Ponekad nisu potrebni nikakvi epiteti, dovoljno se držati činjenica koje će najbolje opisati veličinu nečega, a to definitivno vrijedi za sezonu Zrinke Ljutić. Pa evo činjenica - službeno najbolja skijašica svijeta do 21 godinu, 8. slalomašica Svjetskog kupa, 10. veleslalomašica i 13. u ukupnom poretku, a do toga je došla s tri postolja, ukupno četiri top 5 rezultata, ukupno 11 top 10 rezultata i osvajanjem bodova u 15 od 22 utrke koliko je skijala ove zime.
Posebno impresivan je iskorak koji je napravila u veleslalomu jer u prve dvije utrke je imala startne brojeve 48 i 50, a posljednje dvije je startala u prvoj jakosnoj skupini. Od 18 veleslalomskih bodova prošle sezone došla je do 239 bodova u ovoj i jako blizu prvog postolja i u ovoj disciplini (četvrta u Jasni).
Svjetski kup je završen, ali to ne znači da je gotovo sa skijanjem pa je tako Zrinka tjedan uoči Uskrsa provela na treningu u austrijskom Reiteralmu, kratko je svratila doma za Uskrsne blagdane i onda opet dolazi blok skijaških treninga.
- Uvjeti za skijanje su proljetni, ali da se još uvijek dobro trenirati. Sad i mogu puno više trenirati, a nije da se baš natjeravam i da gledam tajming nego skupljam runde i to je već zalog za sljedeću sezonu - objašnjava Zrinka.
Je li uopće bila kakva fešta nakon odlično odrađene sezone?
- Proslavila sam nakon Andore s obitelji, skupili smo se i to je bilo lijepo. Nakon završetka sezone nije bilo ništa posebno jer nisam baš bila zadovoljna sa završnicom, a i bila sam umorna. Nije mi bilo do slavlja nego sam već bila spremna za ono što dolazi dalje, razmišljala sam gdje ćemo i što ćemo raditi.
Završnica Svjetskog kupa je mogla biti pravi šlag na tortu, ali nije ispalo po željama jer nakon trećeg mjesta u prvoj vožnji slaloma drugu nije završila, a nakon sedmog u prvoj vožnji veleslaloma na kraju je završila 16. i izvan kruga osvajačica bodova. Reakcija nakon ispadanja u slalomu je najbolje pokazala kako se osjećala, ali brzo ju je prošlo...
- Bila je i to jedna škola, ali škola koja se više ne bi smjela ponavljati. Nisam prepoznala da sam previše htjela u slalomu, a staza je bila još lošija nego u prvoj vožnji. Ja sam imala osjećaj nakon te prve vožnje da mogu još bolje i baš sam bila inspirirana dati još više, a uopće nisam bila svjesna stanja tako da nismo baš dobro taktički odradili tu drugu vožnju i onda nije bilo moguće proći. U tom trenutku sam bila malo ljuta, ali dobro. Nije mi žao, htjela sam ići po najviše i draže mi je da je to bilo tako nego da sam se samo spustila u cilj.
Vaša velika prednost je što vrlo brzo učite. Bilo je i prije situacija koje niste baš dobro riješili, ali često ste već drugi dan ili na sljedećoj utrci ne samo napravili bolje nego napravili nešto veliko.
- To je istina. Vjerojatno je i zato što sam ušla mlada u Svjetski kup normalno je da ću više griješiti na početku i da imam nešto za naučiti i izvući iz svake utrke, ali baš iz svake. Sretna sam što sam uspjela to dosta rano zaključiti i uz ljude iz mog tima shvatila da je istina kako još učim, ali i da trebam iskustvo prenositi i živjeti po njemu jer kad se jedna stvar već dogodi onda se stvarno ne bi trebala na isti način dogoditi i sljedeći put.
Vaše utrke i rezultati pokazuju da to doista i uspijevate napraviti i to na zapravo impresivan način. Nakon četiri uzastopna ispadanja u slalomu većina skijaša i skijašica bi skijala petu utrku "na sigurno", da dođu do cilja i uzmu barem poneki bod, a vi ste četiri ispadanja "pokrili" s tri uzastopna penjanja na postolje, a vrlo blizu je bilo i četvrto. Kako je to moguće, kako se uspijete tako prebaciti iz "ništa" u "sve", da tako kažemo.
