'U HRVATSKOJ REPREZENTACIJI SU PREKRIŽILI MENE, PA SAM I JA NJIH!' Evo kako je došlo do najhrabrijeg poteza karijere i prelaska u Crnu Goru

Kad je pred nepunih godinu dana rodila sina, Marta Batinović bila je uvjerena da je njena rukometna karijera završena. Ivano je sve promijenio i stvorio potpuno novu dimenziju mladoj obitelji iz Ploča.

- Bila sam uvjerena da ću prekinuti karijeru, rodila sam dijete, željela bih i drugo. Imala sam ponudu svog matičnog kluba Dalmatinke da se uključim u rad kao trenerica mladih uzrasta, praktički smo sve već dogovorili. U tim trenucima ni na kraj pameti mi nije bio povratak u profesionalne vode - rekla je Marta Batinović, poznata i pod djevojačkim prezimenom Žderić.

Iza nje je bilo uspješno razdoblje u Budućnosti iz Podgorice, s kojom je u pet sezona četiri puta igrala na Final Fouru te 2015. i osvojila naslov europske prvakinje. U Crnu Goru je otišla 2013. iz Podravka Vegete, kluba u kojem se profilirala kao vrhunska vratarka, te je počela nastupati i za reprezentaciju Hrvatske. U karijeri je ostvarila puno, ali novom izazovu ipak na kraju nije mogla odoljeti, te je potpisala za rumunjsku Valceu.

- Menadžer me prvi put nazvao početkom ožujka, no tada sam još mislila da više neću igrati i odbila sam sve ponude. Opet me zvao početkom travnja, rekao da me želi klub koji je ušao u Ligu prvakinja. Suprug i otac rekli su "zašto ne, mlada si i zdrava", pa sam malo-pomalo i ja počela razmišljati da bih se mogla vratiti. Ipak, osnovno je bilo da i suprug može ići sa mnom. Da to nije bilo moguće, nikad se ne bih odlučila na takav korak jer mi je obitelj na prvome mjestu. Počela sam s laganim treninzima, vidjela sam da mogu, da nema ni bolova ni upala, i da opet mogu biti ona stara. I tako smo se ljetos preselili u Rumunjsku.

Ostvarila sam se kao osoba, kao supruga i majka, a sad želim ostvariti svoj sportski cilj - otići na OI

Kaže kako joj je u Valcei prekrasno.

- Baš uživam. Sin mi je potpuno promijenio moj svijet, nema riječi kojima bi se opisalo to kad sam postala majka. To je za mene bilo nešto najljepše, najveći poklon, najveća pobjeda. Sretna sam da opet mogu igrati, a znam da će se nakon utakmice Ivano spustiti na parket.

Iako će igrati i Ligu prvakinja, Valcei je u fokusu domaće prvenstvo kojeg je prošle sezone senzacionalno osvojila ispred zvijezdama nakrcanog Bukurešta.

- Primarna ambicija je obrana naslova, a u Ligi prvakinja nema baš nikakvih imperativa, sve što se napravi bit će dobro. Prvenstvo je baš jako, iznenadila sam se, nema tu lakih utakmica, da možeš reći da ćeš nekog sigurno pobijediti.

ŽELJKO HAJDINJAK / CROPIX

Naravno, Martu smo u prvom redu nazvali zbog njene odluke koja je proteklih dana podigla dosta prašine u Hrvatskoj. Nakon što je više od četiri godine nije kontaktirao nitko iz Hrvatskog rukometnog saveza, prihvatila je poziv Crne Gore za koju će ubuduće braniti.

- Bila sam s Valceom na turniru u Podgorici, i tamo sam razgovarala s ljudima iz crnogorskog saveza. Rekli su mi da sam im potrebna i da žele da im pomognem. Dugo sam nakon toga razmišljala, puno o tome razgovarala sa svojom obitelji, od koje sam dobila punu podršku. Rekla sam sama sebi; njima je u interesu plasman na Olimpijske igre, to je veliki cilj. I ja želim ostvariti isti cilj, tim više što 2012. godine nisam s Hrvatskom išla u London, i zbog toga mi je ostala velika žal. Još sam mlada, imam 29 godina, možda mogu otići i na više od jednih Igara. Ostvarila sam se kao osoba, kao supruga i majka, sad se želim ostvariti i kao sportašica. Osvojila sam Ligu prvakinja, četiri puta sam bila na Final Fouru, ali Olimpijske igre su to što mi nedostaje.

