Trener europskog prvaka: ‘Kao mladić sam prodao auto da bih došao u Omiš vidjeti Omeyera‘

Sigurno se pitate što u Day & Night baru Tennis u Splitu rade Mario Čaljkušić, Filip Ivić, Matej Mandić, Vincent Gerard i Dino Špiranec. Odgovor je vrlo jednostavan: Tamo je održano službeno otvaranje 15. Međunarodnog kampa rukometnih vratara koji se od 23. do 29. lipnja održava u Omišu. Ove godine sudjeluje gotovo 200 polaznika kao i mnoga elitna imena hrvatskog i međunarodnog rukometa koja će podučavati mlade rukometaše. Konferenciju za medije povodom službenog otvaranja kampa započeo je osnivač ove ideje Mario Čaljkušić.

- Kamp je prošao puno toga, puno lijepih i manje lijepih stvari. Prije dva dana smo imali požar u okolici Omiša i cijeli projekt je bio upitan. Zahvala našim vatrogascima koji su napravili odličan posao - kazao je Čaljkušić, a zatim uputio zahvalu svim prisutnim vratarima i rukometašima koji sudjeluju i sudjelovali su u prijašnjim kampovima.

- Tu je s nama i Vincent Gerard kojeg smo zvali godinama. Ponosan sam na sve ljude oko sebe, organizaciju, naše sponzore i na našeg Dina Špiranca koji je 2011. bio demonstrator na kampu, a sada je europski prvak s Magdeburgom. Mikael Appelgren, Benjamin Burić, Matija Špikić, Kristof Palasics... To su sve vratari koji su bili na ovom kampu, a danas su među najboljim vratarima na svijetu.

Mikrofon je zatim dobio i Vincent Gerard, legenda francuskog rukometa i debitant na vjerojatno i najvećem rukometnom kampu. Dugo godina vodili su se pregovori o njegovom dolasku, a sada je napokon prisutan.

- Sretan sam i ponosan što sam ovdje. Kada vidim svoje ime na listi sjajnih golmana koje su bili ili jesu ovdje, to je velika stvar. Nastojat ću svoje iskustvo prenijeti mladima. Svi ovdje dolaze s ciljem da napreduju. Radujem se tome, a i tome što ću bolje upoznati Split i Hrvatsku. Pričali smo prije osam mjeseci, rekao sam da je sada pravi trenutak da dođem na kamp. Uvijek se može naučiti nešto novo, na svakom treningu, svakoj utakmici... Uvijek je zadovoljstvo vidjeti kako drugi rade i nešto od toga izvući za sebe, bez obzira što smo svi različiti, visoki poput Mandića, manji poput Desbonneta - rekao je Gerard do kojeg je sjedio puno mlađi kolega, hrvatski reprezentativac Matej Mandić pred kojim je velika karijera.

- Čast mi je biti ovdje. Kao mali sam razmišljao da dođem, ali financijska situacija u mojoj obitelji to nije dozvoljavala. Drago mi je da sam danas tu. Ovaj kamp piše lijepe priče, može se puno naučiti iz svega ovoga. Za mene je to privilegija i zadovoljstvo. Nadam se da ću i ja naučiti nekoga.

Filipa Ivića već dugo gledamo među vratnicama, a govorio je o ambicijama nakon karijere te o samom kampu.

- Hvala Mariju koji je omogućio da se ovako nešto događa u Hrvatskoj. Cilj ovog kampa je promocija sporta i rad s djecom. Vratarska pozicija zahtijeva dosta posla. Kroz karijeru sam imao priliku raditi s vrhunskim vratarima, ali u kasnijoj dobi. Ovaj kamp se održava 15. godinu zaredom. Hvala svim demonstratorima i trenerima. Cilj mi je ulagati u djecu. Bez obzira što sam profesionalno i dalje aktivan razmišljam o budućnosti. Priključio sam se Mariju i hvala mu na tome - emotivan je bio Ivić, a šlag na tortu bio je Dino Špiranec, aktualni trener vratara Magdeburga, osvajača lige prvaka koji bi u svojim redovima volio imati dvojac hrvatskih vratara: Mateja Mandića i Dominika Kuzmanovića.

- Uloga trenera vratara je velika. Vratari se na utakmici ne mogu sakriti. Imati nekoga uz sebe, u svakodnevnom radu, prije, za vrijeme i poslije utakmice je izuzetno važno za svakog vratara. Nadam se da će sve više klubova imati trenere vratara kako bi se razvijali što više. Moja priča je slična kao Matejeva. Moja obitelj nije imala financijskih sredstava da bih mogao doći. Prve godine kada sam vidio da dolazi Omeyer prodao sam auto da bih mogao doći na kamp. Iz godine u godinu na kampu možemo vidjeti nove tehnike branjenja i svi skupa učiti, jer nikad nije dosta znanja - zaključio je Špiranec otvaranje ovog tradicionalnog kampa kojemu je cilj promocija rukometa i stvaranje nekih novih zvijezda.