Nekad smo imali Janicu Kostelić, Niku Fleiss i Anu Jelušić, a onda smo dugo čekali da ponovo imamo skijašice koje mogu do vrhunskih rezultata u Svjetskom kupu. Možda smo i zaslužili to čekanje jer nekad nam je bilo toliko normalno da uz Janicu, koja je dominirala svjetskim skijanjem, imamo još dvije djevojke koje redovito osvajaju bodove u Svjetskom kupu pa to nismo ni znali dovoljno cijeniti. Dok to nismo izgubili.
Prošlo je više od deset godina od kad je Nika Fleiss završila karijeru u Svjetskom kupu, ali ona i danas vrlo pažljivo prati sve što se događa u njezinom sportu, a ove sezone posebno uživa u onome što rade Leona Popović i Zrinka Ljutić. Djevojke koje dočekuju našu utrku, Snježnu kraljicu na Sljemenu, s ukupno šest Top 10 plasmana u slalomima ove sezone i kao deveta (Popović) i deseta (Ljutić) u poretku ove discipline.
Janica bez štapa
Svjetski kup je na Sljeme prvi put došao 20. siječnja 2005. godine. Na startu su tada bile Janica Kostelić. Nika Fleiss, Ana Jelušić i Matea Ferk, a dvije su utrku završile u Top 10. Nika Fleiss je bila osam, a Ana Jelušić deveta. Samo tada i nikad više na Sljemenu nismo imali dvije cure u Top 10.
Kad Nika pogleda unatrag, na sve Snježne kraljice, koji trenuci su joj ostali najdraži ili najupečatljiviji?
- Janičina vožnja bez štapa 2006. godine. To nije moja, ali je zapravo svačija najupečatljivija uspomena. I sigurno najupečatljiviji trenutak sa Sljemena svih ovih godina. Čak bih izjednačila po šokantnosti tu vožnju bez štapa i plasman na postolje s njezinim “haklanjem” godinu ranije. Sjećam se kako smo stajali na startu i odjednom je nakon njezinog izlaska sa staze nastala potpuna tišina, a na Sljemenu je bilo oko 25 tisuća ljudi. Takvu tišinu nisam “čula” nikada u životu. Mi smo se svi samo pogledali, nitko nije riječ rekao, ni na voki-toki, ništa, muk, muk, muk... To su mi dvije situacije koje su mi se urezale zauvijek.
Koji vaš nastup posebno pamtite?
- Meni je nekako najdraža prva utrka na Sljemenu jer nisi mogao ni vjerovati da će se to dogoditi i to na takav spektakularan način. Naše malo brdo, tu iznad grada, domaći teren, neskijaška nacija, ne po rezultatima, nego po svemu ostalome i onda se na tom Sljemenu događa takva bajka. Meni je to prvo Sljeme ostalo nekako posebno, i zbog tog Janičinog haklanja i cijele atmosfere, a i Sljeme je tada još bilo bijelo, imali smo skijanje kakvo bi trebalo biti, kako bi se reklo. Prvu, definitivno prvu utrku najviše pamtim, a tada je to još bio Medvjed, a ne Kraljica.
Zna se da je slalom na Crvenom spustu težak za skijašice. Što je najteže na toj stazi?
- Dužina ako se vozi na cijeloj stazi i konfiguracija terena čine taj slalom teškim. Na Sljemenu je strašno razveden teren, ima ravnog dijela, ima prijelomnica, ima kompresija, ima strmina, jedna je jako strma i kratka, ima i jako dugu ravnicu koja u biti nije ravna i na kojoj možeš dobiti ili izgubiti i onda još težak završetak kad si već umoran, a i dalje je strmo. Sljeme je jedna jako kompleksna staza i utrka, a i nikad ne znaš što će te dočekati vezano uz postavljanje staze. A ako se na sljemenskoj utrci postavljač “zaigra”, to može biti stvarno ozbiljno teško za skijanje. No, definitivno je prva stvar dužina, na Sljemenu se to zbilja osjeti u nogama i plućima.
Sretna je, ali nije iznenađena rezultatima koje Leona Popović i Zrinka Ljutić ostvaruju ove sezone.
- Ne, ne pretjerano. Zapravo, što se tiče Leone nisam uopće iznenađena. Njezina prošla sezona je to nagovijestila, a pogotovo zato što je ostala zdrava i bez ozljeda u cijelom pripremnom razdoblju što je za nju bilo najbitnija stavka s obzirom na sve njezine ranije ozljede. Za Zrinku su svi koji se bave skijanjem i oni koji su blizu skijanja znali već godinama da ima ogroman potencijal. Trebalo je samo doći do trenutka kad će ona eksplodirati i to se sad događa.
