Sada će se puno špekulirati o nasljedniku Line Červara na klupi Hrvatske. Špekuliralo se i 2010. kada je prvi puta otišao nakon Eura u Austriji isto davši ostavku prije kraja, no za to su onda bili krivi mediji. Došao je Slavko Goluža s iskustvom lige, rada s mladim selekcijama i, naravno, igračkim imidćom koji je bio vrhunski.
Na SP u Švedskoj izborio je nastup u Londonu, onda za redom osvojio tri bronce - olimpijsku u Londonu, europsku u Srbiji, svjetsku u Španjolskoj, kada je Balić prvi puta odlučio odustati. Na EP 2014. brutalno je pokraden u Danskoj u polufinalu protiv domaćina, a 2015. u Kataru ispao je u četvrtfinalu od Poljske. Šesto mjesto bilo je najgore što je učinio, a dovoljno za smjenu, jer se Keta u spinovima nekdašnjih suigrača nije baš najbolje snalazio.
Onda je došao Babić, uz pomoć Norveške koja je dobila Francusku i +14 protiv Poljske osvojio broncu na Euru, a potom u Riju napravio jedan, pa u Francuskoj drugi kiks. No, najveći kiks je ipak bila retorika, jer je pritisak bio veliki, a on se s njim teško nosio. To ne znači da je Babić loš trener, dapače, ali biti izbornik je ipak nešto drugačije.
I onda se vratio Lino, nismo na našem Euru 2018. uspjeli, Duvnjak je bio ozlijeđen u prvoj utakmici, izgubili smo od Švedske, morali se vaditi protiv Francuske i, naravno, nije uspjelo. U Njemačkoj 2019. na SP-u su nam bili “krivi” Brazilci, od kojih smo nadigrani, pa smo se vadili protiv Njemačke gdje smo pokradeni od danskih sudaca, što je bilo šteta. Mandić i Šipić postali su novi junaci nacije, a gdje su dvije godine kasnije Mandić i Šipić u toj reprezentaciji? 2020. vratili smo se sa srebrom. Bili smo kratki za Cindrića, Karačić ozlijeđen, Duvnjak premoren, Stepančić bez zamjene, ali vratili smo se nakon 10 godina u finale.
Bila je idila, doček i onda u godinu dana sve je nestalo. Ma, nije moguće. U samo godinu dana? Tu se nešto moralo dogoditi.
Nasljednici? Hrvoje Horvat je na klupi uz Linu već tri sezone, no teško se uz Linu uspio probiti s mišljenjem. Možda je najrealniji kandidat Slavko Goluža koji radi u Prešovu, koji je u konačnici smijenjen zbog taština i retorike, a ne zbog rezultata. Nemamo tu preveliki izbor, jer ne treba u realne kandidate gurati trenere koji nigdje ne rade i koji odavno nemaju podršku, jer bez super suradnje na svim razinama nema dobrog posla. A svaki sa svakim neće, to je sigurno.
Mnogi su spomenuli Veselina Vujovića, no to se neće dogoditi. Treba se sjetiti 2002. kada je na čelo reprezentacije došao Lino Červar kada ga nitko nije očekivao, pa je uspio i postao što je danas. Može svatko, ali da je “normalan” i da prihvaća da je samo dio toga svega, a ne jedan i jedini. A takvih je jako malo.
Ono što je najgore je vrijeme, jer 40 dana imamo do kvalifikacija za Olimpijske igre i tu treba ući i hitno pohvatati konce. Jako težak posao, kojeg nije lako ni prihvatiti koliko god svatko želi biti izbornik Hrvatske. Nije nam to sve skupa trebalo. Lino je trebao odraditi OI lani, OI su odgođene, pa je nastavio do OI koje su ove godine, a u tome se našlo i SP. Očito bilo mu je previše