Mikaela Shiffrin je ponovo u Zagrebu. Doputovala je već u petak, a danas će na Sljemenu skijati za petu krunu Snježne kraljice. Ako uspije, preskočit će Marlies Schild po broju slavlja na Sljemenu i izjednačiti se s Marcelom Hirscherom, koji je iz Zagreba odnio pet kruna. Ako se popne na vrh postolja bit će to i njezina prva slalomska pobjeda u više od godinu dana, posljednji put je pobijedila u ovoj disciplini krajem prosinca 2019. u austrijskom Lienzu. Ako i ne bude prva, a popne se na drugu ili treću stepenicu, bit će to utrka koju će pamtiti, jer će to biti njezino 100. postolje u Svjetskom kupu.
Mikaela Shiffrin voli Zagreb, ugodno se osjeća u hrvatskom glavnom gradu i na stazi iznad njega i to ne propušta spomenuti u svakom razgovoru. I nije to čista kurtoazija, iste rečenice koje samo s promijenjenim imenom mjesta ponavljaš u svakom skijalištu u kojem nastupaš. Ona će o Zagrebu pričati u superlativima i kad pitanje nije izravno postavljeno, a nema baš nikakvog razloga dodvoravati se nikome pa tako ni nama.
Ozračje kao na nogometu
Ali Mikaela Shiffrin koja je danas u Zagrebu nije Mikaela koju smo imali prilike dobro upoznati prethodnih godina i u Zagrebu. Iza nje je godina u kojoj je izgubila oca Jeffa, zbog čega se povukla iz Svjetskog kupa početkom veljače 2020., ali mnogo važnije od privremenog prekida sportske karijere bilo je ponovo skupiti komadiće sebe, ponovo početi živjeti, ponovo naučiti biti Mikaela. Vrlo često i vrlo otvoreno o tome je i pisala na društvenim mrežama, a jednako se tako ponašala i u razgovorima s novinarima. U određenom trenutku pojavila se čak sumnja hoće li se više vratiti skijanju, pa onda kakva će se vratiti…. I sama je imala dvojbe, ali sad je opet tu i pomalo, iz tjedna u tjedan sve više podsjeća na “staru Mikaelu”.
Po dolasku u Zagreb održala je zoom konferenciju za američke novinare na kojoj su i Sportske novosti dobile priliku postaviti pitanja zahvaljujući Megan Harrod, komunikacijskoj menadžerici američke reprezentacije. Trajala je “presica” dobrih sat vremena, a svatko tko je imao priliku barem jednom razgovarati s Mikaelom Shiffrin zna da iz nje ne treba izvlačiti riječi. Otvorena, susretljiva, razgovorljiva kao i uvijek. I da, prepoznatljivi osmijeh je opet tu.
- Zagrebačka utrka jednostavno ima drukčiju vibru od one koju dobijemo na svim ostalim utrkama. Gotovo možeš osjetiti kako ta energija struji i to je ovdje uvijek posebno. Svake godine je bila posebna atmosfera, sličnija onoj na nogometnim utakmicama - započela je odgovor na pitanje koliko njoj znače naše utrke u trenutku kad pokušava ponovo posložiti svoj svijet unutar svijeta, koji je već predugo uzdrman pandemijom, a Hrvatska već drugim razornim potresom u samo nekoliko mjeseci.
- Bili smo u Semmeringu kad smo čuli za snažni potres vrlo blizu Zagreba i puno se pričao između nas hoće li se utrka uopće moći održati. Usprkos svemu što se dogodilo organizatori su uspjeli i to pokazuje koliko žele da se Svjetski kup održava u Hrvatskoj. Ova utrka je postala klasik, jedna je od posebnih, a to što se ljudi toliko trude održati je ne samo u vrijeme ove pandemije, nego i prirodne katastrofe poprilično je nevjerojatno. I nadam se da to i drugim skijašima daje osjećaj svrhe, osjećaj da smo bitni, da značimo nešto ljudima. Ali ovo što se dogodilo je nevjerojatno teško i cijelim svojim srcem suosjećam sa Zagrebom i svim pogođenim dijelovima Hrvatske.
