurno nam u tom smislu ne ide na ruku. Nije nam se vratilo ništa. Bilo bi lakše da je bilo samo malo bolje. No možemo reći da se nastavlja priča o tome da imamo puno mladih koji dolaze na veliku scenu. To je kontinuitet zbog kojeg sam optimist bez obzira na trenutnu situaciju.
Imali smo sve na dlanu, sva natjecanja, a onda problem. Niti smo profilirali mlade, niti imamo rezultat, mnoge smo zanemarili, neke i prekrižili, ne cijenimo domaće dosege, a EP doma se približilo.
- Bez obzira na sve ja po pitanju perspektive nisam zabrinut. Tu ne vidim problem. Ne treba gledati samo igrače koji su bili na OI. Puno je onih koji pokazuju zavidan napredak. Mislim da smo na svakoj poziciji dovoljno jaki da bismo se nosili sa svima. Ako to mogu igrači kroz Ligu prvaka, mogu i ovako. Kako tko razmišlja, kako vidi, to je stvar osobnog pristupa. Uvijek sam pristalica samo da trebaju igrati najbolji.
Jesu li igrali?
- Ja se u to ne mogu petljati, niti želim, ali rezultat je jasan.
Imate li rješenje za probleme?
- Sigurno ćemo nešto napraviti, ovako ostati neće. Svjesni smo mi svi te činjenice, ne možemo prijeći preko svega toga tek tako. Ali želim sve čuti, želim čuti što misle, da se izjasne... Slažem se definitivno da ovo nema smisla, ovo je nazadovanje i izvan je zdrave pameti. Može se izgubiti, ali ako se vidi da netko ne može, to se ne smije ignorirati. Nije došlo do noktiju nego su prsti počeli gorjeti. Prevelik je novac potrošen ni za što.
Imamo li ljude koji to mogu raditi?
- Sigurno da imamo ljude koji to mogu, to nije upitno. Dok ne sjednemo, dok ne čujemo sve strane, nećemo o tome.
Otvorio je srce...
- Realno mislim da smo mogli uzeti zlato i u Poljskoj i u Riju. Ali mi smo gubili ono što nismo smjeli izgubiti, od slabijih protivnika. I to nam se ponavlja.