Ima ih, ali su rijetki. Oni koji u skijanju brzo dođu do vrha. Filip Zubčić nije bio jedan od njih, ali kad se u siječnju 2020. u Adelbodenu prvi put popeo na postolje u Svjetskom kupu, pa mjesec dana kasnije u Yuzawa Naebi prvi put i na najvišu stepenicu, počeo je živjeti svoj san. I to je ono što je od tada često znao naglasiti. Došao je do vrha i uživao je u svakom danu. Dvije sezone uzastopno treći veleslalomaš Svjetskog kupa, tri puta pobjednik, devet puta na postolju, peti u ukupnom poretku na kraju sezone 2020/21., osvajač svjetskog srebra u Cortini d’Ampezzo 2021...
Došlo je do zasićenja
A onda je došla prošla sezona u kojoj su ga svi, uključujući i njega, očekivali na istim pozicijama. Kad se odmah na početku prvi put popeo i na postolje u slalomu činilo se da bi moglo biti još i bolje, ali nije ispalo tako. Nije bilo više penjanja na postolje, a nije sezonu uspio preokrenuti ni olimpijski nastup u Pekingu. Nakon prethodne u kojoj je imao osam Top 10 plasmana u veleslalomu od čega šest na postolju, a dvaput je pobijedio, sad je samo tri puta bio u Top 10, a najbolji veleslalomski rezultat mu je bilo 7. mjesto. Ne, nije to bila loša sezona, jer kad završiš u 15 najboljih veleslalomaša i na završnici Svjetskog kupa u dvije discipline, onda ju ne možeš nazvati lošom, ali nije to sezona koja bi njega zadovoljila. Jednostavno, pokazao je i sebi i svima u prethodne dvije godine da može i vrijedi više od “neloše sezone”.
I sad to želi pokazati ponovo. Pritom je donio odluku koja je iznenađujuća. I objektivno, potpuno neočekivana. Odluku o promjeni trenera. Kao što je bilo nemoguće zamisliti Janicu bez Ante Kostelića, ili kasnije Ivicu bez Ante Kostelića, tako je već odavno postalo normalno da uz Filipa Zubčića ide Marko Šuman. Uostalom, 14 godina je Šuman bio Zubčićev trener, sve su prošli skupa, od “potucanja” po FIS utrkama do penjanja na postolja u Svjetskom kupu.
- Za mene je to bila najteža odluka koju sam donio u životu, ali sad kužim i da je najispravnija ako gledam na nastavak karijere i ono zbog čega sam tu, a to je da probam pobjeđivati i biti što bolji - javio se Filip Zubčić nakon trčanja na Sljemenu.
Ovih dana je u Zagrebu, ali kratko. Predah između dva skijaška kampa.
- Došlo je do zasićenja s moje strane, a bio je sigurno, sigurno, sigurno najteži dan u životu kad sam mu to morao reći. Nas dvojica smo napravili tako velike stvari zajedno da je to savršeno, bilo je to brutalnih 14 godina. I jedan i drugi smo od autsajdera došli do pobjednika u Svjetskom kupu. O njemu mogu reći sve lijepe stvari, ali ja imam pred sobom, nadam se, još 5-6 izvrsnih godina i nažalost moram promijeniti, ajmo to nazvati poslovni odnos, iako ne volim govoriti o skijanju kao poslu.
Njemu je bio šok
U čemu je konkretno došlo do zasićenja?
- Iskreno, nemam neki konkretni primjer, razlog, sve po malo, a mislim da kad sportaš to osjeti onda mora promijeniti trenera. Nije to kao u vezi s curom pa možete izgladiti, nema tu izglađivanja, ja sam tu onaj koji mora biti maksimalan. Mi smo 14 godina radili skupa, a prije toga surađivali i u klubu, ja sam se s njim izgradio u vrhunskog skijaša, on sa mnom u vrhunskog trenera. Bio bih najsretniji, gledajući 10 godina u rikverc, da smo cijelu karijeru odradili skupa, ali nažalost neće biti tako.
Odluka koja je nama sa strane iznenađenje, ali bila je i Marku Šumanu.
- Naravno da je njemu bilo šok, možda nije očekivao, ali to će bolje on reći. Rekao sam mu svoju odluku početkom trećeg mjeseca jer je bilo fer s moje strane reći što prije kad sam tako odlučio.
Da je posljednja sezona bila drukčija bi li i vaša odluka bila drukčija?
- Ne volim razmišljati na način što bi bilo kad bi bilo, jer to ne znamo. Možda bi, možda ne bi, ali možda je samo slabija sezona, neću ju nazvati lošom, ali slabija, bila kap koja je prelila čašu.
Što očekujete da će vam donijeti novi trener?
- Iskreno, vidim to kao novi izazov. Ne mijenjam samo trenera, nego sam promijenio i servisera. Očekujem da će mi novi trener biti autoritet, netko koga ću poštovati, tko će tražiti više od mene, netko tko može dostojno zamijeniti Šumija, ne neki bezveznjak. Svjestan sam da to nije lako pronaći i angažirati čovjeka Šumijevih kvaliteta, ali na kraju krajeva ja sam taj koji mora imati oko sebe sve posloženo.
