Henrik Kristoffersen ima tek 26 godina, ali čini se kao da je već “sto godina” u svjetskom vrhu. Što i nije neobično kad se zna kako se Norvežanin prvi put popeo na postolje u Svjetskom kupu još u studenome 2013., a samo dva mjeseca kasnije, u siječnju 2014. ostvario je i prvu pobjedu u Schladmingu. Već u veljači iste godine bio je i na olimpijskom postolju, brončani u slalomu u Sočiju. S 19 godina i 7 mjeseci on je najmlađi osvajač olimpijskog odličja u muškoj konkurenciji u povijesti alpskog skijanja.
Lani tek 19.
U međuvremenu je Kristoffersen skupio 22 pobjede u Svjetskom kupu, od čega 18 slalomskih, dva puta je podignuo i slalomski globus, ali jedno mu svih ovih godina izmiče iz ruku - zagrebačka kruna.
- To je jedini slalom u Svjetskom kupu koji se održava svake godine, a na kojem još nisam uspio pobijediti - otkrio nam je Henrik zanimljiv podatak u intervjuu uoči današnje utrke.
U Schladmingu je slavio čak četiri puta, ima i po dvije slalomske pobjede u Wengenu, Kitzbühelu, Adelbodenu, Leviju, Val d’Isereu i jednu u Kranjskoj Gori, ali Crveni spust još uvijek nije uspio pokoriti s najbržim vremenom.
- Nemam još pobjedu, ali sam bio blizu. I zato, sve je moguće i naravno da ću dati sve od sebe i pokušati osvojiti i Zagreb - poručuje Norvežanin.
Na Sljemenu se prvi put pojavio 2013., dva puta je ovdje bio treći, a 2018. ga je na trećem mjestu samo 11 stotinki dijelilo od krune. No, bile su to godine u kojima je i na Sljemenu, kao i u cijelom Svjetskom kupu, kraljevao Marcel Hirscher. Austrijanac je u šest održanih izdanja Snježne kraljice od 2012. do 2019. čak pet puta osvajao krunu i “krivac” je za mnogo frustracija skijaša koji su imali nesreću skijati u njegovim najboljim godinama, Kristoffersen je samo jedan od njih.
I kad se napokon riješio Austrijanca, Kristoffersenu se opet nije posrećilo na Sljemenu - prije godinu dana bio je ovdje tek 19. Bio mu je to najgori slalomski nastup u Svjetskom kupu, ako izuzmemo dva ispadanja, još od ožujka 2017. kad je u Aspenu bio 24. Između te utrke u Aspenu i prošlogodišnje u Zagrebu skijao je 21 slalom, dva nije završio, a u preostalih 19 čak je 14 puta bio na postolju i pet puta u Top 5.
Slalomski globus u prošloj, okrnjenoj sezoni, osvojio je sa samo 2 boda više od mladog Francuza Clementa Noela, a toliko željeni Veliki globus mu je ostao predaleko, iako je i on završio u Norveškoj - u rukama Aleksandera Aamodta Kildea.
Madonna vratila vjeru
Nova prilika je ova sezona, ali morat će pokazati puno više nego u dosadašnjem dijelu sezone. Posebni razlog frustracije su mu veleslalomi u kojima ima tek 12., 15. i 22. mjesto, u slalomu je krenuo sa 6. mjestom u Alta Badiji, da bi mu se napokon, nakon slaloma u Madonni, na licu pojavio osmijeh pobjednika.
Koliko ta pobjeda znači za vaše samopouzdanje? Vidite li ju i kao znak da ste na pravom putu?
- Druga vožnja u Madonni dala mi je definitivno mnogo više samopouzdanja nego što sam ga imao prije te utrke. Mislim da je moj slalom dobar, a puno sam radio i na veleslalomu, ali trening je jedno, a utrke su nešto sasvim drugo.
I zato nas zapravo nije iznenadio odgovor koji smo dobili na pitanje koje si je ciljeve postavio za ovu sezonu?
- Cilj je skijati brzo i osvajati utrke. Uvijek imam taj isti cilj.
Vuk samotnjak
I nada se da će dio tog cilja ostvariti i danas u Zagrebu. Je li osjećao neku neugodu ili zabrinutost oko dolaska zbog potresa koji su pogodili Hrvatsku?
- Mislim da je sve u redu dok god tako kažu vlada i FIS. Zapravo nemam pojma pa mi je teško odgovoriti je li sad sigurno ili ne. Osobno, žao mi je svih ljudi koji su nastradali u potresu i suosjećam s njima.
Vi ste počeli ostvarivati vrhunske rezultate vrlo mladi, što je u muškom skijanju iznimka u Svjetskom kupu. Sad ponovo Norveška ima dva iznimna mlada skijaša, Lucas Braathen (2000.) već ima i pobjedu, a Atle Lie McGrath (2000.) postolje u Svjetskom kupu. Koja je tajna norveškog uspjeha, pogotovo kod tako mladih skijaša?
- Mislim da jako puno klubova u Norveškoj, ali i roditelji jako dobro rade. Nemate potporu Skijaškog saveza prije nego počnete postizati dobre rezultate na razini Europskog kupa i sve prije toga morate napraviti sami sa svojim klubom, skijaškom gimnazijom i roditeljima. I to vas tjera da se jako borite i strašno puno radite za sve, mislim da u tome leži najveći dio odgovora zašto na vaše pitanje.
Norveški skijaši su poznati po čvrstoj povezanosti, počelo je to s generacijom Lassea Kjusa i Kjetila Andrea Aamodta, nastavio je to Aksel Lund Svindal, ali Kristoffersen je iznimka. Iako je dio reprezentacije, on zapravo ima svoj vlastiti tim na čelu kojega je njegov otac Lars. Nije previše omiljen ni među ostalim skijašima u karavani Svjetskog kupa, ali niti među svojim sunarodnjacima što je bilo najbolje vidljivo iz izjava Lucasa Braathena, koji je nakon pobjede u Söldenu rekao kako su njegovi kolege “Nestvold-Haugen, Kilde i svi ostali članovi reprezentacije, ali ne i Henrik, koji je suparnik kao i svi ostali skijaši u Svjetskom kupu”.
Uostalom, Kristoffersen je vodio i dugotrajnu i oštru sudsku bitku s Norveškim skijaškim savezom, koji mu nije dopustio da na kacigi nosi reklamu svog sponzora (Red Bull) umjesto loga sponzora cijele reprezentacije Telenor. Bitku iz koje je na kraju izašao poražen.
Vuk samotnjak, definitivno, ali i godinama jedan od najboljih skijaša svijeta.