Potop, još jedno totalno razočaranje. Celje i drugu sezonu uzastopno nosi bodove iz Zagreba, zasluženo. Niti promjena trenera nije pomogla da PPD Zagreb ostvari prvu pobjedu u B skupini Lige prvaka, nakon što je u susretu petog kola izgubio u Areni od Celje Pivovarne Laško sa 22:30 (14:16).
Zagreb je sve slabiji, pad je nezaustavljiv i pitanje je gdje mu je uopće kraj. Bilo je to teško za gledati. Celje se pokrenulo u 5. kolu, Zagreb ostao na nuli i vrlo vjerojatno već sada presudio sam sebi o ambicijama u Ligi prvaka ove sezone. Ta momčad koja je u odnosu na onu lani morala bolje, izgleda puno gore.
Jako bitna i jako teška utakmica za dvije momčadi koje su bile bez boda do 5. kola, koje su bile na -40 golova. Ulog jako visok, jer to je prva šansa da se nešto po pitanju prolaska u drzgu fazu pokuša.
Šola nije skinuo Grahovca, Vistoropa, Mrakovčića i Ristanovića, u 12. minuti ostao je bez Mandića koji se uhvatio za leđa, što naravno nije bilo dobro za Zagreb. Počeli su hrabro, odlučno i sa 3-2-1 obranom poveli 5:1, pa je Tomaž Ocvirk morao zvati time out da stabilizira svoju momčad. Onda je celje krenulo, Mandić izašao, obrana počela pucati i Celje se polako i sigurno približavalo.
Dolazili su preblizu obrani Zagreba i Jandrić koji je počeo utakmicu nije tu imao puno šanse. Onda je Celej u 16. minuti došlo na 6:6 i tu se vidjelo drugo lice Zagreba, puno straha. Bili su spori, bezidejni, izalazak Hrstića i Vlaha poremetilo je ritam, a izgubljene lopte Celjani su koristili za bildanje razlike. Nije dobro izgledao Zagreb, nevjerojatne dvije like u istom poluvremenu.
A kada neće, neće, pa se tako lopte odbijaju Celjanima nakon obrana Ašanina i Celje sa +2 odlazi an poluvrijeme, što i nije bilo tako loše kako je moglo biti. Celjani su igrali svojih 6-0, Poteko obranu, Horžen i Načinović napad. Sakrili su Šipića, pa je tek ulaskom Burića Zagreb prodisao kako može. Bila je to realno gledano borba očajnika da se spasi što se spasiti može. Opasno je izgledalo na 11:15, jer je Celje imalo i šansu za više, ali je Zagreb s tri brza napada došao na 14:15 i koliko toliko prokrvio blijede obraze. No, bilo je jasno da će u nastavku morati to maksimalno, jer strah od sebe bio je definitivno najveći protivnik u srijedu.
Nije to bio žestok dvoboj, dapače, izgledalo je dosta mirno 30 golova za 30 minuta. Više je pasalo Celju.
Nastavak je bio novi korak nazad, Celje je otišlo na +7. Šola je dignuo ozlijeđenog Vuglača, vratio Božovića, ali je naš Filip Ivić na drugoj strani počeo braniti više nego je trebalo. I Zagreb je sve više tonuo, pa je na -8 15 minuta prije kraja Šola zvao time out ne bi li nešto… No, nije tu bilo spasa, jer Zagreb je u totalnom ponoru, a Celje je s takvom razlikom dobilo krila i htjelo nagurati na +10 čemu u Zagrebu nikad nisu bili ni blizu.
Šola ih nije uspio pokrenuti, a što se radilo uopće dva i pol mjesec teško je dokučiti kada momčad izgleda tako kako je izgledala protiv Celja.
Teško je bilo što reći nakon ovakve igre i ovakve predstave, no trener Vlado Šola morao je:
- Mislim da se strah uvukao u momčad. Nismo napravili pravi prekršaj. Ovo je izuzetno razočaravajuće, ako je u Barci nešto i bilo pozitivno u ovom danas nije bilo ničega. Sigurno nam je izlazak Mandića pokvario planove, ali definitivno će Zagreb morati uložiti puno energije da ovo stanje promijeni na bolje.
Nadigrani ste od Celja?
- Znali smo što igraju, kako će, nije tu bilo nepoznanica. Ideja mi je bila ono što smo uspjeli u početnih nekoliko minuta. Onda nam je Mandić nam je ispao, nismo napravili pravi prekršaj, Obradović nije odgovorio na očekivanja i dok smo se snašli sve je krenulo po zlu.
S razlogom zadovoljni Tomaž Ocvirk i drugo godinu nosi bodove iz Zagreba, što njegovim prethodnicima i s jačim sastavima nikad nije pošlo za rukom.
- Dali smo sve od sebe, napravili sve što smo se dogovorili u obrani koja je bila agresivna, koja nas je vratila u utakmicu nakon lošeg starta. Došli smo i do brzog napada i dosita su se momci borili sjajno i zaslužuju sve čestitke. U svakom segmentu su zaslužili ovu pobjedu.