- Ha, ha. Dobro pitanje. Rekla bih da je to zato što je moj slalom još uvijek takav, još uvijek mi je tanka granica između odlične vožnje i ispadanja. U Jasni gdje sam bila prvi put druga nakon četiri ispadanja nisam više riskirala nego u prijašnjim vožnjama, ali uspjela sam prenijeti tu neku stabilnost koju sam već imala na treninzima u utrku i odradila sam ju dobro. Pasao mi je i snijeg i mislim da sam uspjela odskijati dosta slobodno. Vidjela sam da mi je samo to dovoljno da budem na postolju i kao da je to bio onaj mali pomak koji onda stvarno čini veliku razliku, a to mi je pomoglo i u Andori i Åreu, pa i u Saalbachu.
Zastala je na trenutak i nastavila bez potpitanja...
- Ali valjda je trebalo neko vrijeme, možda i kroz ta ispadanja, da stvari sjednu na svoje mjesto. Na početku slalomske sezone osjetila sam da forma nije bila baš onakva kakvu sam ja možda željela, ali nije bila niti loša i išla je prema gore i to dosta i konstantno. Osim toga, veleslalom je bio na nivou i nisam se imala na što žaliti nego ići dalje u sezonu i kad dođe - dođe. Rekla bih da mi je sa svakom utrkom slalom bio bolji, i u utrkama koje nisam završila bilo je dobrog skijanja, ali možda je trebalo samo da se sve poveže i na kraju se to i dogodilo.
Veleslalom je od starta krenuo jako, jako dobro. Pogotovo s obzirom na startne pozicije s kojih ste krenuli.
- Startala sam s lošijim brojem nego u prethodnoj sezoni, ali kao da sam od početka bila svjesna kako je svakome moguće probiti se ako dobro skija. Pogotovo je to moguće na početku sezone kad su uvjeti dosta konstantni i dosta dugo izdrži staza. Nekako mi se i skijanje popravljalo, dosta stvari mi je sjelo i tijekom ljeta na treninzima veleslaloma, a falio je samo jedan dio koji je bio u glavi, a to je da samo idem po to što mogu na utrci. Na kraju kad se sve to spojilo nije uopće bio problem s tim visokim brojem ući u drugu vožnju, pa ulaziti u 15 i onda još više...
Zapravo ste se jako brzo pomicali prema gore i nije bilo niti jednog krivog koraka u veleslalomskim utrkama prilikom tog uspinjanja.
- Bilo mi je to iznenađenje, ali lijepo iznenađenje. Iskreno, nisam si uoči sezone stavljala nikakva očekivanja u veleslalomu, gdje bih morala biti i što točno želim napraviti. Ali takva postavljanja ciljeva možda nekad i ograničavaju. Za veleslalom, više nego za slalom, rekla bih da sam imala drukčiji pristup, kao da sam ga nekako samo pustila jer sam vidjela da ide to svojim tijekom.
I već tijekom ove sezone ste uhvatili i veleslalomski vrh.
- Kad sam krenula u Svjetski kup shvatila sam da veleslalom nije kao slalom i da će mi trebati više vremena da se opustim, da se neke stvari poslože, i taktičke i tehničke, a i nije realno moj veleslalom bio na razini kao slalom pa da u njemu mogu odmah osvajati bodove, a onda i postolja. Ali nekako nisam uopće sumnjala da se neće posložiti i kao da sam u jednom trenutku osjetila "sad sam dovoljno spremna da se skroz bacim" i baš sam išla po te bodove. Bila sam svjesna da to mogu i da mogu doći do prvih 15 i onda je to samo išlo, prirodno, tako da je to bilo lijepo. Bila je to kao nagrada za to što sam vjerovala cijelom tom procesu.
Veleslalom je uostalom, ako se ne varamo, vama uvijek bila draža disciplina.
- Istina, veleslalom mi je ljepša disciplina i bila sam jako dobra u njemu u dječjem skijanju, možda i bolja nego u slalomu, ali tako se posložilo da se prije probijem u slalomu. Iako realno, slalom je i lakše trenirati nego veleslalom, lakše je dobiti staze za trening kad dođemo na neko skijalište, a i slalom se može trenirati praktično po svim uvjetima. Veleslalom često budu neki poligoni na kojem nema svih tih elemenata koji te onda dočekaju u Svjetskom kupu, pa je možda i zato trebalo malo više vremena.
