Zaključak je jednostavan. Zagreb se treba pojačati za Ligu prvaka da osmina finala ne bi bila upitna. Realno, trebalo se u osminu finala i ove sezone, ali splet različitih okolnosti rekao je drugačije. Lani su debelo oštećeni, i to ide isključivo na obraz EHF-a, ove godine manje, ali s raspletom u Portu u kojem je uspjela Wisla od koje su međusobno bili bolji, nije sve bilo kako je trebalo biti. No, tako je to kada ne odlučuješ sam o sebi...
Ima se barem upola manje
E sad, da bi igrao Ligu prvaka dogodine, Zagrebu se trebaju ispuniti dvije stvari. Prvo trebaju biti prvaci Hrvatske, što tek protiv Nexea treba izboriti, dok je drugo da EHF treba naći prostor da Zagrebu da pozivnicu da nastupi i sljedeće godine. Svi nekako ne sumnjaju u ovo drugo, makar dok se ne dogodi službeno, ništa nije sigurno.
E sad svi kažu kako Zagrebu treba neko pravo pojačanje, dok se malo tko pita kako u ovim okolnostima takvu stvar realizirati. Pravo pojačanje košta, Zagreb se prilično u našim okolnostima muči s proračunom, što je situacija koja već traje godinama i koja se osjeti na rezultatima. Grubo rečeno, dovesti pojačanje u pravom smislu znači platiti nešto uvjetno rečeno “10”, dok si ti maksimalno na “5”. I naravno da je to teško i nemoguće, klub u dubioze poput nekih prijašnjih ući ne želi i neće. Pokriva se koliko je dug i ništa preko toga. Treba znati da je Grad Zagreb smanjio davanja u lošoj ekonomskoj situaciju, da su im otišli Kinezi s kojima su imali dobre planove i koji su igrali SEHA ligu, dok im je Zagreb davao infrastrukturu za to. Korona je odnijela puno i zasad se to ne vraća, dok klub mora živjeti i svakodnevno traje borba s pitanjem kako?
Lani je bila dobra ideja s Vukom Borozanom učiniti taj iskorak, ali Borozan je veliko razočaranje zbog kojeg je ustvari uzdrmana sezona. Svi znaju da Zagreb treba igrača u tom smislu, da mora popuniti obranu u kojoj, uz Gojuna, više neće biti Muse i Grahovca u sredini, da treba nadomjestiti iskustvo Leimetera, uz Klaricu koji stalno napreduje, da treba zamijeniti Slavića koji je u samo godinu dana prilike dobio odlične ocjene, koji je četvrti vratar Lige prvaka u ovom trenutku. To su visoki kriteriji, koliko god se mnogima čine niski, što nije neobično jer su proračuni najmoćnijih europskih klubova kojima Zagreb nije ni blizu probili 10 milijuna eura. U tom platežnom razredu su PSG, Barcelona, Kiel, Aalborg, Vesprem i Kielce, nisu daleko Magdeburg, Szeged, Nantes... Opstati u takvim okolnostima u europskoj eliti je kompliment možda najviše i EHF-u koji još nema instrumente regulacije “bogataškog ludovanja” na rukometnom tržištu.
E, u tim okolnima Zagreb treba sastaviti momčad koja će i u vremenu koje dolazi biti konkurentna, kao što je bila prethodne dvije godine. Nabijati im na nos da ne mogu na Final Four u ovim okvirima nije pošteno, jer nisu daleko od Wisle i GOG-a koji su ove godine dokazali da se može čak i dalje od osmine finala. U nekim boljim okolnostima moglo se dogoditi i Zagrebu, ali priče što bi bilo kad bi bilo nikoga ne zanimaju.
Morales je plus u napadu
Zagreb se u okolnostima u kojima živi presložio kako je mogao i sada će pokušati s jednim ekstra dodatkom napraviti iskorak. Taj dodatak trebao bi biti Aleksej Škurinjski, odlični lijevi vanjski koji bi u Zagreb trebao doći iz Nantesa, koji je igrao odlično za Meškov, pa se ozlijedio u Nantesu i trenutno je iza Cavalantija i Brieta. Sa Škurinjskim bi trebali dobiti ono što su željeli lani s Borozanom.
