Ana Debelić jedina je od hrvatskih rukometašica izabrana u idealnu sedmorku Europskog prvenstva. Potpuno zasluženo jer sjajna djevojka s Raba odigrala je maestralno na pivotskoj poziciji. Bila je nerješiva zagonetka za suparničke obrane, uostalom, dovoljno će reći podatak da je završila natjecanje s visokih 85 posto šuta (23/27). Osim toga, bila je jedan od generatora dobre atmosfere u reprezentaciji, uvijek nasmijana, uvijek spremna za šalu. Ostat će upamćeno kako je na Ćamilino pitanje "muž ili ljubavnik?" mrtva-hladna odgovorila:
- Volim ih obojicu.
Ana je jedina udana rukometašica u našoj brončanoj reprezentaciji, znale su je suigračice i zezati na tu temu, ali stasita Rabljanka na to će samo odmahnuti rukom:
- Ma, to su interne šale.
Kako Ana objašnjava briljantno izdanje Hrvatske u okršaju za treće mjesto protiv Danske?
- Jednostavno, nakon što smo izgubile polufinale protiv Francuske, znale smo da imamo još jednu šansu i da moramo dati svoj maksimum. A uz to, Dankinje su nas podcijenile svojim izjavama i rekle smo si "idemo im od početka pokazati da nas neće tako lako pobijediti". Naučile smo ih da, ako nekoga želiš pobijediti, moraš to napraviti na terenu. Ušle smo 100 posto u utakmicu, otvorilo nam se i pretvorili smo to u našu prednost - kaže 26-godišnjakinja.
Ne smeta joj, kaže, što su ih suparnice ranije podcjenjivale, ali...
- Kad smo došle do polufinala, to je već bilo ružno. Jer nismo došle do toga na način da je pet ekipa oboljelo od koronavirusa, pa smo se mi progurale. Znale smo da ne vide u nama favorite, ali za nas je to bilo i bolje jer se nisu pripremale za nas, nismo im bile bitne. Ulazile su u utakmice sa stavom "njih ćemo lako" i onda su naletjele na kamen.
I ona će u prvi plan kao tajnu uspjeha ove reprezentacije gurnuti zajedništvo.
- Kliknuli smo kao ekipa, a možda nam je u tome pomogla i ova korona i izolacija. Bile smo stalno skupa, ali nije nam to stvorilo ni nelagodu, ni probleme. Družile smo se, izrađivale razne ukrase, pjevale, igrale društvene igre, animirale smo jedna drugu, ali s lakoćom. Prvi put s lakoćom. Istina, ova je ekipa već nekoliko godina na okupu, ali trebalo nam je malo vremena da se posložimo. Kao što kaže i izbornik, ranije smo plaćali školarinu, ali sve je sada došlo na naplatu. Bilo bi lijepo da se napokon i ženski rukomet podigne nakon ovoga, ne samo seniorski, nego i mlađi uzrasti, da počnemo stvarati igračice i da imamo dobru reprezentaciju i u godinama koje dolaze.
U kojem trenutku su shvatile da su spremne za nešto veliko?
- Evo, sad kad smo se vratile, ha-ha. Iskreno, ne znam kad smo shvatile. Gurala nas je euforija cijelo vrijeme i uopće nismo bile svjesne što se događa. Nakon prve pobjede je bilo "ajme, što se dogodilo, pobijedile smo", pa nakon druge i tako nakon svake. Ni u jednom trenutku nismo razmišljale što i kako, nismo kalkulirale, razmišljale da bismo mogle napraviti ovo ili ono. Išle smo utakmicu po utakmicu i mislim da je baš zato ispalo ovako lijepo.
Kako je cura s Raba uopće završila u rukometu?
- Moj prvi trener je išao po školama i skupljao curice. Išle su sve moje prijateljice, pa sam i ja krenula na treninge.
Je li bilo koketiranja i s drugim sportovima ili je rukomet bio ljubav na prvi pogled?
- U jednom sam intervjuu rekla da sam trenirala kajak i pjevala u klapi, pa mi se sada svi rugaju da sam klapska pjevačica, ha-ha. Ali, dobro. Jesam, pjevala sam u klapi, vozila sam i kajak, malo sam trenirala i tenis, ali sve je to bilo usput, isprobavala sam kao i svako dijete. Ali, rukomet je uvijek bio broj jedan.
Ana je nakon Zameta, Lokomotive i Podravke završila u Rusiji. Točnije, u Astrahanočki, klubu iz grada Astrahana na obalama Kaspijskog jezera.
- Dobro mi je, nemam se na što požaliti. Prihvatile su me cure, zadovoljna sam. Grad je malo star i drugačiji, ali to je veliko iskustvo koje će me apsolutno obogatiti. Mogu izvući samo plusove iz upoznavanja drugih kultura i naroda. Iskreno, mislila sam da su hladni kao narod, ali vrlo su otvoreni i srdačni.
Na pitanje je li zavoljela tradicionalni ruski boršč, izraz lica je bio dovoljan odgovor.
- Probala sam. Nije baš da mi se previše svidjelo, ali neka, probala sam - uz smijeh je zaključila Ana.