Moram biti strpljiva
Prvu pobjedu nakon povratka skijanju ostvarila je u Courchevelu u veleslalomu, ali cijela 2020. je prošla bez ijedne njezine slalomske pobjede. U ovo vrijeme prije godinu dana svi bi se bili spremni kladiti da je nemoguće da se to dogodi, ali život nam svašta baci pod noge. Gdje je sad Mikaela kad je slalom u pitanju, tri su održana, ima drugo i treće mjesto što bi značilo da je blizu ili…
- Osjećam da nisam skijala na najvišoj razini slaloma negdje od početka prošle godine. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana dobila sam vrijeme potrebno i za trening i neke manje preinake na opremi. Imam osjećaj da se moje skijanje vraća. S jedne strane je osjećaj “wow, opet sam na postolju”, znači nisam daleko od vrha čak i s pogreškama, a u Semmeringu sam ih imala u obje vožnje, a s druge strane zadnji korak je najteže napraviti. Moram biti strpljiva…
A onda je zastala i nasmijala se…
- Ali ne baš previše strpljiva.
Prije određenog vremena rekli ste kako se nećete fokusirati na Veliki globus ove sezone, uostalom još uopće niste počeli skijati brze discipline. Koji su onda točno vaši ciljevi ove sezone?
- Teško je dati odgovor na to pitanje. Na početku sezone cilj mi je bio da shvatim želim li uopće skijati ove sezonu, mogu li skijati brzo, mogu li se vratiti na razinu skijanja koja je imalo blizu mojoj prijašnjoj razini. Od te točke do ovoga sad… sama činjenica da još skijam i uživam u tome, mnogo je više nego sam očekivala i što mi je bio cilj. A ciljevi se vežu i za rezultate, odnosno, ako sam u stanju penjati se na postolje u slalomu znači li to da sam u stanju i pobijediti? Koliko će mi trebati da se vratim na to?
Kod nje je obično tako, dok odgovara na pitanja usput i sama postavlja pitanja...
- Kad sam bila na vrhuncu sve mi je bilo jednostavno, sad nije. Moj najveći cilj trenutačno je vratiti se mentalno na poziciju kad ne moram brinuti ni o čemu osim o samom skijanju, jer su sve druge kockice su na mjestu i sve ide prirodno. To će biti sljedeća stepenica. Moj sljedeći cilj. Ili da tako kažem, moji ciljevi ove sezone se mijenjanju kako idem sve dalje.
Pomoć sportašima
Prošlog rujna je zaživio Jeff Shiffrin Athlete Resiliency fond, koji su pokrenuli Mikaela i njezina obitelj, a već do kraja 2020. gotovo je ostvaren cilj prikupljanja 3 milijuna američkih dolara (skupljeno je 2.941.602). Novac je namijenjen američkim skijašima i snowboarderima, čije je financiranje ugrozila pandemija te za pripreme američkih sportaša za ZOI 2022. u Pekingu.
Što biste vi najviše željeli da prikupljeni novac promijeni u životima sportaša kojima će biti isplaćen?
- Moja najveća nada je da će pomoći sportašima da nastave slijediti svoje snove u ovo teško vrijeme, koje je sve jako pogodilo pa tako i cijelu skijašku i snowboard zajednicu. Cijela situacija je bila iznimno zabrinjavajuća i nada je bila da će ovaj fond pružiti olakšanje svima onima koji se ne mogu priuštiti gubitak ni jednog centa. Mnogi od njih da bi se mogli baviti oni što vole moraju raditi još nešto, a zbog pandemije su ostali bez tog drugog posla i prihoda koji im je omogućavao bavljenje sportom i sanjanje olimpijskih snova. Oni samo pokušavaju na kraju dana platiti svoje račune, a cijeli cilj ovoga je bio da im možemo reći “imate i za račune i nastavit ćemo vas podupirati, nećemo vas ostaviti na cjedilu”. Iako pandemija zapravo sve ostavlja na cjedilu.
Sport je inspiracija
Iz načina na koji priča o fondu koji nosi ime njezina oca jasno je koliko joj je bitan...
- U najmanju ruku htjeli smo da sportaši osjete potporu, htjeli smo da svaki sportaš u svakoj disciplini unutar naše skijaške organizacije osjeća da je bitan. U ovo teško vrijeme sport je mnogima i velika inspiracija, poticaj, nada da se stvari vraćaju u normalu, bio to tenis, formula 1, skijanje, bilo što. Mislim da je mnogim ljudima praćenje sporta u vrijeme pandemije bio i odušak od problema. Sportaši su bitni za podizanje morala svima, a mi im želimo omogućiti da se nastave baviti onim što vole, ali i u što su uložili jako puno truda.