Ekipa koja je obilježila dosadašnji tijek SP rukometašica je Francuska. Evo, 20 godina nakon što su u zagrebačkom Domu sportova prvi puta osvojile svjetski naslov, Francuskinje su u dalje svjetski rukometni vrh. Aktualne olimpijske pobjednice, jedina snaga koja se u stanju oduprijeti rukometnoj dominaciji Skandinavije.
Na čelu te Francuske 20 godina nakon Zagreba je Oliver Krubholtz. Kroz njegove ruke prošle su mnoge sjajne generacije i uvijek su od tada bile dio svjetskog vrha. To treba znati i moći. I zato apsolutno zaslužuje da ga se nazove monsieur Olivier. Nikad za njim repovi, uvijek samozatajan iz svojih sjajnih rukometašica. I stalno nešto mijenja, radi, napreduje. To što je prije 20 godina imao rezultat, danas je samo dio povijesti na koju je ponosan, a od koje ne živi. Stvara novu generaciju, čeka OI u Parizu dogodine.
Ta Francuska je na ovom SP dobila Norvešku u Trondheimu, ta Francuska je lagano u četvrtfinalu izbacila iz natjecanja jaku Nizozemsku i bez naprezanja došla u polufinale. A u toj Francuskoj samo u odnosu ne olimpijsko zlato iz Tokija nema više vratarskom tandema Leynaud – Derleux, nema glavne igračice Pineau, jako važne Edwige i Lacraberre koja se oprostila malo ranije, nema ni Coatanee, ni Niacate, ni Sercien Ugolin, a Francuska igra sjajan rukomet, dolaze neke nove Bouktit na crti kojoj je tek 21 godina, pa Nocandny koja od super talenta postaje super igračica, a tek joj je 25, koliko ima i Lucie Granier na desnom krilu koja je prije dvije godine u dresu Besancona Lokomotivu razbila u Europa ligi.
Uveo je brzu Deborah Lassouce na sredini napada kojoj su tek 24 godine, a toliko ima i briljantna Orlane Canor koja igra u Bukureštu. A opet iza njih stoji iskustvo Grace Zaadi po potrebi na sredini napada, Laure Glauser vratarke koja je godina bila broj 3, Estele Nze Minko paklene srednjakinje koja igra slučajno u Gyoru i neke zlatne sredine te reprezentacije koju godinama čine Tamara Horaček, Coralie Lassouce, Chloe Valentini, Laura Flippes, vratarke Sako koja je s 28 godina braneći u Metzu polako stigla u vratarski plan.
E, tako, baš tako se to radi. Tu nema ništa preko noći, tu nema igračica koje će doći na SP da bi odmah morale odlučivati bilo što, tu postoji samo sustav, praćenje i tu nema iznenađenja kada se okupe, jer svi jako dobro znaju što znači nositi francuski dres. E to ih je naučio danas 66-godišnji Olivier Krumholtz. A ta njegova Francuska je u razmaku 20 godina konstantno u vrhu, ta njegova Francuska je i svjetski prvak i europski prvak i olimpijski pobjednik. I ne mora osvojiti ništa da bi dobio potvrdu koliko vrijedi. To je strašan kompliment, kompliment koji se ne stvara od jučer do danas nego 20 godina. I uvijek je samo rezultat taj koji ti daje za pravo. To je jako teško, ali navrijednije u sportu. Zato je Thoriova Norveška još veća posebnost u ženskom rukometu. Zato to traje i zato svi za to znaju.