Sedam utrka i sedam top 15 rezultata, od čega četiri u top 10 i prvi njezin u veleslalomu, prvi hrvatski ženski nakon više od 17 godina. Deveta slalomašica Svjetskog kupa trenutačno, deseta veleslalomašica, a kad se to spoji - sedma u ukupnom poretku. Zrinka Ljutić - djevojka iz svjetskog skijaškog vrha. Upravo činjenica da je početni dio sezone podjednako dobro odradila u obje tehničke discipline, na iznimno visokoj razini i bez ijednog podbačaja, a samo joj je 19 godina, zaslužuje poseban respekt. I naznačuje čemu se možemo nadati od nje u utrkama i sezonama koje dolaze.

Ima sve što treba

Neće svaka biti savršena ili blizu toga, bit će i pogrešaka ili lošijih rezultata. Bit će ih jer je to dio skijanja, dio sporta, ali mirno čekajte sljedeće utrke. Zrinka Ljutić ima sve što treba da bi bila na vrhu. Ona i ekipa oko nje predvođena ocem i trenerom Amirom Ljutićem imaju svoj put, a naša je sreća što je Zrinka naša i možemo uživati prateći taj put.

S američko-kanadske turneje Svjetskog kupa vratila se u utorak kasno navečer u svoj Zagreb, a donijela je 10. mjesto iz slaloma, 13., 14. i 7. mjesto iz veleslaloma. Ovaj posljednji rezultat logično izaziva najviše pažnje jer je prvi top 10 veleslalomski u njezinoj karijeri.

Nakon prve vožnje je bila peta, u drugoj su se uvjeti jako pogoršali taman pred start najboljih iz prvog nastupa, ali zanimljivo, njezina prva izjava nakon utrke je bila “tek sam kasnije zapravo shvatila da je bila magla i i vjetar i sve”. Kako to da niste toga bili svjesni uoči ili tijekom nastupa?

- Ma, vidjela sam kako se tresla startna kućica, baš su se promijenili uvjeti negdje prije posljednjih deset skijašica, ali uspjela sam to izbaciti iz podsvijesti. Odskijala sam stvarno dobro, a kasnije sam vidjela i da sam mogla dobiti još nešto vremena na liniji. Staza je bila dosta otvorenija nego u prvoj vožnji, a na nekim dijelovima sam išla malo preširoko oko vrata i tamo sam izgubila to neko dragocjeno vrijeme, ali zadovoljna sam. Prva vožnja je bila super. Išla sam “na full”, dobro sam pročitala stazu na pregledu, dobre informacija sam imala od trenera prije starta i uglavnom sam bez nekih pogrešaka odskijala do cilja.

I prva izjava nakon utrke i njezino objašnjenje zapravo će samo će potvrditi koliko je bila fokusirana isključivo na ono na što može utjecati, na svoju vožnju, a izbacila je iz glave sve ono na što ne može. A to nije lako ni puno iskusnijima pa je primjerice Lara Gut-Behrami “poludjela” zbog uvjeta u kojima je završena druga vožnja drugog veleslaloma u Mont-Tremblantu.

- I Petra Vlhova isto, a više su to bile primjedbe na organizatore jer se znalo da će se vrijeme mijenjati i smetalo ih je što se nisu skratili startni interval ili malo pomaknuo start druge vožnje. Uglavnom su se na to cure žalile.

‘OK su mi utrke dan za danom‘

Ona nije...

- Mene nitko ne pita ha, ha. Šalim se. Bilo je kako je bilo i nije da sam se borila za pobjedu pa mi je to uzelo priliku. Takve stvari se jednostavno događaju. Kao prvi dan kad je bila gusta magla prilikom mog nastupa i nastupa cura koje su startale na početku prve vožnje, a onda se oko broja 40 skroz raščistilo i neke cure koje su tada startale ušle su u prvih 15, recimo Clara Direz i Roberta Melesi. To je jednostavno tako, to je skijanje, pa se oko toga nisam htjela nimalo zamarati.

