U Zagrebu je u danima uoči utrka Svjetskog kupa u skijanju vrijeme bilo skoro pa za kratke rukave. Temperature su išle do 17, 18 stupnjeva Celzijusovih i premda je na Sljemenu bilo otprilike duplo manje, bilo je jasno da će izvedba dva ženska slaloma biti teška misija. Konstantni "plus", bez i jedne noći "minusa", malo po malo izjedao je zalihe snijega proizvedene u prosincu.
Ali znate li koliko je bila temperatura u švicarskom Adelbodenu na novogodišnju noć? Švicarska, Adelboden, jedno od najpoznatijih odredišta Svjetskog kupa, koje bi u subotu i nedjelju trebalo biti domaćin muškog veleslaloma i slaloma. Petnaest. Dobro ste pročitali - 15 i nisu puno padale iza toga.
Znate li kakvi su bili uvjeti u srijedu u njemačkom Garmisch-Partenkirchenu kad se skoro pa usporedno sa ženskom utrkom na Sljemenu održavao muški slalom? Gori nego u Zagrebu. Nije to proizvoljna ocjena, oni koji su pratili utrku u televizijskom prijenosu, koliko god prijenosi ne dočaravaju do kraja stanje na stazi, to su mogli i vidjeti.
Ali kako se kaže da slika vrijedi više od tisuću riječi, obratite pažnju na fotografije. Stanje u Adelbodenu dan uoči veleslaloma. I druge dvije fotografije - stanje staze u Garmisch-Partenkirchenu u srijedu.
Znate li da su u strahu bili u Kranjskoj Gori, u austrijskom Flachauu koji će idući tjedan ugostiti noćni salom skijašica, da drhte u St. Antonu, koji bi 14. i 15. siječnja trebao ugostiti dvije ženske brze utrke, a stazu za brze discipline je još teže pripremiti?
Temperature su ovog siječnja iznimno visoke ne samo u Zagrebu, nego u cijelom tom dijelu Europe, ali svi će se do kraja boriti za svoje utrke. No, ako se temperature ne spuste neke će otpasti, a na onima koje će se održati bit će "proljetni uvjeti" kakvi su bili i u Zagrebu i u Garmisch-Partenkirchenu. Na ovakvim temperaturama u istoj su situaciji i Austrijanci i Švicarci i Nijemci.
Neki će pritom napraviti bolji posao, kao što je napravila ekipa u Zagrebu na čelu s Renom Fleissom, neki lošiji kao što je to bilo u Garmisch-Partenkirchenu iako su to Nijemci kojima se mi silno volimo diviti zbog učinkovitosti, a tradicija skijanja u Garmisch-Partenkirchenu je ogromna.
No, čisto sumnjamo da će Švicarci, Austrijanci ili Nijemci - kakve god ispale njihove utrke - gurati u prvi plan one koji su rekli ili će reći da je bilo grozno, užasno, nikad gore, govorili ili ne govorili istinu. Mi hoćemo. Bez obzira na istinu.
Dovoljno je baciti pogled na "vrišteće naslove" iz kojih možete komotno zaključiti da se nigdje i nikad ne skija u gorim uvjetima nego u Zagrebu. Pritom će savršeno poslužiti izjava Marte Rossetti objavljena u nekom talijanskom mediju "preživjela sam, doslovno, nigdje nisam vidjela veće rupe". I onda to sklopiš s rečenicom "Bože čuvaj skijašice", dan kasnije nadopuniš s objavom Albanskog skijaškog saveza "mogli bismo održati utrku i u Tirani" i imaš dva dana savršenog pljuvanja. Po samom sebi.
Koga briga što je Mikaela Shiffrin rekla...
- Sve je bilo kompliciranije, da, ali ne mislim da je bilo baš tako riskantno. Da sam i na trenutak pomislila da je tako opasno, povukla bi se. Osobno sam se osjećala i sigurno i stabilno, to posebno. Da, bilo je tih nekih tragova na koje ste mogli naletjeti, ali je isto tako bilo moguće i izbjeći ih.
Mikaela Shiffrin je, to naravno znate, skijašica koja će uskoro prestići i Ingemara Stenmarka po broju pobjeda u Svjetskom kupu (86). U Zagrebu je u srijedu proslavila 81. i petu u nizu u posljednjih pet utrka Svjetskog kupa ove sezone.
