U razmaku od 90 sati odradio je ukupno sedam vožnji, dvaput se penjao na postolje, jednom bio peti, a jednom "haklao" vrata. Između je morao uklopiti trening na Sljemenu i putovanje od Zagreba do Adelbodena, pa je slobodni ponedjeljak Filipu Zubčiću stigao kao ozeblom sunce. Da predahne i da se osvrne na prilično uspješnu šihtu na početku godine.
Razgovarali smo u ponedjeljak ujutro, dok Švicarci još nisu objavili informaciju o otkazivanju utrka u Wengenu. FIS je u nedjelju potvrdio da će se održati, ali su u ponedjeljak liječnici u Kantonu Bern upalili crveno svjetlo, jer koronavirus se proširio po hotelima i rizik od zaraze sportaša postao je prevelik. "Čestitamo genijalcima koji su u prosincu pozivali Britance da dođu na skijanje", ironični su komentari Švicaraca na Twitteru. Poslijepodne su organizatori Lauberhorna priopćili da "odluka o otkazivanju izuzetno boli", a u hrvatskom taboru krenuli su u planiranje kako bi prilagodili raspored treninga novonastaloj situaciji.
- Istok i Sami danas treniraju, Mado se vratio u Zagreb na FIS utrku, a ovdje su nam rekli da čekamo informacije - javio je Zubčić.
FIS je potom objavio da će utrke premjestiti u Kizbühel, koji će imati dva vikenda skijanja. Već ove subote i nedjelje ugostit će dva slaloma, a idući tjedan dva spusta i super-G.
Nekoliko sati ranije, osvrt na vikend u Adelbodenu započeli smo slalomom. Odustajanje u prvoj vožnji Zubčiću je bilo prvo u Svjetskom kupu nakon Söldena 2019.
- Posljednji slalom u kojem sam izletio bio je u Europskom kupu u Kranjskoj Gori, isto 2019. I to se događa, puno je ljudi "haklalo".
Otišli ste preblizu vratima?
- Da, nisam smio, taj snijeg te baš "potegne".
Siječanj ima toliko slaloma da si možete priuštiti i odustajanje…
- Istina, još četiri slaloma, iako ja to nikad ne želim tako gledati, da si tražim alibi za izlijetanje. Ako se dogodi, ionako nema povratka, idemo dalje. Svaka utrka priča je za sebe.
U veleslalomu su iza vas nova dva postolja, s istim scenarijem na vrhu. Na kojoj ste utrci imali bolji osjećaj?
- Bio je otprilike jednak oba dana, znao sam da ću sigurno konkurirati za vrh. U petak je prva vožnja bila super, uz nekoliko detalja koji su se morali popraviti, što sam i napravio u drugoj. Ona je bila otvorena, baš jurnjava, znao sam da trebam napadati. Poslije, kad sam je vidio, zaključio sam da mi je to jedna od boljih vožnji u životu. Bila je drska, baš onako kako treba.
I onda ste to reprizirali?
- Znao sam da će opet biti prilika za postolje, iako je Pinturault trenutačno ispred svih nas, i ne znam gdje bih mogao nadoknaditi tu sekundu iz prve vožnje. U drugoj je već bilo "li-la", malo sam mu se približio, ali on je u dva dana napravio čudo. U subotu sam imao nesreću što je Tommy Ford pao točno prije mene i ostao u nesvijesti, dugo je trajala pauza, ali uspio sam se "skulirati" i ostati miran u glavi. Kad si već u kućici pa te zaustave, možeš puno izgubiti. Takva situacija izbaci te iz takta, trebalo se opet i zagrijati, ali zadovoljan sam time kako sam reagirao. I onda sam u drugoj vožnji opet udario punim gasom, doduše s nekoliko pogrešaka, ali dovoljno brzo.
Izgledali ste iznenađeno u cilju, niste računali na toliku prednost.
- Mislio sam da me pogreška na gornjem dijelu staze puno koštala, kasnije je bila i jedna kod luka na prijelomnici, gdje sam otišao tri ili četiri metra ispod idealne linije. Srećom, uspio sam prenijeti brzinu, čak sam u zadnjem dijelu imao drugo najbolje vrijeme druge vožnje. Taj segment donio mi je toliku prednost.
Donio vam je i još jedno zvono.
- Sad ih već imam tri!
Kamo ćete s time?
- Preselit ću se na selo, kupiti si krave i objesiti im da zvone, ha-ha. Baš su fora, sviđa mi se što dobiješ nešto drugo, da nije uvijek klasični pehar ili medalja. Mama se bavi tim trofejima, nije da ih ja stavljam u svoju sobu. Baš mi je svejedno gdje stoje…
Vratimo se još malo na Fordovu nesreću, vaš trener kaže da ste zbog toga možda i nesvjesno prikočili na zadnjem dijelu.