U televizijskom prijenosu se vidi koliko vjetar trese startnu kućicu ili vrata na stazi, a od magle se jedva vidi skijašica, ali kako je to kad ste na stazi u takvim uvjetima? Koliko smeta vjetar, koliko doista vidite ili ne vidite dok skijate?

- Zapravo je najgore što ne vidiš podlogu. Ne vidim gdje su rupe, kanali, ne vidim konfiguraciju terena. Recimo u Mont-Tremblantu je bilo puno valova i malih hupsera i nisam ih uvijek vidjela. Naravno, nakon pregleda staze znam gdje su oni otprilike, ali uvijek je lakše kad vidiš što ti je pod nogama, lakše se prilagoditi tijekom vožnje. A vjetar... Na ovoj utrci nije nam to toliko smetao, više nam je magla smetala.

Koliko je pomoglo što ste već imali jednu utrku na istoj stazi dan ranije?

- Meni je OK kad su utrke dan za danom, pogotovo kad smo na novom mjestu, na kojem nisam bila prije kao što je bio slučaj sad u Mont-Tremblantu. Paše mi da vidim prvi dan stazu, upoznam ju, očitam teren, vidim da nije ništa posebno i onda mogu pametnije ili bolje skijati drugi dan.

Paše vam očito i skijanje u Kanadi. U Panorami ste postali svjetska juniorska prvakinja u slalomu, u Mont-Tremblantu došli do prvog Top 10 rezultata u Svjetskom kupu u veleslalomu.

- Da, tako ispada.

Posebno vam odgovaraju uvjeti tamo ili je jednostavno tako ispalo?

- E to je sad dobro pitanje. Kad sam došla u Mont-Tremblant i vidjela stazu pomislila sam “a joj”. Dosta je blaga, a ja sam u posljednje vrijeme najbolje skijala na strminama, na njima sam imala najbolja vremena i nisam znala što da očekujem od ovih utrka. Ali, znala sam da super skijam, stvarno. Dan prije prve utrke smo trenirali na stazi koja je bila baš jako blaga, s nekom malom, baš malom strminom, a i snijeg je bio dosta mekan, ali vidjela sam da i po tome mogu dobro skijati, da sam se brzo prilagodila pa se nisam brinula za utrku. I snijeg je bio, pogotovo prvi dan, dosta sličan proljetnom, ne baš mekan, ali nije bio ni tvrd, nije bilo leda, a mi smo u posljednje vrijeme trenirali po ledenim podlogama. Pogotovo u Killingtonu gdje smo još ostali na treninzima, tamo je baš bio led, treslo je jako tijekom vožnji i to mi je pasalo i baš sam se priviknula na to. U Kanadi je opet bilo sasvim drukčije, ali eto i po tome sam uspjela doći do odličnih rezultata.

Što će sugerirati da se sad već jako dobro i jako brzo prilagođavate kakva god bila podloga i uvjeti?

- To je istina. I to mi je super. Sad već puno bolje mogu očitati teren i izabrati linije koje treba skijati i baš se prilagoditi u trenutku.

Što sve dolazi s utrkama, sa skupljanjem iskustva i potvrđuje kako nije bilo nikakvih razloga za dramatiziranja kad prošle sezone neke utrke nije uspijevala završiti, uključujući i dva veleslaloma u kojima je izborila druge vožnje. Odnosno, nije bilo nikakvih problema, trebalo je samo određeno vrijeme da se “kockice poslože”?

- Da, točno to. Nije bilo nigdje problema i sad još bolje vidim da su samo neke stvari trebale sjesti na mjesto i trebalo je proći neko vrijeme da to bude tako.

Razlog velikog skoka

Je li to glavni razlog velikog skoka koji ste napravili na početku ove sezone u veleslalomu ili su još neki faktori utjecali?

