Dave Ryding je britanskom skijanju donio prvo postolje u Svjetskom kupu (slalom u Kitzbühelu 2017.), donio mu je prvu i do sada jedinu pobjedu (slalom u Kitzbühelu 2022.), sedam postolja ukupno u najjačem skijaškom natjecanju, ali najvažnije od svega - pokazao je da je moguće. Biti na vrhu, pobijediti. Napravio je najveću moguću uslugu svakom britanskom skijašu jer sad se više ne moraju samo nadati, sad znaju da nemoguće uopće nije nemoguće.

Savršeni efekt Davea Rydinga proteklih se dana protegnuo od austrijskog Kitzbühela do južnokorejskog Gangwona...

- Gledao sam slalom u Kitzbühelu i mislio “možda bih i ja nešto slično mogao učiniti”. Otišao sam na utrku idući dan i osvojio zlato u kombinaciji.

I mama i trenerica i mentorica

Dave Ryding ovaj put nije pobijedio na svojoj “domaćoj stazi” u Kitzbühelu kao 2022., završio je peti, ali Britanci su imali još dvojicu skijaša u prvih 20 - Billy Major je bio 13., Laurie Taylor 19.

Dečko koji je na drugom kraju svijeta bio inspiriran njihovim nastupom zove se Zak Carrick-Smith. Ima 16 godina i kombinacijsko zlato na Olimpijskim igrama mladih u Gangwonu bilo je tek početak. Dva dana kasnije osvojio je srebro u veleslalomu, a priču je zaokružio slalomskim zlatom.

Tri medalje, dvije zlatne, u četiri pojedinačne alpske discipline završile su oko vrata mladog Britanca kojem je Ryding logično najveći uzor.

- Ryding je naš nacionalni heroj. Kad je pobijedio u Kitzbühelu bio je u svim vijestima i mislili smo da bi mogao dobiti titulu viteza jer je to jednostavno nevjerojatno postignuće za Britanca.

Zak Carrick-Smith, Elliot Westlund i Nash Huot-Marchand

Ois/joel Marklund/shutterstock Editorial/profimedia

Povremeno i trenira s Rydingom, u Gangwonu je uz njega bila i Jo Ryding, sestra najboljeg britanskog skijaša koja je trenerica u britanskoj reprezentaciji, a upravo Rydingov savjet Zak izdvaja kako najvažniji:

- Rekao mi je da je najvažnije da nikad ne odustanem i da samo nastavim gurati, gurati, gurati dalje bez obzira na sve. Upravo kao što je on radio godinama.

Drugi veliki uzor Zak ima u vlastitom domu. Mama Emma Carrick-Anderson je godinama bila britanska reprezentativka, nastupila je na Zimskim olimpijskim igrama 1992., 1994., 1998. i 2002., na 6 svjetskih prvenstava, skijala 62 utrke u Svjetskom kupu u kojima je sedam puta bila među osvajačicama bodova u slalomu. Najbolji mamin rezultat na SP-ima je 11. mjesto u slalomu 1997. u Sestriereu, a u Svjetskom kupu 16. mjesto u istoj disciplini.

- Ona je moj uzor jer je ostvarila ono što i ja želim ostvariti, želim nastupiti na Zimskim olimpijskim igrama i želim se natjecati za Veliku Britaniju.

Mama je i trenerica Zaku, njegovom bratu blizancu Freddyju i starijem bratu Luci.

- Kad smo na planini, ona je naša trenerica, nakon utrke ili treninga je mama, a izvan skijanja je naša mentorica u svemu.
Za razliku od Rydinga koji je djetinjstvo proveo trenirajući na plastici, Zak Carrick-Smith je odrastao u francuskom Tignesu. Naime obitelj Carrick-Smith, a i tata Phil je bio skijaš, odlučila se 2005. iz Škotske preseliti u Francusku gdje su roditelji radili kao skijaški instruktori.

Selidba iz Škotske u Francusku

I nije to bio lagodan život...

- Kad se rodio stariji sin Luca živjeli smo u Škotskoj, ali svake smo zime putovali u Francusku radi skijaških treninga. Toliko putovati s obitelji bilo je teško pa smo se odlučili preseliti u Francusku. Život na skijalištima je skup i u jednom razdoblju nas petero je živjelo u jednosobnom stanu, a kupaonicu smo koristili kao ured. Bilo je to ludo, ali sve se to isplatilo jer smo se mogli usredotočiti na sport i stil života koji svi volimo - ispričao je otac Phil.

Zak Carrick-Smith

Ois/joel Marklund/shutterstock Editorial/profimedia

Mama Emma će reći kako se od početka vidjelo kako su sva tri sina talentirana za skijanje. Zaku i bratu blizancu Freddyju ovo je prva FIS sezona. Obojica su bili kandidati za nastup u Gangwonu, Zak je dobio prednost, a Freddy će skijati na skorašnjem juniorskom SP-u.

Kao jednu od najposebnijih uspomena do sada Zak izdvaja utrke Svjetskog kupa u Kranjskoj Gori prošle sezone na kojima je bio predvozač Marcu Odermattu i društvu iz svjetskog vrha gdje i sam jednog dana želi biti.

- Moji snovi su slijediti stope Davea Rydinga i moje majke, kao i stope nekih od mojih najvećih skijaških idola kao što je Marcel Hirscher. Ali i samo putovati tom stazom i uživati u putovanju.

Skijanje mu je najvažnije, ali zanima ga i fotografiranje i snimanje filmova, ljeti obožava surfati s braćom u Cornwallu, uživa u ronjenju, ali jedan njegov hobi je posebno zanimljiv - heklanje.

- Braći i meni je bilo dosadno pa samo odlučili početi heklati. Uključili smo se u jedan tečaj i u početku smo se jako mučili. No, s vremenom smo bili sve bolji, pa smo počeli raditi sami tražeći uzorke na internetu i izrađivati igračke. A onda smo pomislili “zašto ne bismo napraviti mali biznis od toga”, pa smo svi počeli prodavati stvari i zaradili nešto novca od toga.

Novac je ono čega i danas nedostaje pa će mama Emma Carrick-Smith i uz svaku objavu iz Gangwona gdje je mladi Škot “poharao” konkurenciju staviti poveznicu na Go Fund Me stranicu. Skijanje je skup sport, ali Carrick-Smith obitelj se drži Rydingovog savjeta...

- Samo nastavi gurati, na kraju ćeš uspjeti.