U gradu gdje igra Hrvatska vlada totalni cirkus! Nikola Karabatić: Ovo je nemoguće i nedopustivo...

Cirkus je u mađarskom Szegedu. Francuzi "plaču", žale se. Njihova se - za razliku od nekih drugih - sluša, a kada Nikola Karabatić i Guillaume Gille kažu da su uvjeti nemogući i nedopustivi za ovo vrijeme, onda to zvoni. Da se požali Ukrajina, nitko ih ne bi ni čuo, što je ustvari žalosno.

Da se Francuzi žale zbog hotela u kojem su smješteni s ostalim gostima, da žive na katu s ostalim gostima, da imaju problema s testiranjima u vremenu pandemije - to zvuči gotovo nevjerojatno. A nije nevjerojatno, jer EHF je to prepustio domaćinu i domaćin radi bez kontrole.

Zar se u Szegedu nije mogao neki hotel prilagoditi reprezentacijama i ovim posebnim zahtjevima ili im dati barem posebne katove u nekom hotelu i mjesta za sastanke i obroke. Nije normalno da se vođe delegacija zbog testova bude u 5 ujutro, da im ne daju na doručak prije nego se testiraju, dok drugi gosti to rade normalno bez ikakvog testiranja. Puno toga ne štima.

Hrvatski rukometaši

KOLEKTIFF

Recimo, kontejner pred dvoranom ima testiranja za 50 i 100 eura. Cijena? Bolje ništa ne reći. 50 antigenski test, 100 PCR. No, ne primaju se kartice, platiti se danas u 21. stoljeću može samo kešom. I zato bolje ništa ne reći, jer to govori samo za sebe. Govori li nešto više, zna li EHF to uopće i je li ga uopće briga, ako je svejedno da u dvoranu uđe 1000 ili 9000 ljudi samo s EU-Covid putovnicama.

Mnogi su skloni reći da je u ovim okolnostima, gdje čelnik Svjetske zdravstvene organizacije tvrdi da je pola testiranih u svijetu zaraženo omikronom, čudno da se uopće igra. Možda se to nekako moglo presložiti za kraj sezone u kojoj nema Olimpijskih igara, u kojoj se osmina finala Lige prvaka igra krajem ožujka i početkom travnja, a četvrtfinale tek u svibnju...

Uz dobru volju moglo se, ne vjerujemo da bi zbog aktualne situacije netko previše prigovarao, ali eto ide se na sve ili ništa. I igra se. Recimo, netko bude dobar do četvrtfinala, a onda dobije vijest o tri zaraze i izgubi svaku šansu za nešto osvojiti. To je loše, najlošije zbog rukometa zbog kojeg sve uopće i postoji. Ali, eto, zažmiriti i ići dalje, to je jedni način, pa tko izdrži - pričat će.