Cirkus je u mađarskom Szegedu. Francuzi "plaču", žale se. Njihova se - za razliku od nekih drugih - sluša, a kada Nikola Karabatić i Guillaume Gille kažu da su uvjeti nemogući i nedopustivi za ovo vrijeme, onda to zvoni. Da se požali Ukrajina, nitko ih ne bi ni čuo, što je ustvari žalosno.
Da se Francuzi žale zbog hotela u kojem su smješteni s ostalim gostima, da žive na katu s ostalim gostima, da imaju problema s testiranjima u vremenu pandemije - to zvuči gotovo nevjerojatno. A nije nevjerojatno, jer EHF je to prepustio domaćinu i domaćin radi bez kontrole.
Zar se u Szegedu nije mogao neki hotel prilagoditi reprezentacijama i ovim posebnim zahtjevima ili im dati barem posebne katove u nekom hotelu i mjesta za sastanke i obroke. Nije normalno da se vođe delegacija zbog testova bude u 5 ujutro, da im ne daju na doručak prije nego se testiraju, dok drugi gosti to rade normalno bez ikakvog testiranja. Puno toga ne štima.
Recimo, kontejner pred dvoranom ima testiranja za 50 i 100 eura. Cijena? Bolje ništa ne reći. 50 antigenski test, 100 PCR. No, ne primaju se kartice, platiti se danas u 21. stoljeću može samo kešom. I zato bolje ništa ne reći, jer to govori samo za sebe. Govori li nešto više, zna li EHF to uopće i je li ga uopće briga, ako je svejedno da u dvoranu uđe 1000 ili 9000 ljudi samo s EU-Covid putovnicama.
Mnogi su skloni reći da je u ovim okolnostima, gdje čelnik Svjetske zdravstvene organizacije tvrdi da je pola testiranih u svijetu zaraženo omikronom, čudno da se uopće igra. Možda se to nekako moglo presložiti za kraj sezone u kojoj nema Olimpijskih igara, u kojoj se osmina finala Lige prvaka igra krajem ožujka i početkom travnja, a četvrtfinale tek u svibnju...
Uz dobru volju moglo se, ne vjerujemo da bi zbog aktualne situacije netko previše prigovarao, ali eto ide se na sve ili ništa. I igra se. Recimo, netko bude dobar do četvrtfinala, a onda dobije vijest o tri zaraze i izgubi svaku šansu za nešto osvojiti. To je loše, najlošije zbog rukometa zbog kojeg sve uopće i postoji. Ali, eto, zažmiriti i ići dalje, to je jedni način, pa tko izdrži - pričat će.