Uvijek je dobro poslušati što drugi misle kada je negdje na pomolu rađanje potencijalnog šampiona ili šampionke pa makar to bila priča o instant odrastanju, koje ne mora ni predugo trajati ni dostići svoj vrhunac do kraja karijere, bez obzira koliko dugo ta karijera trajala. I zato je s pozicije nekoga tko na naš sport gleda s pristojne distance bilo ugodno čuti što slovenski komentatori misle i kako su oslikali dolazak i potencijalnu veliku karijeru Zrinke Ljutić.
Djevojke koja je s 18 godina svjetska juniorska prvakinja u slalomu, brončana u veleslalomu i skijašica za koju mnogi danas govore kako dolazi, a neki su već najavili tu priču i vide ju kao jednu od onih koja će iz instant karijere brzo otići u nebo. Taj komentar je na određeni način usporedio mogućnosti Zrinke Ljutić s vremenima kada je na velika vrata u svijet sporta umarširala Janica Kostelić. Sportašica koja je toliko toga u toliko kratkom vremenu napravila da zapravo nikoga nije iznenadilo kada je nakon svega što je prošla, od serija ozljeda i serija velikih pobjeda, zaključila da je vrijeme prvo odmoriti se, a onda i relativno brzo ipak okončati karijeru sa samo 24 godine. I da je pritom ništa nije nedostajalo.
Možda je upravo zbog toga i cijela priča obitelji Kostelić dodatno dobila na zanimanju jer i brat Ivica je bio briljantan skijaš, ali je njemu trebalo vremena dohvati sve što je ostvario. A koliko mu se to svidjelo dokaz je i nastavak njegove sportske karijere koja nikada nije službeno završena, a vjerojatno ni neće jer nakon skijanja i jedrenja vjerojatno će pronaći i još nešto drugo.
Talent, upornost, rad
Ta priča o instant odrastanju može biti poučna jer čovjeka može navesti na pogrešan stav. Nekima se stvari događaju u serijama i u velikom vremenskom razdoblju, nekima ne. Kako god okrenuli, biti instant pobjednik je jednako vrijedno kao i biti najbolji ako si dovoljno uporan i znaš čekati. Čekanja, kojeg očito neće biti u slučaju Zrinke Ljutić i naše mlade tenisačice Petre Marčinko, koja je na početku jedne, uvjereni smo, velike karijere, ali tu uvijek moraš biti oprezan jer ozljede su znale puno toga poremetiti. O tome bi vam sigurno nešto mogla reći Ana Konjuh.
Svijet je prepun instant pobjednika ili onih koji su potencijalno u tom statusu i zato nikoga ne treba previše začuditi ako je jedan mladi Španjolac Carlos Alcaraz već gomilu uglednijih imena maknuo s puta, baš kao što je na početku jednog takvog puta i mlada, 16-godišnja tenisačica iz Zagreba. Ovih dana je okončala prvi dio, zapravo samo početak svih početaka, nakon što je iz juniorskih tenisica uskočila u seniorske i krenula s perfektnih 10-0. Ako se vratimo malo unatrag, do kraja prošle sezone, djevojka koja je osvojila Orange Bowl i juniorski Australian Open, ima seriju od 24 pobjede za redom, 14 u juniorskoj karijeri nadograđene s neprekinutim nizom od 10-0 iz Antalyje.
Talent, upornost, rad, svakako će presuditi svim sportašima, ali ne samo sportašima, onim vrhunskim i onim koji pretendiraju to biti, ali glavna crta jest, možda će se to činiti čudnim, stalno nezadovoljstvo. Veliki šampioni su trajno nezadovoljni, ali se nikad nisu umorili gledati prema prvom narednom danu, narednom tjednu, narednom turniru, utakmici ili utrci ili narednom velikom trijumfu.
Siguran sam da će Zrinka Ljutić i Petra Marčinko biti poput nekih njihovih slavnih prethodnica i da će slijediti svoj san. Koliko daleko će otići ovisit će prije svega o njima, ali jedino je važno da na kraju priče, bez obzira kako ta priča završila, one budu zadovoljne. A ako tako bude, onda nitko drugi nema pravo biti nezadovoljan i tražiti još nešto povrh toga.