Europska rukometna federacija (EHF) u petak je donijela odluku koja bi mogla imati dalekosežne posljedice za rukomet. Ukinuo je sva natjecanja osim Final Foura muške i ženske Lige prvaka. Jasno je da je tu riječ samo o novcu i da su to odluke, ali mnogi klubovi se u toj priči osjećaju maksimalno zakinuti, jer nisu dobili ni priliku koju su zaslužili. Da je sve prekinuto, bilo bi još i razumljivo, ali ovako ispada da su neki privilegirani, da EHF u teškoj krizi ganja isključivo svoj interes, jer su u pitanju velika sponzorstva.
Odluke su teško primljene među svim onima koji su još bili u natjecanju, a to su rukometašice u polufinalima, rukometaši u eliminacijskoj fazi Lige prvaka, grupnoj fazi EHF kupa i četvrtfinalu Challenge cupa.
U situaciji kada UEFA pomaže nogometu u fazama, od koje je prva injekcije za spas nogometa 70 milijuna eura, a slijede i nove, da bi savezei i klubovi preživjeli, u rukometu kao i u većini drugih sportova savezi i klubovi preživljavaju sami, dok EHF s njima gradi i štiti svoj interes, a da povratne informacije nema.
Recimo, u Ligi prvaka izbačen je Vardar koji je aktualni europski prvak, Montepellier i Kielce koji su to bili prije njega, Szeged koji je uložio ogromna sredstva da pokuša ponovo do Kölna, pa prvak Njemačke Flensburg, pa u ženskoj Ligi prvaka moćni Rostov Don koji ima “dream team”, pa Budućnost, te oba rumunjska kluba.
Sigurno nije regularno
Siofoku je uzeto polufinale EHF kupa rukometašica, uzeto im je drugo mjesto u Mađarskoj s kojim su trebali u Ligu prvaka, jer su bili iza Györa, a u Ligu će prvaka zbog poništene sezone ponovo Ferencvaros. Tko Siofoku može pomoći uopće u takvoj situaciji?
Recimo, zbog prekida kvalifikacija za SP, bez šanse da se plasiraju ostali su Rusija, Srbija, Poljska i samo je luda sreća ili ipak ne sreća spasila Francuze koji su kao 12. posljednji u toj priči dobili plasman na SP u Egiptu. A što da su bili 13.? Tu bi moglo biti svega i svačega, tužbi i pitanje je kako će se EHF uopće nositi.
U Skoplju nisu prihvatili odluku dobru, a nisu ni u Kielcu iz kojeg je MVP posljednjeg Final Foura Igor Karačić poručio Beču “EHF nije fair”.
Ivan Čupić, koji je u dresu Vardara, tako nema ni priliku braniti naslov europskog prvaka kaže:
- Ovo što je napravljeno definitivno nije regularno. Nikoga nije briga za klubove, a mislim da su svi klubovi u ovoj situaciji trebali biti jedinstveni i reći da ne žele igrati. Stvar je jasna, bogati neka igraju, a mali neka im služe za promociju rukometa. Mislim da je bilo važnije u ovoj situaciji pomoći savezima i klubovima na neki način, jer situacija je teška, opasna za budućnost, a što ako se produži neću ni pomišljati. Pitanje je koliko će uopće klubova uspjeti preživjeti. Bojim se da nas sve čekaju teška vremena, a znam da je sada važno jedino ostati zdrav.
Bilo je i onih koji su bili vrlo brutalni, pa je tako vratar Szegeda Roli Mikler poručio “mislio sam da se netko šali u prvi tren, ali kada sam shvatio da nije šala, mogu reći da je ovakva odluka sramotna za europski rukomet”.
U šoku su i Francuzi, u Montpellieru koji je nedavno slavio u Kölnu, a Marin Šego iz Međugorja poručuje.
- Zvali su, imat ćemo online sastanak svi u klubu u ponedjeljak, pa ćemo vidjeti što će biti. Nemam pojma što uopće reći na takvu odluku, što oni kuhaju tamo...
Predsjednik Rukometnog saveza Rusije Sergej Šiškarjev je isto izrazio nezadovoljstvo, ali i približio neke odluke oko ženskog Final Foura koji još nije definiran kao muški i može se pretvoriti u Final 8.
Financijski aspekt
- Što se tiče reprezentacija svaka odluka izvan terena nije pravedna, a mi smo taoci lošeg rezultata s Eura ove godine. Dobro je što se tiče ženske selekcije koja je plasman izborila. A što se tiče Lige prvakinja mi smo kao sponzori i kao federacija, napisali načelno pismo EHF-u u kojem su rekli da ćemo biti prisiljeni preispitati uvjete ugovornog odnosa. ‘Delo’ rješava svoja marketinška pitanja na europskom tržištu, ali ‘Delo’ je pokrovitelj Lige prvaka i zato što tamo igra ruski klub Rostov Don.
Doista se nadamo da će prva predložena formula biti prihvaćena kao osnova - četvrtfinale u jednoj utakmici u Budimpešti 3. rujna. I na tome ćemo i dalje inzistirati. Ako održavanje natjecanja počiva na financijskim aspektima, tvrtka je spremna izdvojiti dodatna sredstva kako se organizatori ne bi pozivali na financijske razloge nemogućnosti održavanja četvrtfinala.
Eto, tako to funkcionira. Tko može, može, a tko ne tko mu je kriv. To nije dobro i možda je zato ipak bilo najpoštenije prekrižiti sve makar malo i na svoju štetu.