Kad pogleda iza sebe, na sve što je morao proći ove sezone, Istok Rodeš doista ima razloga biti ponosan. U subotu, u prvom od dva slaloma u Garmisch-Partenkirchenu bio je 12. s petim vremenom druge vožnje i onda u nedjelju, u drugom, osmi. Ponovo u Top 10, četvrti put u karijeri. Nakon gotovo tri godine vratio se u to društvo u Svjetskom kupu, ali nikako se ne smije preskočiti 6. mjesto sa Svjetskog prvenstva prošle godine.
Što bi bilo kad bi bilo, odnosno što bi bilo da nije bile ozljeda? Jedna mu je uzela početak prošle sezone, a onda mu se druga, puno teža, dogodila uoči ove, olimpijske. Na treningu veleslaloma stradao je lakat, morao je na dvije operacije, a taman kad se vratio, taman kad se odlučivalo tko će na Igre u Peking, 26-godišnji Varaždinac je “pokupio” koronavirus. I ostao doma. A baš je nastup u Pekingu bila ona točka prema kojoj se usmjerio od trenutka kad se ozlijedio. Svjestan da će propustiti puno toga u Svjetskom kupu, ali odlučan da se spremi i u pravom izdanju nastupi na Igrama. Nažalost, previše je toga bilo protiv njega.
Nedjelja je puno ledenija
Garmisch-Partenkirchen nije satisfakcija za propušteni olimpijski nastup, ne može biti, ali je još jedna potvrda koliko doista vrijedi Istok Rodeš. Nakon svega što mu se dogodilo ove sezone ta dva rezultata imaju veliku težinu. Iako su samo dio puta. Prema gore. Tamo gdje on želi biti i za što ima kvalitetu.
U nedjelju je nakon prve vožnje držao 9. mjesto sa startnim brojem 34. Za vodećim Loicom Meillardom zaostao je točno sekundu, ali od dvojca koji je držao drugo mjesto, Ramona Zenhäuserna i Johannesa Strolza dijelilo ga je samo pola sekunde. Dobar temelj za napad na prvo postolje. Nije se dogodilo, ovaj put, ali dogodit će se. Bio je blizu i sad, osmi, ali samo 24 stotinke sporiji od trećeplasiranog Linusa Strassera.
"U nedjelju je bilo dosta drukčije nego u subotu, puno je bilo ledenije, zalili su stazu, a noć je bila vrlo hladna. Bilo je baš sklisko tako da mi je posebno drago zbog ovog rezultata jer sam se prošlih sezona mučio na ledu. S ovim nastupom sam prešao i taj neki “level”", javio se Rodeš na putu iz Njemačke na trening u Austriji.
Njegova ocjena nastupa u Garmisch-Partenkirchenu je...
"Definitivno je bilo pogrešaka, uvijek se može bolje, ali na kraju sam bio i prilično blizu postolja i ne žalim ni sekunde. Nakon svega što je bilo ove sezone ovo je korak u pravom smjeru."
Druga vožnja je mnogima bila veliki problem iako se nije činila baš toliko komplicirana.
"Pa i ja mislim da nije bila ne znam kaj, ali spojilo se to s konfiguracijom staze i činjenicom da je bilo dosta ledeno pa su mnogi radili pogreške. U muškom skijanju da bi bio u prva tri ili prvih deset ne možeš ići lagano i onda se događaju i pogreške."
Dva jako dobra rezultata u dva vezana nastupa sasvim sigurno vam daju veliku dozu samopouzdanja?
"Uvijek je velika stvar kad spojiš dva prava rezultata, a meni je drago što mi je skijanje oba dana bilo na dobroj razini. Zadovoljan sam, jednostavno nemam s čime biti nezadovoljan."
Ovo je takav sport
Iako je propustio početak sezone, sada ni nastup na završnici, kojeg je spomenuo već nakon prvog od dva slaloma u Njemačkoj, ne izgleda kao predaleki cilj. Uostalom, trenutačno je 32. u poretku slalomaša.
"Idući slalom u Flachauu sigurno neću voziti s mišlju da se želim kvalificirati na završnicu, vozit ću ga da napravim što bolji rezultat. Ako uspijem otići na završnicu to bi bilo jako lijepo, ali najbitnije je da nastavim u ovom smjeru. Sretan sam prvo što skijam, pa onda sretan što imam dobre rezultate i bilo bi stvarno bezobrazno da sad nešto cjepidlačim."
Zbog svega što je prošao ove sezone. Jasno je. A kako je trenutačno lakat? Imate li još uvijek problema s njim?
"Ne mogu reći da me više nimalo ne smeta, ali me ne smeta dok skijam i mogu skijati na 100 posto. Još mi uvijek trne mali prst, šaka, malo lošije zbog toga držim štap u ruci, ali navikao sam se. Pokret još nije na 100 posto, još uvijek i malo boli, ali kao što sam rekao, skijam najnormalnije, a ide sve na bolje s laktom i nadam se da će ići i dalje i da će biti potpuno u redu."
Samo da ne bude više ozljeda, odnosno da vas barem neko vrijeme sad ostave na miru...
"Tko to može znati, ovo je takav sport. Jedino kaj je sigurno jest da se trebam boriti i nikad ne odustati."
Žao mi je zbog Pekinga
Koliko vas muči što niste bili u Pekingu?
"Nije mi to lako palo. Nekako sam se cijelo vrijeme nakon ozljede fokusirao na to da ću biti spreman do Igara i da će to biti moj trenutak. Ispalo je da sam glupo otpao, tek sam se vratio, a onda sam se zarazio koronavirusom... Krivo mi je i bit će mi krivo, ali to je sport. Mislio sam, vjerovao sam da mogu puno u Pekingu, ali sve je nekako ispalo i poklopilo se loše za mene."
On je jedan od onih koji nikad nije skrivao svoje ambicije, uvijek je otvoreno pričao kako ga ne zanima ništa drugo nego doći u vrh. Ozljede su mu malo poremetile put, ali ga nisu pokolebale. Niti si dopušta razmišljanje u stilu na koji smo počeli tekst, što bi bilo kad bi bilo...
"Tako je kako treba biti, uvijek će se sve složiti na svoje mjesto."