Posljednji put je Mikaela Shiffrin skijala u Svjetskom kupu krajem siječnja 2020. u Banskom. U tri utrke ostvarila je pobjedu u spustu, pa je u istoj disciplini bila četvrta i za kraj je slavila u super G-u. Bila je to njezina već 66. pobjeda u karijeri, bila je vodeća u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 370 bodova više od Talijanke Brignone i bila je “zicer” za četvrti Veliki globus u nizu.
Samo nekoliko dana kasnije svijet se okrenuo naglavačke 25-godišnjoj Amerikanki, a utrke i pobjede postale su sporedna stvar. Smrt oca Jeffa bila je strašan udarac, povukla se, naravno, iz Svjetskog kupa, a kad se pokušala vratiti u završnici sezone, koronavirus je zaustavio skijanje.
Očekivanja drži nisko
U subotu će u Leviju Amerikanka ponovo biti na startu, od posljednjeg nastupa u Banskom prošlo je točno 300 dana i pitanje koje zanima sve u skijanju je samo jedno - kakva se Mikaela Shiffrin vraća?
- Nadam se pozitivnom iskustvu. I pritom ne mislim “nadam se da ću pobijediti”, nego da će biti pozitivan osjećaj opet biti natjecatelj i da će mi to biti pokretačka snaga.
Nikad nije imala ovako dugačku pauzu od skijanja kao ove godine, ali ona na to gleda drukčije.
- Uopće ne osjećam da sam imala tako dugačku pauzu, cijelo proljeće, ljeto, jesen bili su najzaposleniji i najstresniji mjeseci mog života. Osjećam se kao da je povratak natjecanju kao odlazak na praznike. Ovog trenutka sam beskrajno zahvalna što sam opet u utrkama.
Očekivanja? I ona je ostala neodređena...
- Nastojim očekivanja držati vrlo nisko, ali moji standardi skijanja koje želim pokazati su visoki. Želim skijati dobro, a to uključuje i - skijati brzo. Ako odskijam dobro, a ne ispadne kako želim, neću biti razočarana nakon svega što mi se događalo.
Prošle sezone je ostala bez Globusa, ali inzistira kako je to nije nimalo naljutilo. Iako, priznaje da je ljuta, jako ljuta...
- Nevjerojatno sam ljuta, ali ne zbog načina kako je završila prošla sezona. Ljuta sam jer je moj tata umro, ljuta sam zbog toga koliko se usamljeno osjećam većinu dana. Ali, s druge strane, iznimno sam zahvalna što imam mamu uz sebe toliko puno vremena. A što se sporta tiče, nikad nisam bila osoba koja se motivira bijesom. Ako sam nešto naučila u ovih 300 dana od posljednje utrke, onda je to činjenica da moraš prihvatiti sve što ti život servira. Možda nema dobar okus, ali svejedno moraš jesti.
Koliko je bila dominantna prije ove 300 dana dugačke pauze, možda najbolje pokazuju njezini nastupi u slalomu. U posljednja 43 slaloma u Svjetskom kupu u kojima je startala, čak u 41 se penjala na postolje, od čega 34 puta na najvišu stepenicu. Ona dva kad nije bila na postolju - nije završila utrke. Niz koji izaziva strahopoštovanje.
Posljednji put je ispod postolja u slalomu bila još 13. prosinca 2014. u švedskom Areu (4. mjesto), nakon toga nije završila samo dvije utrke (u Zagrebu u siječnju 2017. i u Lenzerheideu u siječnju 2018.), a u preostalih 41 upisala je 34 (!?) pobjede, 4 puta je bila druga i 3 puta treća.