Ova kratka priča je mala alegorija o hrvatskom skijanju, možda čak i o hrvatskom sportu općenito. Priča o hrvatskim rezultatima iz kućne radinosti. Ona pripovijeda onima koji imaju dovoljno sentimenta da bi osjetili skromne osobitosti “našeg” okruženja između ravnica i mora, tankoćutnim melankolicima tamburice i mandoline, lokalpatriotima koji osjećaju bezgranični zanos i snagu tek kada se ujedine s drugim lokalpatriotima. Dok bi se neki neinformirani ili zlobni promatrač mogao podrugivati i podsmjehivati njihovoj kakti nazadnoj realnosti čušpajza, polpeta, sira i vrhnja, dosezi tih tvrdoglavaca su ipak vrhunski.
Eto, provezite se samo zabačenim selima Slavonije ili Zagore. Dok se i nehotice podsmjehujete oronulim nogometnim igralištima te imenima seoskih nogometnih klubova što se skromno, ali ponosno ističu iznad njih, sjetite se da ti klubovi iz kućne radinosti proizvode najbolje igrače na svijetu te da s tih neravnih livada potječe jedna od najjačih nogometnih reprezentacija na svijetu.
Laboratorij slalomaša
Sljeme ima šest spusteva. Osim strme Panjevine tu su još Crveni, Zeleni, Bijeli, Plavi i Žuti spust. Najpoznatiji je Crveni spust na kojem se održavaju seniorska skijaška natjecanja, uključujući i Svjetski kup. Blizu svog “velikog brata” smjestio se Zeleni spust s pripadajućom vučnicom i prekrasnim pogledom na Zagorje i Sloveniju. Ta relativno kratka staza u svojoj konfiguraciji sadrži ravninu, prelomnicu, strminu i istek - sve glavne elemente koje bi svaka slalomska staza poželjela imati. Kratka vučnica omogućuje veliku frekvenciju ponavljanja vožnji, a slalom je ponajprije vještina koja se usavršava velikim brojem ponavljanja. Ukratko, Zeleni spust je laboratorij za proizvodnju slalomaša.
Desetak natjecatelja
Pod tatinim vodstvom, Janica i ja smo proveli dobar dio svog djetinjstva u tom laboratoriju. Kao dvanaestogodišnjak sam na Zelenom u samo jednom danu napravio 57 rundi slaloma. I kasnije smo ga često koristili za treninge pa smo se ravno sa Zelenoga znali uputiti na Svjetske kupove, Svjetska prvenstva ili Olimpijske igre. U polušali sam znao govoriti da je Zeleni spust kovačnica medalja. Sad sve jasnije vidim da to uopće nije šala. Štoviše, i ovi dečki koji su zabljesnuli na sljemenskoj utrci, cijeli tjedan prije utrke su biflali slalom na starom, dobrom Zelenom spustu.
Hrvatska trenutno ima šest skijaša seniora od kojih je četvero nastupilo na Sljemenu, a dvojica su, nažalost, ozlijeđena i nisu mogla sudjelovati. Ubrajajući juniore, Hrvatska ima desetak aktivnih natjecatelja na međunarodnim utrkama. I onda tu malu skupinu od četvorice dečkiju, jedinih koje imamo, lansiramo sa Zelenog spusta među stotine i stotine onih koji su se pripremali na stazama u Crans Montani, Schladmingu, Madonni di Campiglio, Chamonixu, Val d’Isereu... Ostalo je povijest.
Svaki od tih momaka je poseban na svoj način. Uvijek ću ih doživljavati kao malu braću koja su stjecajem okolnosti slijedila moj trag, u svakom od njih ću uvijek vidjeti dio sebe, svoje jake i slabe strane. Zubinu borbenost, Madinu smirenost, Eliasovu predanost, Pinokijevu opuštenost, Istokovu sportsku drskost dječačkog srca.
Marširajte hrabro, momci! I upamtite: uspjeh je lakmus papir za budale. Ostanite ono što jeste.
Na kraju bih želio spomenuti da je “striček Gips”, u kovačnici na Zelenom spustu, u 83. godini života skovao još jednog natjecatelja koji se sada probio prema svjetskom vrhu. Netko u njegovoj široj i užoj okolini može se podsmjehivati starcu, ali sljemenski Hefest još uvijek kuje.
Ako se nekada planinarskim stazama uputite preko Sljemena i put vas navede na Zeleni spust, ne podsmjehujte se blatom uprljanom snijegu. Tu su iskovane olimpijske i svjetske medalje.