Logično je da će odnos s novim trenerom biti drukčiji nego s dosadašnjim jer Šuman i vi ste doslovno proveli pola vašeg života zajedno.
- Da, baš pola života. Mi smo uvijek bili prijateljski povezani jer skijanje je sport u kojem s nekim provedeš više od 200 dana godišnje. Sigurno neću imati takvu povezanost s novim trenerom jer je to nemoguće.
Imate li nekakvu listu želja?
- Pa, imam neke favorite i vidjet ćemo hoće li se to uspjeti ostvariti. Kod nas u Hrvatskoj, po meni, nema nitko ni blizu s kim bih mogao raditi. Moram se sad time baviti, ali i skijati u isto vrijeme, pa i nije lako, ali riješit ćemo to u hodu. Mislim da ćemo posložiti ekipu za sljedeći period koja će biti stvarno odlična da mogu napraviti korak dalje.
Krasnić novi serviser
Ali što ako ne uspijete angažirati trenera kakvog biste željeli, barem ne uskoro?
- Naći ćemo ga. Meni nije opcija da nećemo.
Priznat će kako mu je ovo “malo stresan period”, ali...
- Osjećam da nisam za sebe napravio pogrešku iako sam se osjećao malo kao govno kad sam morao priopćiti svoju odluku Šumiju. Jako je to bilo teško, kao da sam to morao izgovoriti bratu. Imam “filing” kao da sam ga na neki način izbacio iz vagona, ali mislim da bih se grizao s 35 da to nisam napravio sad kad osjećam da mi treba promjena.
Zastao je na trenutak i rekao...
- Nije bila teška odluka, ali je teško bilo to reći na glas.
Sjetio se i promjene koju je napravio prije koju godinu.
- Prije tri godine nisam htio ni vidjeti nekog psihologa, mislio sam da su to gluposti, a onda sam otišao kod Renate Barić i nakon toga sam napravio veliki bum u rezultatima u kojem je i ona imala svoju ulogu. Mislim da jednostavno sportaš kad osjeti da nešto mora napraviti onda je pametno da to i napravi.
I dalje surađujete sa sportskom psihologicom Renatom Barić?
- Da, ona je prije svega super osoba, ali super i radi svoj posao. Baš onako kako sam si zamišljao da bi trebalo biti između sportaša i sportskog psihologa, s onima prije nje mi je bila tlaka i muka, samo su sebe veličali.
Osim novog trenera u novu sezonu ćete i s novim serviserom. Kristijan Krasnić je vaš izbor, zašto?
- Moj dosadašnji serviser Robert Horvat je odradio sa mnom jedan olimpijski ciklus i imali smo super odnos i razići ćemo se prijateljski. Naravno da je bilo i trzavica, ali s njim sam ostvario svoje najbolje rezultate i drago mi je da je on kroz to izgradio svoje ime. S Kikijem Krasnićem sam stvarno dobar, on je i živio u mom kvartu. Jako je motiviran i siguran sam da će taj posao odlično odrađivati, a bitno je i da nema previše obveza van skijanja i može se maksimalno posvetiti tom poslu i biti 200 dana na putu. Upoznat je i dobro s Atomicom na čijim skijama nastupam i ima dobre odnose s ljudima u tvornici.
Pekinško razočaranje
Sad kad su se slegle emocije nakon prošle sezone ima drukčije mišljenje o njoj nego što je imao dok je trajala i neposredno po njezinom završetku.
- U nekim trenucima sam u afektu sve ocrnio, ali na kraju krajeva ostao sam u Top 15 u veleslalomu, imam postolje u slalomu, najviše bodova ikad u slalomu i to mi je bila treća najbolja sezona u karijeri. Nije bilo tako grozno, ali naravno, kad pogledaš u odnosu na onu prije, a ja uvijek težim boljem i višem, onda u nekim trenucima poludiš. Kad sam bio u formi, kad sam se dobro skijao nisu se neke stvari poklopile, a da sam bio na postolju sve bi se okrenulo u drugom smjeru. No, nisam tip koji se voli vaditi, to je bila takva sezona, treba ju proanalizirati, naučiti na pogreškama i ići dalje. Nema kukanja. Glupo se vaditi mogao sam ovo, mogao sam ono, jer ako si mogao, zašto nisi. Ali u osnovi je bila dobra sezone, definitivno nije bila takva koma kako sam si predstavljao u nekim trenucima.
Jedan od trenutaka kad je definitivno bio “u komi” dogodio se u Pekingu. Završio je 10. u veleslalomu, rezultat koji na papiru uopće nije loš, dapače. Na papiru, jer...
- Bio sam razočaran k’o pas. Zaostao sam 2.74 u dva “laufa”, toliko nisam zaostao ukupno u svim utrkama prethodne sezone.
Ali bilo, prošlo, idemo dalje. To je Filipov način.
- Pravi sportaši prođu kroz lošije stvari i opet pobjede. Tako ću i ja. Optimističan sam i gladan i dobrih rezultata i utrka i treninga. Nisam se nimalo zasitio skijanja, hoću još i hoću još bolje nego do sada.