Nevjerojatna je bila sezona Nenada Šoštarića. Počeo ju je na klupi Lokomotive kao najbolji hrvatski trener u prošloj godini, nakon niza godina napustio je Lokomotivu, automatizmom i žensku reprezentaciju koja je najvećim dijelom zahvaljujući njemu postala to što jest. Pun želje za napredovanjem i boljim rukometnim životom koji je nesporno zaslužio prihvatio je ponudu Zagreba, možda se u njoj odrekao i mogućeg olimpijskog naslova tada.
Raditi ambiciozno
I kada je sve trebalo krenuti drugačijim putem, dogodilo se nešto što se ne događa svaki dan. Razbolio se, kičma je stradala i nakon niza godina problema pokazala sve svoje strane, pa je Šoštarić pomalo radio, ali nije se mogao posvetit poslu u maksimalnom obimu. Trajalo je to neko vrijeme dok nije završio na operaciji kičme. Vratio se, pokušao, ali bilo je prerano. Nije mogao sjesti, putovati, terapija je bila jedini način da se bori s problemima. Ostavio je klupu, posvetio se rehabilitaciji i ta rehabilitacija ide dobro, pri kraju je, a s njom i Šokina želja da radi posao koji najbolje zna. U Međuvremenu Zagreb je s Andrijom Nikolićem našao svoj put i sada je Šoštarić na nekoj vrsti čekanja.
Kakvo je sada zdravstveno stanje?
- Ja sam zdravstveno OK. Bio sam na kontrolnom pregledu. Sve pokazuje da je situacija OK. Izuzetno sam zahvalan Damiru Kajbi i Zoranu Gobcu koji su mi najviše pomogli nakon operacije i svega što mi se događalo. Nije bilo ugodno, nije bilo jednostavno nositi se sa svim, ali tako je valjda moralo biti, to su stvari na koje nisam mogao utjecati.
Kakav je dogovor sa Zagrebom?
- Naš dogovor je da sam ja šef svih trenera u Zagrebu kada sve krene kako treba s radom. To je bio dogovor do kraja sezone. Što je dalje u pitanju, ne mogu reći. To trebamo definirati sljedećih dana.
Ono što vi znate…
- Na ljeto se vraćam na klupu, to je sigurna stvar i ono što želim i čemu sam težio cijeli život. Ja želim biti trener još barem dvije – tri godine. Sad, na koji način, kako, to ne mogu reći. Lijepo je vidjeti da je Željko Babić rekao ‘daj mi igrače 16 do 20 godina da stvorimo nešto za vrhunsko domaće’. Ako je to - to, i ja bih se toga uhvatio. Zašto je to važno? Zato što je to jedini realan put za budućnost u našem sportu uopće. Kada smo 2017. počeli formirati reprezentaciju koja se kasnije dizala bile su tu tada 20-godišnjakinje Stela i Paula, Lara Kalaus, Ćamila Mičijević… Lokomotiva koja je tada posvajala europski kup bila je u prosjeku stara 21 godinu. Eto, u tom smjeru vidim budućnost svih nas u rukometu. Da se radi organizirano, ambiciozno, da se stvaraju ciljevi bolji uvjeti i naravno da se trenera kvalitetno plati za to što radi, i za rad i reference koje unosi u svoj posao.
Svi će ostati
Kako vam se čini Zagreb?
- Zagreb je ove godine napravio veliki iskorak. Nadao sam se da će se proći Montpellier, jer mišljenja sam da Montpellier nije bolji od Zagreba. Sada se očekuje novi iskorak. To je logično, jer 99 posto momčadi bi trebalo ostati. Taj novi korak je prolazak grupe u sljedećoj fazi koji ne bi trebao biti upitan i ulazak među osam je najboljih klubova Europe je cilj kojem treba težiti, sljedeći veliki cilj. A onda nakon toga dolazi na red ono o čemu sam govorio. Sadašnji mladi će otići u jednom trenutku i zato je neophodno sada skupiti mlade i raditi s njima da mogu igrati jake utakmice, a ne samo one lagane. Osuđeni smo na proizvodnju. Ne vidim razlog da Gidsel, Pytlick mogu biti vodeći, a neki naši ne, a pokazuje se da mogu i Martinović i Mandić i Kuzmanović i Klarica i Srna što mi je posebno drago. To vrijeme izlaska na veliku scenu treba postati što kraće i to treba isprofilirati na najbolji mogući način.
Kako komentirate utakmicu u Našicama?
- Strašno mi je žao da se to uopće dogodilo, jer baca ružno svjetlo na rukomet kao sport. Sport je sport, ako je netko bolji daš ruku i idemo dalje. Mislim da su stvorene prevelike tenzije, da klubovi moraju ići u pravcu konstrukcije, a ne destrukcije. Nikada Lokomotiva nije gledala kako srušiti Podravku, naš cilj je uvijek bio da budemo najbolji što možemo, a nekad je to bilo dovoljno nekad i nije. I ništa se nije dogodilo kada nije. Atalanta je razvalila Liverpool u nogometu prije neki dan, a svi su rekli da je to nemoguće. I nije svijet stao nakon toga, nije prekinuto natjecanje.
Sam rukomet koji ste vidjeli?
- Slažem se s Timurom Dibirovom da je Zagreb jedna klasa više u odnosu na Nexe ove sezone. Preokret se dogodio u igri Nexea 7 na 6. Fokusirati se na sebe je najvažnije i eliminirati sve druge situacije iz glave. To je jedini način. Ima još utakmica koje će biti interesantne, ali generalno u ovom trenutku Zagreb je uvjerljivo najjači klub u Hrvatskoj. Tu sva priča prestaje. To ne znači da drugi trebaju prestanu raditi, nego da rade još više da mu se približe. Davno je rečena ona da je nemoguće raditi na isti način i očekivati bolje rezultate. Da bi bio bolji moraš nešto promijeniti.
Priča ne pije vodu
Možemo li prokomentirati poziv Velikoj Britaniji u olimpijske kvalifikacije za Pariz?
- Kao trener zaprepašten sam i nemam obrazloženja. Prvo sam mislio da je ‘fake news’. Ne vidim razlog, jer Kamerun je igrao na SP u Švedskoj i imao vize, a sada ne mogu dobiti vize za Mađarsku. Mislim da ta priča ne pije vodu. Mora se znati tko je sljedeći kada netko otkaže. Zašto, na osnovu kojih kriterija je to Velika Britanija koja igra u IHF Trophy, a ni tamo nisu bili prvaci. Doista ne razumijem. Uostalom, Hrvatska i posebno Rumunjska su tu preko puta Debrecena… Ali to bi bila opet druga krajnost koja bi neke stvari mogla poremetiti. To mi je jasno.
Želio je nastaviti…
- Ima tu još puno nelogičnosti. Recimo, Euro se širi na 24 selekcije, dolaze na njega četiri trećeplasirane ekipe kvalifikacija od koji dvije na toj tablici trećih nemaju ni boda. Koliko god sam zagovornik širenja, mislim da je 20 realnija opcija od 24. Pa onda, Austrija i Švicarska idu u bubanj 2, a Hrvatska, Slovenija u 3. Po čemu? Po čemu Rumunjska ide u isti bubanj 3 kao mi, a dvaput nas je dobila u kvalifikacijama, bila prva u našoj skupini i sada je opet u bubnju s nama. Pa lani Zaglebie ide u Ligu prvaka, godinu prije nije izborilo ni Europsku ligu zbog poraza od Podravke. Ne postoji kriteriji koji se poštuju, to je veliki problem našeg sporta općeniti – zaključio je Nenad Šoštarić.