Godinama postoji teza da su treneri dežurni krivci u Zagrebu ako nema rezultata. Uvijek je jednostavnije smijeniti trenera nego zamijeniti momčad. Čak 16 trenera u 14 godina savršen su dokaz toj tvrdnji. I to trenera od imena. Godinama je javnost dolazila do zaključaka da treneri nisu baš sve krivi u toj priči, no financijska situacija je bila takva da se tako najjednostavnije mogao riješiti problem. I prolazilo je. Šok terapije su bile dobre, ali su oslabile srce.

Sada je došlo malo drugačije vrijeme, plaće dolaze redovno, klub je stabilan i situacija se pomalo počinje mijenjati. Igor Vori je u nastupnom govoru na novoj funkciji rekao dvije važne stvari koje očito neće biti samo fraza. Rekao je da će svaki mladi igrač dobiti priliku za dokazivanje, ali i to da će stranac moći biti tu samo u slučaju da je pojačanje za momčad. Možda je u spašavanju statusa proteklih godina to doista bila samo fraza, no po posljednjim potezima u klubu jasno je da se tu mijenja puno više stvari.

Otišli brojni senatori

Evidentno je luftanje svlačionice koju napuštaju najstariji i oni koji se nisu pokazali pojačanja, jer čekanje bilo koga tri-četiri godine nema smisla, što je višestruko dokazano. A Zagreb je mnogo toga istrpio, jer nije mogao drugačije. Makar su mu nabijali cijene i oni koji ne zaslužuju, izdržao je i prošao kroz teško razdoblje, što ne treba zaboraviti.
Svidjelo se to kome ili ne, činjenice kažu da su svlačionicu u proteklom razdoblju napustili senatori Veselin Vujović, Mario Kelentrić, Damir Bičanić, Zlatko Horvat, Radivoje Ristanović, da su već otišli Hrastnik, Špende, Kostavski, da mogu otići Bećiri, Ereš, Vlah i Vekić, koji nisu pokazali da su prevaga ili da napreduju.
Definitivno, Zagreb mijenja put. Svakako da je puno promjena uvijek veći rizik, ali svi oni koji su ušli u tu priču dobro znaju da je to tako i morat će se odmah nositi s tim, makar im neće biti lako.

Vorijeve želje

Trebat će puno rada, puno povjerenja makar ga sada ima jako malo, no osuditi bilo koga unaprijed ne bi bilo korektno. Ono što je sigurno, svi koji će biti unutar imat će ogroman izazov, a on mora biti samo mali korak naprijed u odnosu na prošlu sezonu, plasman u drugi krug Lige prvaka, te domaći naslovi i SEHA Final four. Za početak, jer sve ima svoju cijenu, a Zagreb je u tim relacijama s Ligom prvaka još uvijek pri dnu.

Josip Valčić, Igor Vori, Vedran Šupuković i Božidar Jović

BRUNO KONJEVIĆ/hanza media

Vrata svlačionice proteklih dana su bila često otvorena i previše, a uvijek je opasnost da se provjetravanje pretvori u propuh koji može biti jako neugodan i opsan. Zato se brzo trebaju zatvoriti i treba početi posao.

Momčad je dobra, ne idealna, ali bitno mlađa. Na prvi pogled nedostaju joj jedan iskusan obrambeni igrač, možda neki ljevak na vanjskoj poziciji, a sve ostalo se treba provjeriti, jer od mladosti koja treba dobiti priliku i traži je, treba dobiti i odgovore mogu li oni to ili ne. Nema tu prevelikog čekanja, nema tu više priče jedna utakmica super pa sljedeće tri ništa, jer će to biti stvari koje će se jasno bilježiti, kako je u prvom nastupu rekao Vori. Tko se ne nametne igrom - neće imati mjesto.

Nakon luftanja, treba vidjeti kako se u ovom korona vremenu proluftala gradska blagajna, treba čekati povratak Kineza i počnu li se te stvari rasplitati, uz rješenja aktualnih pitanja, i Voriju bi se neke igračke želje mogle do starta sezone ispuniti. No, prije toga od ovog što postoji treba postaviti sustav, treba vidjeti tko što može, tko ne, a to je posao u kojem treba donositi odluke koliko god one bile teške i iznenađujuće.

Nije se jednostavno rastati s ljudima koji su do jučer držali svlačionicu, Horvata koji je tu bio 20 godina, Kelentrića koji je bio 12, Vujovića koji je ostvario najveće uspjehe posljednjih godina, Ristanovića i Bičanića koji su iskustvom spašavali puno toga. Svi oni imaju svoje mjesto u klubu i dalje, imaju i poštovanje javnosti, ali klub živi dalje. Mora, jer ništa nije vječno. Otišao je i Abalo iz PSG-a u Elverum, otišao je i Guigou iz Montpelliera u Nimes, pa Francuska i veliki klubovi idu dalje.

Isto tako je izvjesno da su došli neki drugi ljudi koji su u stanju biti autoritet argumentima i koji bi od Zagreba ponovo mogli pokušati napraviti temelj hrvatske reprezentacije. A to je sjajan posao, uspije li, jer sami znate kakvi kriteriji tamo vrijede. Tko ne misli da može, tko to ne pokazuje, očito neće dugo trajati, jer ako ne možeš u klubu...

Previše je promjena

A vrijeme će najbolje i vrlo skoro pokazati kako im sve to ide od ruke. Ne bude li bodova, ne bude li obrana, priča neće dugo preživjeti. Da je sve to rizik u odnosu na prošlo vrijeme - jest, ali da se rizik može pretvoriti u najveći plus dosad i to je istina. Direktor Šupuković nije rekao: “radite, ima vremena”, rekao je da je rezultat jako važan, jer samo rezultati klubova, a ne reprezentacija, grade ranking u Europi po kojem se dobiva mjesto u elitnim natjecanjima. A to znači – život. Pasti, pa se vraćati, to je najteži posao i zato možda uz sve sumnje ta priča treba i malo povjerenja na koje će u konačnici odgovoriti sama.
I još nešto, previše je promjena svake godine, a to je loše, jer tako je najteže graditi. Dvije-tri bi bile idealne za nadgradnju, pa bi se nakon tri godine sve vidjelo drugačije. Promijeniti sve, pa uvijek ispočetka, to ne može nitko pratiti vrhunskim rezultatom - pa ni Zagreb. I to mora zaživjeti uz najavljene promjene - definitivno.