Nakon nesporazuma s hrvatskom reprezentacijom očito su oni mene prekrižili, pa tako i ja njih

Bila je svjesna da će uslijediti svakojake reakcije.

- Nakon nesporazuma s hrvatskom reprezentacijom očito su oni mene prekrižili, pa tako i ja njih. Više nije bilo kontakata, niti mislim da će ih biti. U Crnoj Gori igrala sam pet godina, prihvatili su me kao svoju, nikad se tamo nisam osjećala kao strankinja, kao što se recimo osjećam sad u Rumunjskoj. Znala sam da će ljudi u Hrvatskoj, ali i u Crnoj Gori, reagirati na različite načine. Prihvatila sam to, nikad mi nije bilo važno hoće li me tko osuđivati, moj sportski cilj je sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Ne obazirem se na to što ljudi govore ili komentiraju, znam koji je moj cilj, zbog čega sam to napravila. Znam da je bio rat, ali ja ne živim u tome, sve je to bilo pa prošlo. I u Crnoj Gori ima ljudi koji ne prihvaćaju da za njih brani jedna Hrvatica. No, to je tako, kažem, ne opterećujem se s reakcijama.

No, kad je prihvatila ponudu Crne Gore, dobila je i neke zanimljive poruke podrške iz Hrvatske.

- Svakodnevno mi dolaze lijepe poruke. Javili su mi se i neki naši rukometaši koji su davno bili na Olimpijskim igrama, i daju mi podršku, ističu da svaki sportaš koji je bio na Olimpijskim igrama zna kako je to velika stvar. Javio se i jedan bivši reprezentativac i također pružio punu potporu. Ne bih u javnost izlazila s njihovim imenima, no takve mi poruke puno znače.

Nakon "kratkog spoja" 2015. godine, Martu više nikad nitko nije zvao iz hrvatske reprezentacije.

- Zadnji mail iz HRS-a stigao je baš davno, 2015. godine. Poslije toga se ni s kim nisam čula, osim s gospodinom Bojanom Filipovićem koji se redovito javi, pita za sina...

'Moraš doći', sjećam se kako su govorili dok sam prolazila najteže trenutke u životu nakon smrti majke

Dakle, nije bilo prostora za zatopljenje odnosa?

- Oni su mislili jedno, ja drugo. U proljeće 2015. godine prolazila sam kroz najteže trenutke u svom životu nakon što mi je umrla majka s kojom sam bila jako povezana. U najtežim trenucima trebala mi je podrška i pomoć, a oni su inzistirali da moram doći u Zagreb. "Moraš doći", sjećam se kako su govorili, ali nitko meni u tim trenucima nije mogao reći da ja nešto moram. Čak mi je i Budućnost, klub koji me plaćao, dao slobodne ruke. S majkom sam bila jako povezana, bio je to gubitak koji riječima ne mogu opisati. Ne, nisam tada dobila podršku kakvu sam očekivala, a svi koji me poznaju znaju s kakvim sam žarom nastupala za Hrvatsku. Pa i nakon što sam se cijelo ljeto spremala za Olimpijske igre u Londonu na koje na kraju nisam mogla otputovati jer sam bila prekobrojna...

Zamjera li danas nešto nekome?

- Sve je to sport, ja nikome nisam zamjerila. Sretna sam i vesela, ponosna na sebe i na sve što sam napravila s 29 godina. Daj Bože da ostvarim svoj cilj i odem na Olimpijske igre. Svatko zna kakav sam radnik i kakav sam čovjek, ne želim se nikome opravdavati.

Pred Crnogorkama su u rujnu utakmice s Italijom i Litvom za plasman na Europsko prvenstvo, a u prosincu slijedi Svjetsko prvenstvo u Japanu, u skupini sa Španjolskom, Rumunjskom, Mađarskom, Kazahstanom i Senegalom. Za olimpijske kvalifikacije trebat će se plasirati među prvih sedam na turniru.

- Crna Gora je jaka reprezentacija, i mislim da se imamo čemu nadati - zaključila je Batinović.