A znate li tko je Marta Rossetti? Ne znate? I ne morate. Rossetti je 23-godišnja Talijanka koja je odskijala 28 utrka (sve slalomi) u Svjetskom kupu i u njima je sedam puta osvajala bodove, dok Shiffrin ima 51 pobjedu samo u slalomima Svjetskog kupa. Čije mišljenje ima veću težinu?
Usput, od onih sedam utrka s bodovima Marte Rossette dvije su baš iz Zagreba. I to prošle i ove godine. Gle vraga, baš u dvije utrke u kojima se puno previše vremena i papira potrošilo na "strašno teške i opasne uvjete" i "najveće rupe na svijetu". Skoro smo nazvali Hrvatsku gorsku službu spašavanja da se raspitamo je l‘ možda još uvijek izvlače gospođicu Rossetti iz neke od "najvećih rupa na svijetu".
Ma, čak i ako Marta Rossetti doista nikad nije vidjela veće rupe, teško da je baš ona ta koja bi mogla davati relevantne ocjene. Ali očito je zanimljivije što misli malo poznata Talijanka od onoga što misli recimo Wendy Holdener. Švicarka koja se u svojih 29 godina više puta penjala na slalomsko postolje nego što je Rossetti odskijala utrka.
- Uvjeti su zahtjevni, ali je organizacija ovdje na takvoj razini da se znaju nositi s time i uspjeli su, ali naravno da bi mi bilo draže da je hladnije.
Kao i svima, i ne samo u Zagrebu. Ponovo Mikaela Shiffrin...
- Istina je da je stvarno vrlo toplo ovih dana. No, tako je u cijeloj Europi, dakle to nije ni do Zagreba, organizacijskog odbora, organizatora utrke. Jednostavno, to je problem klime. Povijesno su visoke temperature po cijeloj Europi. Dapače, mislim da bi se svi trebali više fokusirati na činjenicu da je i unatoč takvim uvjetima utrka održana! Ta je činjenica nevjerojatna! Nisu bilo vrlo dobri uvjeti, nisu bili onakvi kakve bismo željeli, ali vidjeli ste isto tako da su bili ostvarivi za skijanje.
I dalje od toga ne treba. Mikaela Shiffrin ne mora podilaziti nikome, a valjda nema onih koji smatraju kako nije u stanju realno procijeniti stanje? Usput, nakon utrka u "svom" Killingtonu posvetila je veliki post zahvale organizatorima jer su uspjeli pripremiti stazu. Ni tamo nije bilo idealno.
Otkrila je Shiffrin i jedan zanimljiv podatak. Zanimljiv ljubiteljima skijanja, ne i "lovcima na senzacije" ili "lovcima na negativnosti". U Zagrebu je nastupila na skijama koje je Atomic razvio baš za mekane uvjete na stazi. Nije ih, naravno, razvio "zbog juhice u Zagrebu", nego zato što je ono o čemu Mikaela Shiffrin priča i što osjetimo po temperaturama realnost. Siječanj kao ovaj mogao biti postati normalan.
Bilo bi jako lako napisati kako je potpuno nevjerojatno da umjesto da guramo u prvi plan dobro, ono na čemu nam čestitaju oni koji su najveći autoriteti za takve ocjene, mi pljujemo sami sebe. I još se potrudimo vlastito "pljuvanje" podebljati "pljuvačkama" izvan naših granica. Kao da nas itko može omalovažiti više nego što se omalovažavamo mi sami. Ali nije nimalo nevjerojatno. To smo mi. I to je naš način razmišljanja.
Usput, za stanje staze u Garmisch-Partenkirchenu je Dave Ryding rekao kako je bilo "kao da skija kroz kašu", jedan od austrijskih medija je prenio mišljenje Marca Schwarza kako je bilo sr**e, a usput je njegov kolega Michael Matt čestitao organizatorima jer su uspjeli održati utrku. Što mislite što bi od toga završilo u mnogim naslovima kod nas da je rečeno o sljemenskoj stazi?
Ili, zašto nije, čisto kao dodatak aktualnoj priči treba li ili ne održavati utrke Svjetskog kupa u Zagrebu. I tko se tu sramoti, a tko ne.