Ali kad je krenulo onda je ispalo da je vama potpuno svejedno je li staza ledena ili mekša, je li strmo ili ima više ravnih dijelova, kakvo je vrijeme, kakva postavka...
- Pa da, ali nisam mislila da će tako biti. Možda je to ispalo tako i zato što sam malo specifičnije trenirali tijekom ljeta i što se tiče skijaških treninga i što se tiče kondicije s Branimirom Vajdom. Puno lakše sam se mogla adaptirati vjerojatno i zato što smo u trening ubacili parkour, u biti svaki moj trening je bio takav da sam se prvo morala prilagoditi na nešto i mislim da mi je to onda pomoglo u utrkama. Osjetila sam i na treninzima da mi je prva runda već na nivou, da bolje pročitam stazu "na ogledu", da nemam pogreške u linijama kao što sam prije znala imati nego se od prve runde mogu odmah adaptirati, a to onda puno pomogne u utrkama, pogotovo za veleslalom.
I na kraju, u obje tehničke discipline sezonu ste završili u najboljih 10.
- U slalomu skoro u top 7. To je još jedan razlog zašto mi je bio malo gorak osjećaj u Saalbachu. Dobro, nisam baš gledala statistiku i nije da me baš zanima, ali možda ne bi bilo loše da sam znala da me dijeli samo nekoliko bodova.
Jednostavno je objasnila zašto nije razmišljala o tome...
- Ciljala sam na nešto više nego uzeti samo neke bodove, ali na kraju kad nemaš niti jedan bod taj dan onda padne na pamet da sam samo trebala doći do cilja i uzeti neke bodove i s time bih završila u top 7, ali to je tako... Ma, nema veze, nije da se borim da završim u top 7 nego...
Više od toga?
- Da, definitivno više tako da nije toliko bitno je li sedmo ili osmo mjesto.
Ono što je najljepše pratiti kod Zrinke je stalni napredak i sigurni koraci prema vrhu što pokazuje da ona i njezina ekipa jako dobro rade.
- Kad se uzme šira slika, to je istina i sretna sam i zahvalna zbog toga. I zbog sebe i zbog ljudi koji mi pomažu da to tako bude, da se tako razvijam. Nije to samo moja zasluga nego se dijeli na više ljudi.
Tko su ti ljudi koji stoje iza vas i vašeg uspona?
- Tata, cijela obitelj, kondicijski trener Branimir Vajda, serviser Miha Cerar, fizioterapeut Zoran Pršo, cijela naša reprezentacija i ljudi iz Saveza. Svi koji stoje iza mene i omogućavaju mi da imam takav nesmetan razvoj i zato mislim da ću se i dalje razvijati kako treba.
Filip Zubčić je svojoj sezoni dao čvrstu četvorku, koju biste vi ocjenu dali svojoj?
- Ne volim se ocjenjivati na taj način, hm... Čekajte da malo razmislim.
Nismo htjeli sugerirati iako je nama samo jedna ocjena logična...
- Filip je već bio na tim pozicijama, ima pobjede i sigurno ga mogu potpuno zadovoljiti samo veće stvari, a ja sam opet napravila puno više nego što sam i mislila da ću napraviti ove sezone pa ne znam onda... Meni je ovo bila sezona za 5.
Potpuno se slažemo, bila je to sezona za peticu. Naravno da će u idućim godinama letvica biti postavljena više ili kako je to u školi - ono što vrijedi za peticu u osnovnoj školi nije isto onome što donosu peticu u srednjoj ili na faksu.
- Da, prag se diže, ali kad se stave brojke na papir, mislim da je ovo bila jako dobra sezona. I lijepo je malo pogledati unatrag, jer iskreno tijekom sezone samo prihvaćaš što se događa i ideš dalje, a kad se sve malo smiri onda se vidi s čim sam krenula i s čim sam završila i naravno da sam jako sretna s onim što sam ostvarila.
Pitanje prve pobjede smo namjerno ostavili za kraj iako zapravo to pitanje i nije neophodno. Svima je jasno da je samo pitanje vremena i utrke kad ćemo uz njezino ime upisati prvu, svjesna je toga i Zrinka...
- Nemam kaj reći, probala sam, nisam uspjela ove sezone, ali uspjet ću jedne sezone. Sljedeće ili ne znam koje, ali doći će i to.