Ako niste znali dosad za Valentinu Blažević, sada nakon pobjede protiv Rumunjske sigurno znati. Kakva mirnoća, rutina, kao da je stotine utakmica s tako jakim protivnicama iza nje.
Krećemo s kraja, zadnja akcija, cepelin, dogovoreno ili spontano?
- Cijelo vrijeme smo pričali o lijepom i atraktivnom golu i rekli smo ajmo baciti neki 'cepić' i super je ispalo…
Jesu se slegle emocije?
- Slegle su se, ali smo iskreno još u čudu. Meni je stvarno teško reći što mislim. Iznenađujemo sami sebe i sve ostale. Toliko smo presretne da nemam riječi kojom bi to izrazila.
Fantastičnu partiju Valentine Blažević protiv Rumunjske možete pogledati OVDJE
Dvije ulaznice za polufinale imate, bod vam još treba da bude sigurni, makar i ovako može biti dosta?
- Polako ćemo. Gledamo sebe. Norveška izgleda fantastično, igraju najljepši rukomet na svijetu i igrat ćemo kao dosad, jako u obrani, srce. Mi idemo pobijediti, kakvi god oni bili, a što će biti vidjet ćemo.
Umor?
- Pa nakon treće je bilo, ali tu su trojka dr Kukin, te fizioterapeuti Vesna Hodić i Krušelj napravili sjajan posao. S njima je taj umor 70 posto manji.
Imali ste motiv protiv Rumunjki, poseban, jer igrate tamo?
- Rumunjke, većina, ne zna da ja igram tamo. Zbog videa i svega ja njih dobro znam. Da je bila neka posebna motivacija, iskreno nije… Svaku utakmicu neka nova zvijezda, to je stvarno tim. Ovaj puta sam iskočila ja i to je to. Ništa više.
Šta moramo protiv Norveške?
- Trčati i zaustaviti im protok lopte…
Dugo ste tražila svoj put i nije uvijek bilo ni lako, ni jednostavno.
- Nije, teški su bili moji putovi. Nije jednostavno otići igrati vani, nije jaka naša liga, malo se ulaže u sport, nitko te vani ni ne zna, a moraš biti bolji od svih da bi opstao. Kad sam otišla u Krim imala sam 20 godina, bilo je to prvo veliko iskustvo. Nisam puno igrala, ali sam dosta sam naučila. U Poljskoj nije baš neka jačina lige, ali u Lublinu sam igrala Ligu prvaka. I s obzirom da sam igrala puno bilo je to super iskustvo. Nisi nekad svjestan da te uče takve stvari, ali uče te puno. U Rumunjskoj sam završila zbog korone, jer smanjeni su bili ugovori u Poljskoj. Liga je jako dobra, svaka utakmica je na 'nož' i to je veliki izazov za mene.
Vi iz Sinja ste rođeni na sredini?
- Piše krivo, nisam iz Sinja, nego iz Knina, volim da se to popravi.
Knin i rukomet?
- Meni se rukomet nije ništa sviđao, onda me mama stalno nagovarala i otišla sam na njeno traženje, pa mi se svidjelo i ostala sam. Pokojni trener Džumlija me naučio puno i tako je krenuo. Nisam imala put preko naših najjačih klubova, bila sam u Pločama, pa u Sesvetama i otamo otišla u Krim, ali ne bi da nisam bila dobra u ligi.
Puno ste poruka dobili ovih dana, možete li izdvojiti najljepšu?
- Najljepše su poruke tvojih od doma, obitelji koja je vjerovala u mene kada nitko nije. Zbog njih nisam odustala nikad. Tata Ante je inače iz Vrlike, mama je Željka, sestra Kristina i njen sin, oni su mi najveća podrška uvijek bili..
Tko je najpopularniji na društvenim mrežama?
- Pa, mi se stalno čudimo i pitamo se kako je tek onim poznatima. Mislim da Tea Pijević vodi…
Osmijeh ne skidate s lica?
- Osmijeh je najljepša emocija. Kada ste skupa imate dojam da vam nitko ništa ne može – završila je emotivna Valentina Blažević.