- Možda malo i jesam. Nisam vidio gdje je točno pao, ali otprilike sam znao što se dogodilo. Najgore je kad dolazi helikopter, u skijanju to znači da ideš na operaciju. Sreća u nesreći je što je slomio samo nogu, jer čuo sam da je deset minuta ležao u nesvijesti. Kad se probudio, pitao je gdje je, nije znao da je na utrci. Vidio sam da su kasnije i drugi dečki odradili taj dio s kočnicom.
Dan ranije je i Braathen pao točno pred ciljem i teško se ozlijedio?
- Pogledao sam njegov pad poslije utrke, jedan je od gorih koje sam vidio u skijanju. Cijeli se "potrgao", otišli su mu ligamenti u koljenu. Kasnio je na zadnja vrata, i dok ih je pokušavao uloviti, pogodio ih je skijom, što ga je okrenulo. Činilo mi se kao da je ostao bez snage, da više nije mogao izdržati. Dobro da nije i on pao u nesvijest.
Henrik Kristoffersen izjavio je da je staza u subotu bila postavljena "bez mozga" te kako je to bio super-G, a ne veleslalom. Je li to ljutnja zbog lošeg rezultata ili je bilo još nezadovoljnih?
- Ma to je samo njegovo mišljenje. Nije u formi pa se svađa sa svima. Da je bilo brzo, jest, jurili smo, no sve je postavljeno prema pravilima. Možeš se ti žaliti i prigovarati, ali meni je glupo stalno govoriti o tim stazama. Ionako ne možeš utjecati na to, pa je bolje prilagoditi se situaciji. Ni meni postava druge vožnje nije odgovarala, ali tak‘ je kak‘ je, ne mogu uvijek biti najbrži.
O tome da je važno držati konstantu svjedoči i podatak da ste u subotu imali peto vrijeme i u prvoj i u drugoj vožnji. Pobjednik slaloma, Schwarz, ni u jednoj vožnji nije imao Top 3 vrijeme.
- To je skijanje, važno je da spojiš dva dovoljno dobra "laufa" da bi konkurirao. U slalomu su na kraju svi bili nagurani (petorica u 20 stotinki, nap. a.), Dave Ryding je izgubio pobjedu na zadnjem sektoru staze. Nema više klasičnih dominatora, Pinturault sad malo iskače u veleslalomu, ali kad pogledaš ostatak, u slalomu može pobijediti 15 ljudi. Na Sljemenu sam bio manje od pola sekunde iza pobjednika.
U drugom veleslalomu pojavio se umor?
- Je, osjetio sam ga u subotu, priznajem. Ništa čudno nakon treninga na Sljemenu, pa utrke, pa opet treninga i puta u Adelboden, pa još dvije utrke… To te iscrpi k‘o konja. Ali znam da su i drugi dečki to odrađivali, jednostavno treba izdržati i odmarati se onda kad imaš vremena.
Fizioterapeut Zoran Pršo zaposlen je ovih dana?
- Ima posla preko glave. Da nema njega, teško bismo uspjeli sve ovo izgurati. Zoran je spas za leđa, koljena, mišiće…
Bilo je pitanje vremena kad će se početi govoriti o tome da ste kandidiat i za Veliki globus. Kako doživljavate te računice?
- Lijepo ih je čuti. Borit ću se do kraja, kao i uvijek. I kad imam 50 bodova na kontu, opet se borim. I znam da ću početi skupljati sve više bodova. A hoću li ili neću osvojiti Globus, to ćemo saznati jedne godine u trećem mjesecu. Dotad se mirno borim, a da ne gledam stalno bodove. Naravno da bih jednog dana volio osvojiti Globus, ne mora nužno biti veliki. Ali idemo korak po korak. Svaku utrku treba odraditi maksimalno, pa ako nešto nije dobro, ispravljati.
Nije neviđeno da se Svjetski kup osvaja samo tehničkim disciplinama.
- Nije, ali za to moraš imati jednu vrhunsku disciplinu ili dvije jako, jako dobre. To je čista matematika, nema tu nikakva zavaravanja. Konstantno moraš biti na postolju u slalomu i veleslalomu. Treba ti barem 600-700 bodova u svakoj disciplini.
Kad se iduće sezone vrati kombinacija, planirate li uključiti i superveleslalom?
- Definitivno, obožavam voziti super-G. Jako mi je draga ta disciplina, koju ove sezone, osim nešto malo na Zermattu, nismo ni trenirali. Što se tiče kombinacije, na Svjetskom prvenstvu neću je voziti. Promijenili su pravilo i sada se u slalomu starta onako kako je završio super-G, a ja u njemu nisam dovoljno dobar. Ima vremena za to. Sretan sam što trenutačno imam dvije top discipline, i ne želim srljati. Idemo pokušati podići veleslalom i slalom razinu više, a još jednu disciplinu uvijek stignemo ubaciti. q