Zlatko Saračević ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom sportu. Nakon njegove prerane smrti ove nedjelje, donosimo još neke reakcije njegovih suigrača i prijatelja iz rukometnog svijeta.
Jasmin Mrkonja, legendarno krilo Metaloplastike, bio je suigrač i veliki prijatelj Zlatka Saračevića.
- Prije samo nekoliko dana pričali smo nakon utakmice Osijeka i Podravke. Pričali smo dugo, o utakmici, planovima, pokazivao mi je neke varijante, radovali smo se novom susretu u mom kampu na ljeto. Naše drugarstvo datira dok je on bio u Banja Luci, a ja u Zavidovićima, jak Borac, jaka Krivaja. Bili su to dobri dani. Poslije je bilo mnogo dvoboja Borac - Metaloplastika, ali i zajedničkih uspjeha i medalja na velikoj sceni. Otišao je u legendu s terena za kojeg je živio i onako kako je živio rukomet koji je izgubio jednog od najboljih ikada.
Najveći dio rukometne karijere Zlatka Saračevića vezan je uz Abasa Arslanagića. I zato je dobro čuti što učitelj kaže o učeniku...
- Ja sam posebno emotivno vezan, jer sam njegov trener od 6. razreda osnovne pa sve do posljednje medalje s Jugoslavijom, kada sam bio pomoćni trener. Sarač je jedinac, odrastao s puno pažnje oca Hamdije i majke Mande. Bio je vrlo perspektivan odbojkaš, vertikalan odraz mu je bio odličan, išao je prsima na gol, a tako vidi i krilo i vanjskog i crtu. Natrčavao je na loptu, a skočnost je bila njegova snaga, šut iz prvog koraka... Bio je jako vrijedan, nije bio neki obrambeni igrač, ali nije jedini takav.
I priliku ste mu dali kada je krenuo?
- To je bio jednostavno Borac tog vremena. Imali smo sustav rada, stvaranja, treninga, svaki dan trening. Puc, Čavar, Smajlagić, pa Petkovićeva generacija koja je osvojila IHF kup s Perićem, Maglajlijom, Jovićem, Nezirovićem, Kneževićem... Saračeva generacija bila je generacija intelektualaca. Ramljak, Krsnić, Talić... Sarač je bio dobar đak, završio gimnaziju. Bio je najbolji s Ramljakom koji je danas liječnik u Njemačkoj.
Čuli su se redovno.
- Jesmo, izjadao mi se zadnji puta, nije mu bilo lako, rekao sam mu “ti to dobro radiš, ne sekiraj se”.
Velimir Petković izbornik je Rusije i trener CSKA. Važan za Saračevićevu karijeru nekad u banjalučkom Borcu.
- Bili smo u Moskvi prije nekoliko dana kada je igrala Podravka, družili smo se. Obećao sam mu pomoći oko novog angažmana... Eto, neću ispuniti obećanje. Nisam spavao cijelu noć, a sad idem u Našice potpuno prazan i beskrajno tužan. Baš je bio dobrica naš Sarač.