Hrvatska je pobijedila Makedoniju na otvaranju Croatia Cupa u Poreču. Žatika je bila puna, igralo je 17 od 18 igrača, nitko se nije ozlijedio, zabili smo čak 40 golova i izvana gledano sve je bilo idealno. No, izbornik Hrvoje Horvat nakon utakmice iskreno je priznao da sve nije baš tako rekavši "da ga boli glava kada pogleda rezultat".
Naime, primili smo od Makedonije 34 gola, 19 u prvom i 15 u drugom poluvremenu, a to je definitivno previše, posebno od protivnika koji ne spada u sam vrh svjetskog rukometa. Obrana je ostala veliki upitnik. Mnogi su skloni reći da je problem u teškim nogama nakon mini priprema u Poreču, no mnogi su u tome skloni vidjeti i ozbiljnije probleme koji bi nas mogli mučiti na SP u Jönkopingu i Malmöu koje slijedi.
Bolje nam izgleda 6-0, ali 6-0 u kojoj imamo poprilično širok izbor sredine, pa i halfova, možda kao nikad nije naša osnovna obrana. Ono što je protivnike najviše mučilo je naša obrana 5-1, a ona nam nije funkcionirala dobro. Naravno da u prijateljskim susretima nitko ne može očekivati nešto posebno, uostalom za to i nije još vrijeme, ali za tu obranu definitivno nedostaje više agresivnosti i jako malo ili ništa kašnjenja u zatvaranju igre prema pivotu. Naši su dečki dosta problema imali s Peševskim, koji je s Kuzmanovskim jako dobro vrtio stvari.
Pokazali smo problem i u vraćanju, u kojem nas je Dejan Manaskov sa 9 golova iznenadio i previše, a sve su to stvari koje se ne smiju događati. Ako je svježina problem, sve to neće biti problem kada dođe pravi trenutak, u to smo uvjereni, ali kada se malo vratimo na Belgiju u kvalifikacijama događalo nam se slično, pa je opasnost da nam ne pređe u naviku.
Obrana je puno dobila s rotacijama u kojima mogu biti i Šarac i Srna i Jelinić i Šebetić i Klarica i Grahovac i Šušnja. Ta širina nam daje da lakše dišemo, no svi ne mogu igrati svaki puta i tu će Horvat morati vući precizne poteze da bi od svakog u svakom trenutku izvukao maksimum.
Napadački se situacija na neki način formirala s četvorkom Duvnjak - Karačić - Cindrić - Martinović, a epizode Srne, Šarca, Šebetića i Klarice govore da na njih svakako treba računati. Čak i više u momentima kada to pokazuju po želji.
Imamo četiri pivota, protiv Makedonije su igrala trojica, ali to ne znači da je Šušnja u lošijoj poziciji od Grahovca. Musa je broj 1, Šipić za igru u napadu. Slično je i sa Slavićem, koji nije bio na golu dok je branio tandem Šunjić - Kuzmanović u kojem je broj 1, kao i protiv Italije, bio Mate Šunjić. Za prvu je postavu 16 mjesta, teško je očekivati u njoj tri vratara, četiri pivota, tri ljevaka, pet ljudi na lijevoj strani i u sredini napada i tu će Horvat morati dobro odvagnuti kako i s kim u kojem trenutku. Zato je zanimljiv podatak da za prvi krug možemo u izboru računati na 20 igrača, a hoće li Horvat povesti četiri plus ili manje, kako je najavio, u Švedsku, vidjet ćemo.
Vratit ćemo se na početak. Obrana se mora popraviti, ona nije bila dobra. Italiju smo pobijedili 40:26, Makedoniju 40:36. Napadački oba susreta po 40 golova izgleda impresivno, ali u oba susreta pa čak i protiv bitno slabije Italije primili smo previše i to moramo popraviti.
Kada smo već kod problema, moramo biti oprezniji u igri 7 na 6, čija je namjera dobra, ali koja mora imati stroga pravila, da se ne događaju pogreške, da ne primamo golove na praznu mrežu, jer to je za protivnika uvijek savršen poklon. Novost je da penale puca Igor Karačić, protiv Makedonije je to napravio sa 3-3, što je jako dobra stvar, jer Karačić penale puca u Kielcu, kada je finale Lige prvaka, protiv Barcelone i Pereza de Vargasa.
Zaključno, puno dobrog, manje lošeg, ali s obzirom na pripremnu utakmicu sve je bilo OK i najvažnije da nam se nitko nije ozlijedio, da je Ivan Martinović nakon ozljede odigrao jako dobru utakmicu, što nakon duge stanke i nije baš lako i jednostavno. To je velika kvaliteta koju je na trenutke vrijedno istrpjeti ili riskirati s njom obrambeno gledano.