- Jednostavno sam imala još dobrih treninga tijekom prethodnog razdoblja i baš sam osjetila kako s vremenom sve više i više sve stvari sjedaju na mjesto. Bolje se osjećam na toj veleslalomskoj skiji i to se vidjelo i na treninzima i na utrkama. Rekla bih da je to vrijeme koje je moralo proći razlog, ali i odlični uvjeti i odlične staze koje smo imali tijekom priprema u Argentini. To je isto jako doprinijelo tom veleslalomskom napretku.

Osjećate li se sad podjednako dobro i sigurno i u slalomu i u veleslalomu ili...

- Čak mi je sad zabavnije i opuštenije u veleslalomu. Možda zato što je to sad novije, nitko nema nikakva prevelika očekivanja...

Što će se brzo promijeniti...

- Znam ha, ha, ali ja ih sebi ne stavljam. Nova je disciplina u kojoj počinjem skupljati odlične rezultate, nove staze, neki novi izazovi, moram spustiti broj... Sve je to fora. U slalomu sam čvrsto u 15 i sad se borim za što bolje plasmane u svakoj utrci i to je to. Vidi se da mi je veleslalomska forma narasla, a slalomska je bila dosta dobra i prije i ne vidi se velika razlika u odnosu na prošlu godinu. Osim te konstantnosti. Stvarno radim puno manje pogrešaka i mislim da je to dobar put.

Bacili smo zajedno pogled na brojke, jedna je od samo četiri skijašice koje su sva tri slaloma završila u top 10, jedna od osam sa sva četiri veleslaloma u top 15, samo su Mikaela Shiffrin, Sara Hector i ona završile svih sedam utrka u top 15...

- Nisam znala. Fora, dobra je ta statistika.

Dobra je, jako dobra. A koliko vam znači trenutačno sedmo mjesto u ukupnom poretku?

- To je odlično i lijepo je vidjeti, ali nisu još krenule brze discipline. Svejedno, kad vidim neke druge cure, a ima puno skijašica koje mogu konkurirati za vrh u tehničkim disciplinama i kad vidim da sam tako visoko, to je sjajno.

Jeste li očekivali da bi početak sezone mogao biti na ovako visokoj razini ili se niste zamarali razmišljanjem?

- Iskreno, nisam puno razmišljala o tome uoči sezone. Stvarno. Samo sam razmišljala što želim dobiti na treningu, što želim popraviti, imati svoj neki obrazac u tom skijanju. I sad kad vidim... Iznenađena sam za veleslalom, čak više konstantom nego rezultatima i time kako se brzo mogu prilagoditi. Nisam mislila da će to doći već sad i to me je malo iznenadilo.

U Kanadi ste prvi put startali u veleslalomu u prvih 30 (u Söldenu je imala broj 48, u Killingtonu 50). Koliko je sad lakše skijati s boljim brojevima?

- Puno lakše, baš puno lakše. U Söldenu je, recimo, staza uvijek dobro pripremljena, tamo je uvijek tvrdo, ledeno i ne raspadne se staza, ali opet postane grbavija i energetski puno zahtjevnija za one s visokim brojem kakav sam i ja imala. Kad sam skijala drugu vožnju u Söldenu baš sam osjetila kao da mi je duplo lakše, kao da je druga utrka. Definitivno je puno lakše i manje energije se troši, sad mogu stalno skijati po lijepoj stazi.

Kakve su želje za nastavak sezone?

- Nastaviti istim putem po kojem sam došla do ovih rezultata - odgovorila je bez imalo razmišljanja i nastavila...

- Razgovarala sam dosta i s tatom o tome, mi još uvijek gradimo i skupljamo iskustvo i učimo za dalje, cijela ekipa. Tako da to nastavljam raditi i dalje i vjerojatno ću se uz to već i poboljšavati na renking listama.

U to uopće ne sumnjamo.

- Ni ja, ha, ha.