I sad su pred njima dvije domaće utrke u dva dana.
- Trenutačno mislim da je čak Zrinki teže nego Leoni, jer Zrinka dolazi na Sljeme s većim pritiskom od Leone. Ono u čemu je Leoni teže je činjenica da je došla neka mlađa skijašica, koja je trenutačno bolja, a to zna biti teško u nekim trenucima. Teško se ponekad pomiriti da su došli neki novi klinci baš kad si ti u razdoblju svojih najboljih rezultata, što Leona zaista jest, i onda te preskoče. To zna biti dodatni uteg. Nadam se da Leoni nije, ali znam da bi mogao biti.
Pet slaloma je iza nas, a obje imaju po tri Top 10 rezultata. Što mogu na Sljemenu, ponoviti to, napraviti još korak više...
- Mislim da je njima, po onome što su pokazale do sada, Top 10 plasman na neki način baza ovu sezonu. Sljeme može to samo postaviti još više jer mislim da im Sljeme odgovara. Skijaški dolaze potpuno spremne, u to nemam nimalo sumnje. Po meni, Zrinkin rezultat će najviše ovisiti o tome koliko će doći psihički spremna, naravno ako joj se ne dogodi neka pogreška, izlijetanje ili “haklanje” što se događa u slalomima. Po onome što vidim, mislim da bi obje... da ne kažem što bi sve mogle.
Mogu već ovdje
Jasno nam je. Nema potrebe stavljati im dodatni pritisak, ali toliko su dobre ove sezone da je sve moguće. Nekako je osjećaj da “postolje visi u zraku”, da je samo pitanje utrke kad će se dogoditi, slažete se?
- Da. Rekla bih da je definitivno nadohvat ruke i sad samo treba malo sreće. Mislim da su skijaški definitivno na nivou postolja, pa čak i ovdje na Sljemenu. Sigurna sam u to. I jedna i druga. Skijaški su sposobne za to i to je super.
Koliko pomaže to što imaju jedna drugu?
- Mislim da je to možda onaj zadnji dio koji je trebao i jednoj i drugoj, to da vuku jedna drugu. Skoro sam uvjerena da se bez toga čak i ne ide onaj nivo više. Pokazalo se to i kod nas nekad. Mnogi su govorili “bit će vam lakše kad Janica prestane jer je teško biti u toj sjeni”, ali pokazalo se da je bilo teže kad je ona otišla. Imati nekoga koga loviš, s kim se uspoređuješ, uvijek je dobro. Ne samo u sportu, nego u bilo čemu u životu moraš imati nekoga. Sebe je jako teško loviti, umoriš se od toga i Janica je to znala super reći s jednostavnim “naporno je stalno biti prvi”. Često se i uljuljaš kad nemaš realnog pokazatelja i obično se stagnira kad nema takve usporedbe. Mislim da je ova situacija odlična i za Leonu i za Zrinku i da je to ono što im je falilo. To je moje mišljenje, nisam na terenu pa nemam kompletan uvid, ali ako mogu uspoređivati s time kako je bilo u naše vrijeme, onda je to definitivno tako.
Zajedno je lakše raditi
Sjetila se kako je to bilo nekad s njom.
- Ja bih uvijek osjetila kad bismo se Ana Jelušić i ja razdvojile i nedostajao mi je taj zajednički rad. Mislim da je to ključna stvar, uostalom uvijek i učite jedna od druge. Ako imaš i takav trenerski kadar koji je sposoban gledati i u nekog drugog da ispravi nešto kod svog skijaša, onda je to još bolje. Iako su to dva različita stila, mislim da svatko ima nešto što može pokazati onome drugome ili ukazati na nešto. A na kraju, dva trenera su dva trenera. Sigurna sam da i oni jedni druge gledaju i ako su otvoreni za suradnju i primanje i davanje informacija to može jako puno pomoći. Znam da je meni neki put znalo strašno pomoći kad bih razgovarala s nekim drugim, recimo s Aninim trenerom Zoranom Sobolom jer te gleda drugi par očiju. Nekad ti netko čak kaže informaciju koju si već čuo samo na drugi način i to dobije neko drugo značenje ili jednostavno tebi bolje sjedne u tom trenutku. Tako da mislim da to tako i treba biti, ako je ikako moguće i ako imaš dvije skijašice koje možeš “spojiti”.
