Životna borba skijašice koja je ostavila velik trag u Hrvatskoj: ‘Prošla sam 16 kemoterapija, ali ne dam se‘

Malo stariji ljubitelji skijanja, koji pamte početke Janice Kostelić u Svjetskom kupu, vjerojatno će u sjećanje prizvati i ime Slovenke Nataše Bokal.

Skijašica iz Škofje Loke bila je na zalasku karijere kad je Janica počela skupljati pobjede, a svoj najveći uspjeh ostvarila je u Saalbachu, koji je sada domaćin Svjetskog prvenstva. Prije 34 godine, upravo u tom austrijskom skijalištu, Bokal je osvojila svjetsko srebro u slalomu. U karijeri ima još jednu pobjedu i dva postolja u Svjetskom kupu.

Bila je i prva koja je u neovisnoj Sloveniji osvojila nagradu za sportašicu godine (1991.). Nakon završetka karijere provela je dugi niz godina u Hrvatskoj, radeći kao trenerica u Ski klubu Rijeka te Ski klubu Končar, gdje je kroz 15 godina rada ostavila dubok trag. Kako je prije dvije godine objavljeno na stranici Hrvatskih skijaških timova, Bokal je u Končar došla na nagovor Tomislava Zubčića, nakon što je dotadašnji trener Marko Šuman otplovio s Filipom Zubčićem u izazove Svjetskog kupa, a kroz njezine ruke prošle su "generacije i generacije mladih skijaša".

"Nisam odustala ni na trenutak i činim sve što mogu da mi bude bolje"

Radiotelevizija Slovenija sjetila je se na početku tjedna u kojem će se u Saalbachu dijeliti medalje u tehničkim disciplinama. Velik dio intervjua posvetili su borbi sada 57-godišnje Nataše, koju život nije mazio. U karijeri je imala nevjerojatnih 11 operacija koljena, a prije šest godina suočila se s teškom dijagnozom raka.

- Počelo je s bolovima u trbuhu. Završila sam na hitnoj, gdje su mi otkrili da imam rak ženskih organa. Operirali su me i liječili kemoterapijom. Nekoliko godina je sve bilo u redu. Niti u jednom trenutku nisam se sažalila ili odustala - rekla je Bokal u razgovoru za emisiju Tednik.

Postolje u slalomu na SP-u 1991.: Nataša Bokal (srebro), Vreni Schneider (zlato), Ingrid Salvenmoser (bronca)

Votava/brandstaetter Images/profimedia

Iako je na bolovanju, i dalje skija i trenira, a dosad je prošla već 16 ciklusa kemoterapije. Nakon nekoliko mirnih godina, bolest joj se vratila u jesen 2023.

- Ponovo se borim već više od godinu dana. Dobivam kemoterapiju svaka tri tjedna, zatim uzimam tablete još 14 dana. Nakon tjedan dana pauze, počinjemo ponovno. Po sadašnjem rasporedu, kemoterapije će trajati još najmanje tri mjeseca. To nije jamstvo uspjeha, ali nisam odustala ni na trenutak i činim sve što mogu da mi bude bolje.

"Važno je ići na vrijeme na preglede. Ljudi predugo čekaju kod kuće. Rano otkrivanje ovih bolesti je ključno"

Svaki dan hoda između pet i deset kilometara, iako je "nakon kemoterapije teško hodati nekoliko dana".

- Hodam sporije. Moram biti zahvalna jer ima puno ljudi koji imaju puno veće probleme s kemoterapijom. Trenutno se osjećam jako dobro. Skijanje mi je spasilo život puno puta. Kad mi je bilo dosta svega, otišla bih na skijanje. Pribrala bih se i uvijek mi je pomoglo zujanje oko ušiju kad skijam nizbrdo većom brzinom. I sada je tako.

Otkrila je da zimi nosi šešir, a ljeti šeće gologlava ("ne sramim se što sam bolesna") te dodala da potpuno vjeruje liječnicima i medicini. Savjete poznanika o alternativnom liječenju nerado prima.

- Vjerujem da mi poznanici daju dobronamjerne savjete, ali ne može me baš svatko savjetovati o tome što jesti i piti. Uvijek vjerujem liječnicima i službenoj medicini. Važno je ići na vrijeme na preglede. Ljudi predugo čekaju kod kuće. Rano otkrivanje ovih bolesti je ključno. Kad vam dijagnosticiraju ovu bolest, važno je ne odustati - poručila je hrabra Nataša Bokal.