Bivši skijaški as otkrio: ‘U cilju sam kriomice pio pive, to mi je nagrada za riskiranje života‘

Upravo sam riskirao svoj život, valjda imam pravo na limenku piva - rezonira Marco Büchel (53), bivši skijaški as iz Lihtenštajna i svjetski viceprvak u veleslalomu iz 1999., dok se prisjeća živopisnih trenutaka svoje karijere u Svjetskom kupu.

Austrijska Laola sjetila ga se uoči najuzbudljivijeg vikenda u sezoni, onog u Kitzbühelu, gdje će spustaši u subotu odmjeriti snage na legendarnom Streifu, a na programu su još i superveleslalom (petak) te slalom (nedjelja). Büchel kaže da je Kitzbühel za njega uvijek bio "highlight" sezone.

- Kitzbühel je, sa svime što uz njega ide, sveti gral skijanja. To je skijaški Wimbledon ili ono što je VN Monaka u Formuli 1. Volim ga i veselim mu se - rekao je jedan od svojedobno omiljenih likova Svjetskog kupa.

Čovjek čija se karijera djelomično poklopila s onom Ivice Kostelića (kad je upisao svoju zadnju pobjedu, onu u superveleslalomu u Kitzbühelu 2008., Ivica je bio 22.), oprostio se od Svjetskog kupa 2010. Povratak mu 15 godina kasnije ne pada ni na pamet.

Marco Büchel na OI u Vancouveru 2010.

FABRICE COFFRINI Afp

- Zatvorio sam to poglavlje. Više mi ne treba izazov. Gledajući unatrag, uvijek je sve izgledalo ljepše nego što je stvarno bilo. Ne želim kvariti sjećanja jer znam koliko taj svijet može biti ružan. Osim skijanja, bio sam i padobranac i base jumper. Ali odustao sam od svega što je bilo opasno.

Büchel je otkrio detalj "koji malo ljudi zna", a to je njegova ljubav prema pivu za vrijeme skijaške karijere.

- Uvijek sam ostavljao limenku piva u tenisicama u ciljnoj areni. Kad nisam bio vodeći, otišao bih do šatora za pregled opreme, tamo gdje se izuju pancerice, i u miru popio svoju limenku piva. Volim pivo.

"Ali u današnje vrijeme to je nezamislivo za jednog sportaša", primijetila je novinarka.

U Garmischu 2010. Büchel se nije skrivao s pivom

SAMUEL KUBANI Afp

- Čak sam i tada bio izuzetak. Nisam na poslu i sad hoću svoje pivo. Nisam ga pio pred kamerama, nego tiho. Počastio sam se.

Zanimljiv je bio njegov odgovor na pitanje što je skijanju potrebno da bi i u budućnosti bilo zanimljivo gledateljima.

- Skijaške utrke dio su industrije zabave. Zabavljamo ljude koji su u cilju ili ispred televizora. Zabavljamo ih emocijama. Trebaju nam likovi s kojima se čovjek može identificirati ili koji se polariziraju. Likovi kojima ili držite fige ili im nikako ne želite pobjedu. Ne trebaju vam sportaši koji stalno govore: "Vidjet ćemo, dat ću sve od sebe". Potrebni su vam sportaši koji su hrabri, koji se isprse i kažu: "Danas ću biti na postolju." Manuel Feller, Marco Odermatt, to su ti likovi. Takve ljude sport treba.

Büchel smatra i da Svjetskom kupu treba natjecateljski "facelifting".

- Samo skijaški fanatici gledaju prvu vožnju u 9 ujutro, a drugu u 13 sati. U Njemačkoj se prva vožnja više uopće ne emitira. Druga vožnja opet je uzbudljiva jer se odvija obrnutim redoslijedom. U spustu se pak nikako ne smije dogoditi da pobijedi startni broj 70. Iz sportske perspektive, to je možda bajkovita priča, ali iz televizijske perspektive je katastrofa. Postoje načini da se nešto promijeni i mislim da je krajnje vrijeme.