Tatu ne treba predstavljati. Svi koji vole rukomet jako dobro znaju tko je Alvaro Načinović, ali ime proslavljenog pivota Hrvatske dobro je poznato i onima kojima rukomet nije na vrhu liste najdražih sportova. Jednostavno je, kad imaš dvije olimpijske medalje - zlato s Hrvatskom u Atlanti 1996. i broncu s Jugoslavijom 1988. u Seoulu - kao što ima Alvaro Načinović, onda nadrasteš “samo svoj sport”. A to su samo olimpijska odličja, stariji Načinović od seniorskih medalja ima i svjetsko srebro s Hrvatskom na Islandu 1995. i europsku broncu u Portugalu 1994. godine, kao junior je 1987. postao svjetski juniorski prvak u svojoj Rijeci, a dvije godine ranije je bio brončani na SP.
Među svojim ljudima
Ono “stariji Načinović” je tu namjerno jer ponovo u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske imamo jednog Načinovića, 21-godišnjeg Alvarovog sina Verona. Ovaj 203 centimetra visok igrač kao i otac igra na poziciji pivota, kao i otac počeo je u riječkom Zametu i kao i otac bio je igrač Celja PL, doduše on samo jednu sezonu nakon koje je ovog proljeća otišao u Francusku. U Montpellier, klub ogromne tradicije i značaja u rukometnom svijetu, koji je nedavno u Areni nanio još jedan poraz u nizu našem PPD Zagrebu.
Veron je među seniorima debitirao ovog proljeća u dvije utakmice Hrvatske u Euro Cupu, protiv Slovačke i Mađarske, pa mu unatoč mladosti ovo nije prvi doticaj s najboljom hrvatskom rukometnom momčadi, ali iskreno priznaje...
"Još uvijek sam novi tako da imam pozitivnu tremu."
Ali uživa maksimalno.
"Jako lijepo je doći na nekoliko dana u Hrvatsku nakon dosta vremena, biti među svojim ljudima."
Ne razbacuje se riječima, još mu je uvijek lakše pričati na terenu nego za medije, ali je odlučan pokazati najbolje od sebe tijekom ovih tjedan dana koliko će reprezentacija biti u Poreču i na kraju odigrati prijateljski susret sa Slovencima.
"Očekujem da ću nešto novo naučiti, a moram se i prilagoditi na sustav igre koji je dosta drukčiji nego u klubu. Nadam se da su ovo samo jedne u nizu priprema reprezentacija na kojima ću biti, odnosno da ću i dalje biti u kadru reprezentacije."
Nada li se, unatoč mladosti i konkurenciji na svojoj poziciji, da bi mogao izboriti i dres za Europsko prvenstvo u siječnju?
"Naravno da se nadam, naravno da to želim i dat ću sve od sebe da to i bude tako."
Ovog proljeća je dres slovenskog Celja zamijenio onim francuskog Montpelliera, a kad te angažira klub takvog renomea to ima težinu.
"Super sam zadovoljan, drago mi je da sam u Montpellieru, sviđaju mi se treninzi, grad je jako lijep i samo još moram bolje naučiti francuski."
Samo radim svoj posao
I u ovom posljednjem je jako uporan.
"Ide mi sve bolje i jako mi je bitno da ga naučim. Uostalom, ni u momčadi svi ne govore engleski pa je to i nužnost da se bolje sa svima razumijem."
Kako je uopće došlo do vašeg angažmana?
"Tražili su nekog mladog pivota, ja sam im se sviđao, a moglo se i riješiti da odem iz Celja i to je to."
Pretpostavljamo da se niti sekunde niste dvoumili.
"Nisam, nekako mi je i tada bilo draže, a tako je i sad, da idem dalje, u nešto novo, u jači klub. Ja volim borbu, a ovo je viša razina iako je i Celje na visokoj."
Jeste li zadovoljni minutažom koju dobivate?
"U početku sam igrao više, sad malo manje, i u francuskom prvenstvu i u Ligi prvaka, ali tako je to u sportu i vjerujem da će biti u redu. Radim svoj posao, a prerano je i premalo je utakmica prošlo da bih se time zamarao i tražio neke posebne razloge zašto je to tako trenutačno."
Sviđa mu se igrati francusko prvenstvo, sviđa mu se što je svaka utakmica “na nož”.
"Bundesliga je još uvijek jača, ali se i ovdje u svaku utakmicu mora ući na najjače. Nema opuštanja protiv niti jednog suparnika, a ja volim kad je tako, kad je svaka utakmica bitna. Jako je puno odličnih igrača i super sam zadovoljan na kojoj razini je to."
Šego uvijek pri ruci
Veliku ulogu u Veronovoj prilagodbi na novi klub i novi grad, zapravo na potpuno novi život odigrao je naš reprezentativni golman Marin Šego.
"Jako puno mi Marin pomaže, kad sam tek došao sa svime me upoznao, a puno mi pomaže i Marko Panić i da nije bilo njih bilo bi mi puno teže."
Iako se kod nas stalno govori kako nam je jedan od najvećih problema prerani odlazak igrača u inozemstvo, Veron se s time ne slaže pa je odmah odbacio našu primjedbu kako je on rano otišao u Celje.
"Nikako, ja nisam rano otišao van, otišao sam kad sam trebao. Mislim da nije istina da prerano odlazimo. Meni je jako dobro došla sezona u Celju, prezadovoljan sam ukazanom prilikom i time koliko sam tamo napredovao. Igrao sam protiv najjačih igrača i klubova i to jako puno znači."
Kad imaš doma osobu koja je u karijeri prošla sve i to na najvišoj razini, logično je da ne moraš puno lutati kad ti treba neki savjet.
"Čujem se s tatom telefonom nakon utakmica, komentiramo što je bilo dobro, a što loše."
I kakav je otac u komentarima?
"Objektivan i realan i to mi puno znači."
Je li otac i osoba koja mu je najbitnija kad su u pitanju rukometni savjeti?
"Uzmem do svakog ono što mislim da je dobro, ali on je sigurno jedan od onih čije mišljenje najviše cijenim."
Iako je prošao mlađe selekcije nije imao sreće baš s osvajanjem medalja, a tu je ulogu odigrala i pandemija koronavirusa koja je prošle dvije godine poremetila održavanje natjecanja u mlađim kategorijama.
"Imam smo broncu s EYOF-a 2017. i baš mi je žao što je pandemija poremetila održavanje prvenstava i imali smo samo dva."
Priliku za povećanje kolekcije medalja, ako nastavi kao dosad, imat će u seniorima. Uostalom, te su i najvrednije.