Priča o zračnim jastucima u alpskom skijanju nije nova. Dapače, prije gotovo cijelog desetljeća Svjetska skijaška federacija je željela uvesti obvezno korištenje tzv. airbaga, ali se tada od toga odustalo. Dugačko je to razdoblje i tijekom njega je bilo više nego dovoljno vremena kako bi se sve što je potrebno doradilo, provjerilo, iskomuniciralo i došlo do najboljeg rješenja, ali kao i s većinom projekata FIS-a i ovaj je cijelo vrijeme “visio” nedorađen. I zato nije nimalo čudno što se u međuvremenu ništa nije promijenilo u razmišljanju skijaša. Neki su bili, a i dalje su izričito protiv, neki su ga počeli redovito nositi, a neki nisu bili ni za ni protiv, ali ga uglavnom nisu nosili jer nisu morali.

Prošle sezone je FIS objavio kako će od ove korištenje zračnog jastuka biti obvezno za sve i to u svim spust i super G utrkama Svjetskog kupa, a to je Vijeće FIS-a početkom studenoga i potvrdilo. Reklo bi se, napokon je sve jasno, ali...

Sto posto ispravna stvar

Naravno da postoji “ali” i to veliki, jer FIS je istovremeno donio odluku kako je korištenje zračnog jastuka obvezno i u nastavku iste propisao kako svaki nacionalni savez može odobriti iznimke ako “zračni jastuk ograničava kretanje sportaša, uzrokujući potencijalne sigurnosne rizike”. U prijevodu - obvezno je, ali nije obvezno.

Bilo bi to čudno kad FIS ne bi imao cijelu povijest donošenja odluka pa mijenjanja istih u hodu ili odustajanja od njih, ali s obzirom na to koliko dugo je tema zračnih jastuka “na stolu” teško je ne složiti se s mišljenjem Bernharda Russija, bivšeg spustaša, osvajača olimpijskog zlata i srebra u spustu, dva svjetska zlata i dva spustaška Globusa, a kasnije “arhitekta” brojnih spust staza, koji je u svojoj kolumni za švicarski Blick napisao:

LIONEL BONAVENTURE/AFP/PROFIMEDIA Lionel Bonaventure/afp/profimedia

“Sto posto sam uvjeren kako je korištenje zračnih jastuka ispravna stvar. Stalno govorimo o sigurnosti u spustu, sasvim ispravno jer opasno je voziti niz planinu s visokim brzinama i praktički nezaštićen. Nažalost, FIS-ov je odbor uspio odmah uništiti jednu zapravo vrlo dobru ideju. Čudno je da vozači sada mogu i sigurno će tražiti posebne dozvole. Baš kao što postoji pravilo o nošenju kacige bez iznimke, trebalo bi sad postojati i pravilo o zračnom jastuku bez ikakvih “ako” i “ali”. Velika je šteta što se nije mogao dogovoriti jasan skup pravila bez iznimaka. Čini mi se da su se odgovorni u komisijama i Vijeću FIS-a htjeli svidjeti svima. Ali to ne ide. Pogotovo kada je u pitanju sigurnost.

Ne znamo što točno štiti

I ne samo to, Russi smatra kako ovakvim pravilom FIS šalje potpuno pogrešnu poruku.

“Na ovaj način je jasno kako se novo pravilo neće dosljedno provoditi od samog početka. Poruka koja dolazi upravo je suprotna od onoga što bi trebala biti. Sada se čini kako ni sam FIS nije uvjeren da će zračni jastuk osigurati veću sigurnost.”

Prve utrke u brzim disciplinama u ovoj sezoni Svjetskog kupa su početkom prosinca u američkom Beaver Creeku i tada će biti jasno tko se sve odlučio za iznimku jer mu “zračni jastuk ograničava pokrete”, ali kao što smo rekli ovo je tema o kojoj se već jako dugo raspravlja i na temelju izjava o korištenju zračnog jastuka zapravo nije teško pogoditi tko bi mogao tražiti izuzeće. Jedna od takvih je primjerice Lara Gut-Behrami...

- Razgovarali smo s našim dobavljačem i oni još uvijek nemaju pravila pa zašto bih ga ja nosila kad ne znamo što točno štiti? Kad se pojavila priča o zračnom jastuku bila sam uvjerena kako je to dobra stvar i kako je sigurnost najvažnija, ali sad ima puno pitanja i ja ga radije ne bih nosila. Proučila sam kako je to u MotoGP-u, tamo postoje pravila što zračni jastuk treba štititi, ali mi takva pravila nemamo. Ne znam ni otvara li se on u tri sekunde ili pola sekunde i to samo stvara nesigurnost.

KERSTIN JOENSSON Afp

I nije jedina, mnogo skijaša i skijašica nije nosilo do sada ovu zaštitu, a među njima su bili i recimo Aleksander Aamodt Kilde i Dominik Paris, ali ima i onih koji su “airbag” odmah prigrlili...

- Ako postoji neka dodatna stvar na razini sigurnosti, zašto to ne iskoristiti? Činjenica je da se ja osjećam sigurnije kad skijam sa zračnim jastukom, ali i s donjim rubljem otpornim na posjekotine. Mi izlazimo na stazu s noževima ispod naših nogu - kaže Elena Curtoni.

Aleksander Aamodt Kilde je nakon pada u Wengenu u siječnju ove godine postao glasni zagovornik upravo rublja otpornog na posjekotine. Jasno je zašto, da ga je nosio u spomenutoj utrci ne bi mu se dogodila strašna ozljeda noge koja je zahtijevala višesatnu operaciju i prvih dana nakon nje bilo je vrlo upitno hoće li ikada imati potpuni osjet u ozlijeđenoj nozi. Od iduće sezone i taj dio opreme bi trebao biti obvezan. S mogućim iznimkama ili ne, tek ćemo vidjeti.

Subjektivan osjećaj

Glavni razlog otpora dijela skijaša i skijašica je to što nisu uvjereni kako su sigurniji s “airbagom” ispod natjecateljskog kombinezona, a istovremeno imaju osjećaj, objektivan li subjektivan svejedno, kako im on ograničava pokrete. I druga stvar, mnogi se boje kako bi zbog njega bili sporiji, a to je u sportu u kojem odlučuju stotinke mnogima bio dovoljan razlog zašto su ga izbjegavali nositi.

No, lako je povjerovati kako je to mnogo više subjektivan osjećaj nego stvarnost kad imate na umu kako skijaš koji je apsolutno dominirao prošle tri sezone i koji je između ostaloga aktualni svjetski prvak u spustu nastupa sa zračnim jastukom. Marco Odermatt, naravno. Baš kao što s njim skija i najbolja spustašica posljednjih sezona, Sofia Goggia. Uostalom, ona i Matthias Mayer su olimpijska zlata u spustu i to još prije šest godina, u Pjongčangu, osvojili sa zračnim jastucima.

Kako god, FIS svih ovih godina nije uspio uvjeriti skijaše kako su s njim doista sigurniji i pritom nisu sporiji, a s obveznim pravilom koje to zapravo nije, samo je pogoršao stvar. Ili, kako bi rekao Russi, poslao pogrešnu poruku.