Lucas Braathen je oduševio veleslalomskom pobjedom na otvaranju sezone u Söldenu. Atle Lie McGrath je u Alta Badiji, također u veleslalomu, zaostao samo 5 stotinki za pobjednikom Alexisom Pinturaultom. Obojica su Norvežani i obojica su još “klinci”, tek 20-godišnjaci. Iznimno talentirani, dvojica onih koji su strelovito grabila prema vrhu, ali Braathena više ove sezone nećemo gledati. Pukao mu je medijalni kolateralni ligament i oporavak se procjenjuje na 6 do 9 mjeseci.
McGrath bi se trebao vratiti za otprilike šest tjedana, naravno ako će se koljeno dobro “ponašati”, jer on je “samo” istegnuo ligamente koljena.
Za obojicu je koban bio prvi veleslalom u Adelbodenu, a kad je drugi prekinut teškim padom Amerikanca Tommyja Forda u posljednjem dijelu staze, tamo gdje je dan ranije nastradao Braathen, logičnim se nametnulo pitanje - koliko je ovim teškim ozljedama kumovala iznimno brza postavka oba veleslaloma na stazi Chuenisbärgli? Ford je helikoperom prebačen u bolnicu u Bernu, bio je svjestan, ali tek su ga čekali pregledi glave i vrata, a prve informacije su bile da je slomio nogu i ozlijedio koljeno.
Loša vidljivost
Ozljede su sastavni dio skijanja, tisuću puta je ponovljena rečenica “u ovom sportu nije pitanje hoćeš li se ozlijediti, nego kad će se to dogoditi”, ali promatrajući dva veleslaloma u Adelbodenu, jak je bio dojam da su oba bila postavljena prebrzo. I da je to kumovalo i ovim teškim ozljedama.
Marko Šuman, trener Filipa Zubčića, bio je na licu mjesta, a poznat je kao vrlo odmjeren u izjavama i zapravo nikad ne komentira postavke staze. Ne bi ni ovaj put da ga nismo zamolili, jer riječ stručnjaka je ta koja ima težinu.
Jesu li se ozljede Norvežana i Forda mogle izbjeći drukčijom, sporijom postavkom staze?
- Baš sam s Ivicom komentirao kako je zadnja strmina u Adelbodenu uvijek neravna, bila je i sad i da nisu staze bile ovako brzo postavljene, mislim da se moglo izbjeći to što se dogodilo. Druge vožnje ovdje su poseban problem, jer je vidljivost doista loša i kad skijaši ovako dojure... Srećom se ništa nije dogodilo jučer u drugoj vožnji.
Kako biste se vi postavili da ste kojim slučajem bili jučer postavljač staze?
- Ja bih bez obzira na padove u petak postavio zatvoreniju varijantu, mislim da se na takvim stazama pokaže i više skijaškog znanja. I sad su najbolji bili oni koji su najbolji cijelu ovu sezonu, ali i u Santa Caterini je Švicarac, koji je iza mene postavljao drugu vožnju, postavio još malo zatvoreniju varijantu od moje i opet su najbolji to najbolje riješili, a nije bila ugrožena ničija sigurnost.
Priznaje da mu nikako nije bilo svejedno kad je vidio kako će izgledati staza u petak...
- Nikad mi nije svejedno kad vidim da je sigurnost skijaša ugrožena, a u petak sam bio baš jako nervozan.
Povećavanje rizika
Ne postoji način da se skijanje učini bezopasnim, rizik je dio ovog sporta, nisu ovo ni prve ni posljednje ozljede i suprotno uvriježenom mišljenju, ne događa ih se velika većina u brzim disciplinama, jako puno ih je baš u veleslalomima i na treninzima ove discipline, ali... Veleslalom ne bi smio biti jurnjava kao posljednja dva dana. Filip Zubčić je rekao “da bi bio na postolju, moraš riskirati”, takva je konkurencija u muškom skijanju da “s pola gasa” ne možeš ništa i skijaši će riskirati uvijek iznova, ali bi trebalo barem paziti da im se taj rizik ne povećava nepotrebno.
OK, može se reći - pa većina je prošla bez problema, nije ih se “pola” potrgalo, može se reći i da je dvojicu Norvežana koštao manjak iskustva, ali zanimljivo je baciti i pogled na vremena s kojima su pobjednici svladavali Chuenisbärgli posljednjih godina. I ona će ponešto reći je li ovo u petak i subotu bilo uobičajeno ili ipak neprihvatljivo ubrzano...