U skijanju ništa ne dolazi preko noći, iza svakog rezultata su ne mjeseci rada, nego godine rada i bezbroj “rundi” niz stazu. Ali u skijanju isto tako ozljede diktiraju puno toga i često ne dopuštaju da iskažeš sve što znaš i osjećaš da možeš. Istok Rodeš je to jako dobro osjetio na svojoj koži u posljednje dvije sezone, ali 26-godišnji Varaždinac je iz toga izašao jači i prvenstveno, kako sam kaže, mirniji.
- Naš sport je takav, a zadnjih nekoliko godina taman kad bi mi krenulo dobro, uvijek se nešto dogodilo. Ako ništa, neka sitnica za koju nitko ni ne zna, ali utječe. Prošle sezone nisam bio pravi većinu utrka, ali sam ponosan što niti jedan trenutak nisam imao sumnje, nego sam samo gurao naprijed i mislim da je sad došlo vrijeme da se sve to naplati.
Iako je u Europi bilo problema s treninzima tijekom ljeta i jeseni, slalomaši nisu bili zakinuti.
- Za slalom je bilo dovoljno snijega i rekao bih da nikad nisam imao toliko kvalitetnih treninga kao ove godine, a sad smo bili i u Švedskoj gdje je bilo brutalno dobro.
Tri tjedna u Švicarskoj
Iznimno je zadovoljan trotjednim boravkom u Švedskoj i poslom koji je tamo odradio.
- Kroz ta tri tjedna sam vidio dosta veliki napredak, a posebno su ove pripreme bile bitne zbog skija koje sam promijenio uoči ove sezone. Rekao bih da su mi nove skije jako dobro “legle”, ali je to još uvijek sve novo i kad dođem na neku podlogu, drukčiju konfiguraciju terena, moram vidjeti kako skije i pancerice reagiraju u konkretnoj situaciji i što treba prilagoditi. U Švedskoj smo imali tri staze s tri različite podloge, praktično sve varijante, osim neke mekane, koje bismo mogli imati u Svjetskom kupu i to je bilo jako dobro da vidim gdje mi što paše i “poštelam” te neke sitnice. Nakon ova tri tjedna sam sigurno puno spremniji nego prije, ali to je bilo i ciljano.
Istok je nakon deset godina s Atomica prešao na Völkl na kojem skija i Leona Popović. Prema prethodnom odgovoru rekli bismo da ste zadovoljni promjenom?
- Jako sam zadovoljan. Čak bih mogao reći i da sam siguran da je to bila dobra odluka za mene, naravno, to treba potvrditi rezultatima. Imao sam viziju koje skije bi za mene i moj stil skijanja više odgovarale i nisam želio ništa drugo ni testirati osim Völkl skija. Jedino pitanje je bilo hoću li ostati na Atomicu ili prijeći na Völkl. Za sada se pokazuje da je to bila jako, jako, jako dobra odluka. Čim sam prešao na Völkl osjetio sam da te skije više odgovaraju mom stilu i da imam više prostora za napredak i za korak naprijed.
Prije sam bio nestrpljiv
Slalomaši dugo čekaju početak sezone, prva utrka je tek 11. prosinca u Val d’Isereu. Jeste li nestrpljivi?
- Ne. Prošle sezone su me ozljeda i tri operacije naučile strpljenju. Prije sam bio baš nestrpljiv, vidio bih da se dobro skijam i onda je bilo “hoću sad, hoću odmah nešto”. Mislio da je dobro za mene to što sam mirniji i nije mi presing da sutra odmah moram nešto napraviti. Ozljeda me dobro resetirala što se toga tiče. Mislim da me prije prevelika želja možda čak i izjedala, a kad sam se ozlijedio prošlog ljeta i shvatio da ne mogu ništa u tom trenutku, onda sama se na početku mučio oko toga, ali onda pustiš i osjetiš da ti jer možda tako i lakše i da si tako bolji.
Ali nema nikakve dvojbe je li spreman za početak sezone.
- Da pokucam u drvo, mislim da sam trenutačno najbolji što sam bio do sada. Nakon treće operacije lakta, koja je bila u travnju, nisam znao koliko će mi trebati da se fizički maksimalno spremim, jer prošle sezone nisam bio na 100 posto u tom dijelu. Trebalo mi je zapravo vrlo kratko i po rezultatima koje mogu usporediti bolji sam nego ikad. Mislim da sam i skijaški bolji nego ikad tako da za Val d’Isere nema razloga da ne budem maksimalno spreman. Treba samo gurati naprijed i kucnut će jednom i moj trenutak, vjerujem u to.
Odavno znamo da su njegov cilj pobjede i postolja, ali ne opterećuje se više time na način kao prije.
- Osjećam da sam zreo za iskorak koji želim, ali po meni, veliki rezultati se ne rade tako da unaprijed isplaniraš kad će se dogoditi, nego korak po korak. Svaki dan na treningu se trudim biti što bolji i doslovno svaki zavoj otpeljati što bolje, a kad dođem na utrku ponašat ću se isto. Ne vidim neke limite, mislim da mogu sve, ali neću si stavljati pritisak kad moram doći na postolje ili nešto slično. Kad se otvori prilika treba dati sve od sebe i uzeti maksimum, a skijanje je sport u kojem nekad puno ovisi i kako se utrka “izvrti”.
Objasnio je što misli na primjeru prošle sezone i drugog slaloma u Garmisch-Partenkirchenu u kojem je bio 9. nakon prve vožnje i 8. na kraju, ali i samo 24 stotinke udaljen od postolja.
- Nakon te utrke sam si rekao “OK, ovo je bila prilika koju sam iskoristio solidno, ali ne do kraja kako bih htio i mogao i kad sljedeći put budem u sličnoj prilici želim napraviti još jedan korak naprijed”. Je li to u tom trenutku pobjeda, postolje ili s osmog mjesta doći na peto, vidjet ćemo, ali kad se otvori takva prilika želim biti bolji nego što sam bio tada.