Iza svakog sportaša postoje ljudi “u sjeni”, oni koji mu pomažu i omogućuju da ispuni svoj potencijal. Ekipa Filipa Zubčića je mala, ali sastavljena od ljudi koji jako dobro znaju svoj posao i što je iznimno bitno - imaju povjerenje jedni u druge. Ekipa je to koju čini dugogodišnji Filipov trener, a u dobrom dijelu karijere i serviser Marko Šuman, otac Tomislav, fizioterapeut Zoran Pršo i serviser, Slovenac Robert Horvat, a pomaže i Igor Jakopović.
Horvat je treću sezonu uz Filipa, a kako je uopće došlo do suradnje?
- U ekipu me pozvao trener Šuman. Ali znali smo se mi i od ranije, znao sam i Filipa, Filipovog oca, ipak je u skijanju relativno mali krug ljudi u Svjetskom kupu i svi manje-više znamo jedni za druge - kaže ovaj simpatičan “susjed” koji vrlo tečno govori hrvatski za što nije zaslužno samo vrijeme provedeno sa “Zubo timom”, nego bezbrojna ljeta na Dugom otoku.
Prije nego što je počeo uređivati skije Filipu Zubčiću radio je sedam godina s finskom reprezentacijom, prije toga s Amerikancima i Norvežanima. Promjena je morala biti ogromna jer sve su to bili veliki timovi u kojima ste radili?
Cijeli dan u ‘skijarni’
- Jako velika jer svi oni imaju velike pogone, puno osoblja, trenera, pomoćnih trenera, servisera, fizioterapeuta, doktora na raspolaganju... Nisam bio naviknut na rad u malom timu kao što je ovaj.
A gdje je najbolje raditi? Na ovo pitanje se nasmijao, a ton glasa je jasnije od riječi potvrdio izgovoreno…
- Super se osjećam ovdje. Svi su odlični, i Filip, i tata Zubčić i fizioterapeut Pršo. Opuštena je atmosfera između nas, imamo povjerenje jedni u druge, jer bez toga ne bih ni bio više u timu, sve klapa i onako je kako treba biti.
Koliko je teže ili nije raditi u malom timu?
- Možda je Filipu teže jer nema u svakom trenutku baš onakvu logističku potporu kakvu imaju skijaši u većim reprezentacijama. Što se mog posla tiče, teže je jer se ovdje ide u sve detalje, svaka sitnica je bitna, ali kad su rezultati ovakvi ništa nije teško.
Koliko sati dnevno provedete uz Filipove skije?
- Sve ovisi, ali ja sam zapravo stalno u “skijarni”. Prije utrke cijeli dan, ako putujemo dan prije tekme onda se priprema skija protegne i duboko u noć, ali…
Sad smo mi završili rečenicu. Kad skijaš radi ovakve rezultate kao Zubčić posljednje dvije sezone onda nije problem ni nespavanje.
- Nimalo - nasmijao se Filipov omiljeni Slovenac.
Jasno je da između skijaša i servisera mora postojati veliko povjerenje, a jeste li vi “kliknuli na prvu”, kako se to kaže, ili je trebao određeni period prilagodbe jedan na drugoga?
- Odmah od početka smo se povezali, Filip je zbilja super momak. Vrhunski je sportaš, a meni je najbitnije da mogu lako komunicirati s njim u vezi skija. On doslovno osjeti svaki detalj pa mi može dati puno informacija, a onda je i meni lakše pripremiti skije na način da njemu odgovaraju.
Najmanje kaže, voli pripremati skije za kišne uvjete, ali zato obožava osjećaj poput onoga u nedjelju kad je Filip ušao u cilj druge vožnje. Ili onaj iz Naebe u veljači ove godine...
- Ma to se uopće ne može opisati kako se osjećaš. Ne znaš ni što bi radio, ni o čemu bi razmišljao, stvarno nešto fenomenalno. Ali nije samo super osjećaj nakon pobjede, nego i nakon svakog postolja, ma i svaki Top 10 rezultat je vrhunski. Nema ovdje 2-3 skijaša koji mogu do postolja, u svakoj utrci ih ima 15 koji to mogu i kad uspiješ, kad si ispred svih... Ne znam kakav osjećaj ima Filip, ali meni je to fenomenalno.
Kad nije na snijegu Filipov serviser uživa - pod vodom. Strastveni je ronilac, ljubav je to koja je…
- Zapravo duža nego ona prema skijanju. U biti mi je ronjenje bilo puno veća strast od skijanja.
A već 15-ak godina ta ga strast čvrsto veže za Hrvatsku, konkretno za Dugi otok.
- Dok sam radio za Amerikance to je bio posao samo tijekom zimskih mjeseci i tražio sam što ću raditi ljeti i tako sam otvorio ronilački centar u Zaglavu na Dugom otoku. I dalje se time bavim, imam partnera koji je od tamo, a sad mi pomaže i sin, jer sam sve više u skijanju.
Kad god ima vremena, kad nije na skijanju, možete ga naći u Zaglavu. Doduše, ovo nemojte shvatiti baš doslovno, vjerojatnije je da ćete ga sresti negdje ispod površine mora.
- Da, ronim kad god mogu, ove godine nas je korona malo spriječila, ali kad sam bio slobodan bio sam na Dugom otoku.
Gdje najviše volite roniti?
- Jako volim Dalmaciju, pogotovo kornatsko područje, a tropska mora su neko drukčije iskustvo.
Gdje biste posebno voljeli roniti?
- Polinezijski otoci. Bio sam na Maldivima, Dominikanskoj Republici, u Egiptu...
A najduži zaron je bio?
- Više od 100 metara u izvoru Cetine, ali to je već tehničko ronjenje, čistili smo automobilske gume iz izvora.
Nije to bila jedina akcija čišćenja u kojoj je sudjelovao, zapravo svake godine sudjeluje u čišćenju našeg podmorja.
- Na području gdje sam ja svake godine imamo akcije jer jugo svašta donese.
Ljubav prema planinama i prema moru, zapravo to i nije rijedak slučaj kod ljudi vezanih uz skijanje. Filipov najdraži Slovenac i definitivno susjed kakvog biste samo mogli poželjeti.