Čudni su rukometni putevi, dok ponekad znaju biti doista egzotični. U današnje doba globalizacije ovaj se sport iz Europe proširio na druge kontinente, a svojevrsni "misionari" te ekspanzije su rukometni treneri koji prenašaju svoje znanje u klubovima i reprezentacijama diljem svijeta.
Jedan od njih je i Danac Morten Soubak, koji je trenutačno u Saudijskoj Arabiji, dok je prije toga radio u Danskoj, Brazilu, Angoli i Rumunjskoj, te ostvario veoma zapažene uspjehe
Trenutačno je pomoćnik izbornika muške reprezentacije Saudijske Arabije Jana Pytlicka. Ne ulažu Saudijci samo u nogomet, nađe se nešto petrodolara i za rukomet, iako su omjeri ipak značajno manji.
- Ni jednog trenutka nisam dvojio kad me Jan pozvao da mu budem pomoćnik u Arabiji. Oduvijek sam volio izazove, i evo me na još jednom Svjetskom prvenstvu - rekao je 58-godišnji Soubak u razgovoru za IHF-ov portal.
Kao stručnjak iz Danske, zemlje poznate po rukometnim uspjesima, mogao je pronaći posao gdje je god htio, no srce ga je vuklo u Brazil. U tu je južnoameričku državu bio zaljubljen još kao dječak.
- Kao klinac sam volio nogomet, a moj mi je otac puno govorio o Peleu. U ranim 70-im godinama još nije bilo previše televizijskih prijenosa, ali priče koje sam slušao bile su čudesne. Jedan od prvih eseja u školu napisao sam o Peleu i brazilskom nogometu, a zaljubio sam se i u njihovu kulturu. Čak sam i upoznao Pelea 2009. godine u Kopenhagenu, gdje je Brazil predstavljao svoju kandidaturu za Olimpijske igre u Riju - otkrio je danski trener.
Zbog ljubavi prema Brazilu upisao je i tečaj portugalskog jezika te je 2007. godine i preselio na drugi kraj svijeta. Postao je trener Pinheirosa, jednog od najboljih brazilskih klubova, da bi dvije godine kasnije preuzeo žensku reprezentaciju Brazila koju je vodio sve do 2016. godine, a 2013. ju je u Srbiji odveo i do svjetskog naslova.
- To su izuzetne uspomene. Kad sam bio klinac, sanjao sam o Brazilu, ali nikad nisam pomislio da ću mu donijeti svjetski naslov. Bilo je to poput bajke, kao knjiga, čudesna priča sa savršenom ekipom. Osam igračica bilo je jedno vrijeme sa mnom u bečkom Hypu i tu je oformljena jezgra reprezentacije. Svi smo davali sve od sebe, bili smo poput obitelji...
Soubak se povukao s klupe Brazila nakon Rija 2016. godine, uz ostvarenje najboljeg plasmana na Igrama, petog mjesta. Uslijedio je novi velik izazov, trenerski posao u Africi. Preuzeo je žensku reprezentaciju Angole, gdje ga je čekao malo drugačiji posao. Neiskusne igračice, bez previše međunarodnog iskustva, koje se tek upoznaju s rukometom na najvišoj razini. Nije ponovio uspjehe kao s Brazilom, no to nije ni bilo realno očekivati.
- U Europi imate uspostavljene sustave za razvoj talenata, a također imate i neke sjajne lige u kojima igrači mogu napredovati. Reprezentacijama poput Brazila i Angole nedostaju jaka domaća natjecanja. No, u posljednje vrijeme i te zemlje napreduju. No, da me ne biste krivo razumjeli, i tamo postoje ogromni talenti, ali ih treba "izbrusiti".
Nakon kratke epizode u Dunarei Braila, danski je trener iz Rumunjske otišao u Saudijski Arabiju te se nakon desetak godina opet vratio radu u muškom rukometu.
- Ovo je prvi puta da ne govorim jezik momčadi u kojoj radim. Nisam baš tečan u arapskom, stoga s igračima moram pričati na engleskom. No, pošto ga i oni govore, to nije teško.
Soubak je svjestan da su se on i šef Pytlick uhvatili rudarskog posla u Arabiji koja je daleko od svjetske rukometne sile.
- Pokušavamo razviti rukomet u Arabiji. Igrači imaju kvalitetu, ali ovo je dugoročni projekt. Primjerice, izgubili smo od Slovenije i Francuske s velikom razlikom jer smo napravili previše pogrešaka. Na tome moramo raditi, voditi brigu o lopti, ne darivati suparnike - zaključio je Soubak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....