Zagrebova sezona nije bila baš top, posebno ne europska. Falilo je dosta optimizma, ali se u svemu tome dogodila i jedna dobra stvar. Zagreb je dobio jednog iznimno zanimljivog igrača za budućnost koji to pokazuje na svakoj utakmici.
Bilo je puno mladića koji su bili dobri, pa nestali, zato je bilo važno vidjeti kako će se Luka Lovre Klarica nositi sa svojom prvom sezonom u dresu Zagreba. I viđeno je više nego dobro i pozitivno. Mladi Zadranin postao je jedan od najvažnijih igrača momčadi, a rutina koju je pokazao u utakmici protiv Nexea u oba pravaca savršen je dokaz za to. Sve se kao i uvijek vidi na terenu.
Možda je nekima “kljakast”, nespretan, djeluje kao da će se raspasti na putu do gola, možda nema savršen šut, ali sve što radi i kako napreduje sa svom trojicom trenera ove sezone (Vori, Šola, Obrvan) za svaku je pohvalu. Nema straha, igra u dva pravca jednako kvalitetno, a da se to očekivalo – iskreno i nije.

Ja sam i Luka i Lovre

Prvi izbor na početku sezone je bio Vuglač, pa se on ozlijedio, pa je na pola sezone došao Csaba Leimeter, pa je u oba slučaja Klarica odreagirao sjajno i pokazao da se radi o velikoj perspektivi. Hoće li postati top igrač, pokazat će vrijeme, u prijevodu on sam i treneri koji mu daju priliku. Zasad je priča više nego zanimljiva.
Dakle, vi ste Luka ili Lovre Klarica?
- Ja sam i Luka i Lovre, tako su odlučili roditelji. Više me zovu Luka, kada sam bio manji smetalo me kad su me zvali Lovre, ali sad sam navikao, pa može i jedno i drugo. Više volim kad me zovu Luka.
Klarice su iz…
- Zadra. Blizu Mocira smo, pa je to izgleda bilo dosta bitno, makar sam ja jedini sportaš u užoj obitelji. U široj je bio djed Božo Nade Zdrilić, koji je nekad igrao košarku i rukomet i to je od sporta to. Nisam ni ja počeo s rukometom. Igrao sam nogomet, lijevog beka, ali sam se ipak odlučio za rukomet. Mali sam bio, počeo na krilu. Iz škole me u klub uputio profesor Adžić. I tu je krenulo, dok nisam naglo izrastao, pa otišao na vanjskog. Bio sam u dobroj generaciji, bili smo šesti u Hrvatskoj, što je najveći uspjeh dotad bio, vidjeli su me iz Zagreba i rekli dođi. Nisu me od doma baš rado pustili, ali kako je stariji brat u Zagrebu studirao ispalo je nešto lakše, pa sam krenuo. U Zadru sam učio uz puno trenera, završno s Palekom, kasnije u Gorici uz Andriju Nikolića i sada sam tu, u Zagrebu.

Ovakvu sezonu ipak niste očekivali?
- A gledajte, nadao sam se, jer igram za to da bih dobio priliku. Tako da me nije previše šokiralo. Možda nisam očekivao da će biti baš toliko prostora, ali kako se ozlijedio Vuglač otvorilo se puno minuta, pa sam igrao i po 60 u prvom dijelu sezone, dok nije došao Leimeter. Sad je lakše, dobro se nadopunjavamo.

Još da je i pobijediti u LP

Iskustvo je veliko?
- Neprocjenjivo. Sjećam se svoje prve utakmice protiv Kiela. Ulazim, a Duvnjak mi govori “samo mirno i hrabro”. Nije bilo toliko treme koliko mi je sve to izgledalo novo.
Koga ste zapamtili iz te prve sezone?
- Aalborg, igraju strašan rukomet, precizan do detalja, brz, jako mi je teško bilo protiv njih. Uopće nisam iznenađen da su dospjeli na Final Four. Bilo je teško neke stvari i fizički, ali to nekako pokriješ s brzinom, moraš biti ispred protivnika. Siguran sam da će sljedeća sezona biti i puno bolja od ove.
Sezona je bila teška?
- Poprilično, jer nije lako gubiti u seriji, što se nama dogodilo, pa tako eto odigrao sam Ligu prvaka, a još nisam osjetio slast pobjede u tom natjecanju. Vjerujem da će dogodine doći i to. Jedva čekam pobjedu u Ligi prvaka.
Doći će i Čupić?
- Da, čuo sam i veselim se biti uz takvog igrača koji nas je toliko puta oduševio, koji ima tako briljantnu karijeru i ne sumnjam da svojim savjetima i igrom i te kako može pomoći, posebno nama mlađima.
Nexe ste riješili u Našicama?
- To smo odigrali jako dobro, nismo očekivali tako visoku pobjedu, ali izgledalo je top. Djelujemo mirnije, no to je tek pola posla, treba odigrati do kraja prvenstvo kako treba i, naravno, Kup. Tek kada to napravimo, moći ćemo reći da je dobro.
Kako ste vi zadovoljni sezonom?
- Zadovoljan sam, ali moram i dalje napredovati. Igru sam dosta dugo bazirao na prolazu i brzini, no u posljednje vrijeme dosta radim na šutu i to mi je sljedeći veliki posao koji moram nadograditi. Pomalo to izgleda bolje, ali treba to bitnije poboljšati.

Često sam na biciklu

I poziv za pomlađenu reprezentaciju protiv Španjolske i Egipta?
- Vidim to kao nagradu, ali sam svjestan da sam i dalje na početku, da moram napredovati da bih ostvario te snove.
Izvan rukometa?
- Godina stanke nakon srednje škole, ali mislim da ću upisati kineziologiju, jer svakako bih želio gurati i to uz rukomet.
Zagreb kao grad?
- Dobro je, nije mi daleko do treninga, često sam na biciklu. Nekad mi zafali Zadar, jer jednostavno nema vremena za otići, ali sve super - zaključuje mladi ljevak PPD Zagreba.