Simon Pyltlick u duelu s Hrvatskom

 ANTE CIZMIC Cropix
OSVRT DRAŽENA PINEVIĆA

Uzeli smo bod tim Dancima, ali što nam to vrijedi? Istina, nisu nam omiljeni i nikad neće biti, ali...

Ne, nećemo se složiti da je Gidsel bio MVP prvenstva. Evo tko je zaslužio tu nagradu
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 30. siječanj 2023. 15:45

Danska je treći puta uzastopno svjetski prvak. U finalu je zasluženo pobijedila Francusku. Bili bismo nepošteni kada bismo, kao Nikolaj Jacobsen nakon utakmice s Hrvatskom, rekli da je egal bio najrealniji ishod, ali tko što može reći Nikolaju Jacobsenu, koji je dansku reprezentaciju triput odveo na svjetski vrh.

Mogli bismo spominjati prijestup Lenneu, pa aut istog igrača u prvom dijelu, koji se nikad valjda ne sudi, pa duplo isključenje Fabregasa u 27. minuti, koje je odredilo puno toga, ali... Treba biti gospodin, a ne kao Nikolaj Jacobsen nakon Hrvatske, i priznati da je pobijedio bolji. Mi smo im jedini uzeli bod, ali što to sad vrijedi kada mi nismo imali priliku za četvrtfinale nakon onog nesretnog Egipta. Danci su sve sjajno isplanirali, od napada na suce, stvorivši im ogroman pritisak sve do kraja. A na kraju su uz to i bili bolji od Francuske, tu se nema što reći. Francuzi nisu uspjeli složiti obranu, a oni bez obrane nisu Francuska.

Danska igra odličan rukomet i tu Nikolaju treba skinuti kapu, baš kao što im treba ubuduće pokazati da cilj uvijek ne bira sredstva. Jacobsen je sve odlično isplanirao. Vukli su ga Pytlick i Gidsel, majstorsku rolu bez gola iz igre odigrao je Mikkel Hansen, a kada su svi oni pali, jer teško je izdržati 60 minuta u devetoj utakmici u nizu na SP, Jacobsen je izvukao majstore Rasmusa Laugea i Madsa Mensaha, koji su dovršili posao. To se zove savršen plan i to je osnovni razlog da je Danska trostruki svjetski prvak u nizu.

image
LISELOTTE SABROE Afp

Tu je Jacobsen odigrao još nekoliko poteza, na desnom krilu je, nakon Hrvatske, Kirkelokkea stavio ispred Lindberga i Plogva, da bi pokrpao obranu koja je na Gidselu curila, onda je sjajno Saugstrupa na crti nadopunio Haldom, kao i Landina na golu Möllerom, a na lijevom krilu je prepolovio minute za Magnusa Landina i Jakobsena. Mangup je taj Jacobsen, ali zna svoj posao i to Dansku čini prvakom.

Herning 2019. - Kairo 2021. - Stockholm 2023. Zlatni niz o kojem će se još dugo pričati, jer je prvi takav u povijesti rukometa. Nikad nitko na SP-ima nije triput uzastopno osvojio naslov, a Švedskoj je to na europskoj sceni uspjelo sa slavnom generacijom Bengta Johanssona Bolzano 1998. - Zagreb 2000. - Stockholm 2002. Dobro su to isplanirali, praktično dva od tri finala doma, jer Stockholm je u nedjelju apsolutno bio danski, kao i Malmö prije toga. Sve je bilo usmjereno na njihov uspjeh i oni su svojom kvalitetom to uspjeli potvrditi.

Nećemo se složiti da je Mathias Gidsel bio njihov najbolji igrač i MVP prvenstva, jer on to nije bio ni igrom, a ni ponašanjem koje više nećemo ni spominjati. Rušio se i protiv Francuza, ali više nitko ne nasjeda na njegove padove. Simon Pytlick bio je u svakom smislu daleko ispred i zaslužio je MVP naslov u Stockholmu, ali IHF je u tom smislu napravio toliko nepravdi, da ova jedna uopće ne čudi.

Taj momak, koji igra u GOG-u, s kojim Zagreb igra Ligu prvaka, prvi je puta bio u ovakvoj roli i odigrao je briljantno prvenstvo navođen sjajnim razigravačkim mogućnostima Mikkela Hansena, koji više nije tako šuterski moćan, ali ima glavu za trojicu i iznimno je bio važan danski adut u situaciji kada je Lauge veći dio prvenstva propustio zbog ozljede. Mikkel Hansen je taj koji je, uz Niklasa Landina na golu, sagradio na terenu sve što Danska danas ima.

Sljedeće SP je u Danskoj, Hrvatskoj i Norveškoj. Ne treba ni reći koliko će biti teško za sve koji će morati u Dansku u kojoj će biti završnica. Danci ne misle stati, to je sigurno. Možda u 2025., godinu nakon OI u Parizu, više ne bude Hansena i Landina, ali Danska radi dobro, Danska ima puno dobrih mladih igrača, ima stil rukometa od kojeg ne odustaje i uvijek ima strogo postavljen cilj. To nije lako, to može samo vrhunska momčad i na tome im treba skinuti kapu.

Nisu nam omiljeni i nikad neće biti, ali kruške i jabuke treba znati odvajati. Čak i kada je teško, a nama je teško suočiti se s činjenicom da možemo, a da nas nema u završnicama velikih natjecanja već neko vrijeme. Nije ni Danska bila uvijek, makar je imala Wilbeka od kojeg je cijela ova priča počela, još 2008. kada su u Lillehammeru, baš protiv nas, osvojili svoje prvo tada europsko zlato. Danas ih imaju šest, olimpijsko, tri svjetska i dva europska.

E, to nam treba biti vodilja...

Linker
22. svibanj 2024 16:50