Kad sam se probudio jutro nakon meča prvo što sam pomislio je da se taj "dečko" danas probudio baš kao Kralj Cigana. On je sad definitivno kralj, on je broj jedan bez obzira na to koliko trajalo to njegovo kraljevanje. On nije sada kralj samo među svojima, on je apsolutni kralj. Pitam se koliko će trajati to njegovo slavlje jer je on sasvim drugačija osoba od onoga što smatramo tipičnim sportašem. Sigurno će se dugo i razuzdano slaviti.
On je prije svega veliki emotivac, jednostavan čovjek i ne odgovara svim stereotipima koji se odnose na imidž šampiona koji bi trebao biti discipliniran, čvrst, bez emocija. On je osoba koja voli direktno komunicirati i to je najbolje pokazao uoči i nakon borbe kad je plakao, plesao i pjevao. Ne samo zbog toga, izrazito mi je simpatičan, takve mi stvari u boksu danas najviše nedostaju.
Što se samog boksa tiče, i tu je zaradio moje velike simpatije jer se odlično kretao, eskivirao je na centimetar precizno. To me je podsjetilo na neka davna vremena, prije 50 i više godina kad su suci boksačima bodovali i eskivaže. Kompletan umjetnički dojam njegovom nastupa bio je za ocjenu odličan.
Kličko ga je tek nekoliko puta tijekom meča "pomilovao" po glavi i nije mu zadao nijedan pravi udarac, činilo mi se da mogu tako boksati do sutra, a da mu bivši prvak ne može ništa. Što se Klička tiče, siguran sam da ni on sada neće samo tako odustati i da će u sebi naći još toliko snage za jedan veliki "rematch" i pokušaj da povrati ono što je izgubio.