Ostale promjene su ciljane. Na gol umjesto Slavića dolazi Grbavac. Isto kao i Slavić prije dolaska, Grbavac je ponajbolji vratar u Španjolskoj. Šansu će dobiti, kako će je izboriti, vidjet će se. Jasno je da je iskustvo Panjtara koji je dosad bio broj 2 na prvom mjestu, ali i da Matej Mandić mora dobiti priliku da se vidi ide li uz bok Kuzmanoviću na golu reprezentacije, što je plan.
Na crti za Musu dolazi Suholežnik, umjesto Grahovca tu će biti Ćorsović. Suholežnik ima iskustvo Lige prvaka, povremeni je slovenski reprezentativac i on bi trebao biti “novi Musa”. Ćorsović je mlad, igra kod Šole u reprezentaciji Crne Gore, veliki je potencijal i prvi puta će dobiti takvu priliku, jer je u Trebnju nije imao. Treba im dodati i Faljića koji je spreman ugrabiti priliku ukaže li se, dok je dosad bio broj 3.
Na desnu strana umjesto Leimetera stiže Morales. Leimeter je bio sigurna varijanta posebno obrambeno, Morales tu ne zaostaje, ali trebao bi donijeti plus u napadu, uz Klaricu koji je kao budućnost kluba broj 1. Morales je iskusan igrač, prije Vardara je pet sezona dobro igrao u Portu, koji je tada rastao u ovo što je danas.
Ostatak momčadi je isti. Dođe li Škurinskij, Kavčić može i na sredinu uz Sirotića, dok se još ne zna hoće li ostati Stefan Dodić. On je na posudbi iz Kielca, Kielce je u velikim financijskim teškoćama, rješava se mnogih, kako će se stvar rasplesti najviše ovisi o Dodiću. Bio je dobar, ali sada već mora više u liderskom smislu, jer mladost prolazi. Hoće li naći sebe u Zagrebu, teško je reći.
Veliko pojačanje Zagreba trebao bi biti povratak Miloša Kosa koji zbog ukliještenog živca nije igrao cijelu sezonu. Veliki je potencijal i svi od njega puno očekuju, ali sada mora početi igrati, jer tu više sjedenje na tribini ne pomaže.
Klub će vjerojatno napustiti i Klis, teško da će Matanović kao treće desno krilo, jer se Kraljević nametnuo uz Čupića kada se vrati, naći svoje sigurno mjesto. To najviše naravno ovisi o njemu, koji je imao veliki peh ove sezone.
Pred trenerom Slavkom Golužom je novi veliki izazov. Ako je sad uletio na pola sezone pa za neke stvari nije imao realnog vremena, koliko god Obrvan ostavio momčad u dobrom stanju, sada će biti vremena da ustali Zagreb kakav je bio protiv Veszprema, Bukurešta i u onom razdoblju prije Nove godine koji je vratio nadu.
Trojica domaćih postali glavni
Goluža mora ustajati na brzom i modernom rukometu, mora sagraditi novu sredinu obrane i pronaći novog broja 1 na golu. Naizgled, ne čini se puno, ali je jako puno i ne smije se dovesti u situaciju da ovisi o bilo kojem igraču i njegovom mogućem neigranju zbog ozljede. Jer, ozljede su postale sastavni dio sporta na koje se mora računati. Tko bi rekao prije sezone da će Kraljević uopće dobiti priliku, da će od Slavića ispasti prvi vratar, da će Srna, Sirotić i Klarica postati glavni igrači ovog sastava. Da, tri domaća igrača! Kažu da je to idealno i istina je da nigdje mladi igrač ne može dobiti takvu priliku. Ali mora pokazati da može, jer Zagreb ne čeka vječno. Bilo bi idealno da ih je i više, ali kao, realno? E, to je veliki problem i priča koja će opet vratiti u realnost domaće lige, skromnih budžeta, trenera honoraraca, premijerligaša koji s tri treninga tjedno uspijevaju opstati... To je presjek situacije u kojoj Hrvatska ima konkurentan klub u Ligi prvaka. I opet priča o ulaganju u sport i tako, priča koja nema kraja, samo nove epizode, dok se jednom ne ugasi pa se svi počnu čuditi kako se to dogodilo...