Globusi se ne osvajaju s jednom utrkom, oni su rezultat svega dobroga što si napravio u baš svakoj utrci koju si skijao tijekom sezone. Baš kao što te na kraju može koštati možda samo jedan loš dan ili propuštena utrka još tamo u studenome, prosincu ili siječnju. Ali kad se cijela ta sezona stisne u samo 51 bod koliko je dijelilo prvu od treće u poretku slaloma uoči posljednje utrke ili u samo 20 između prve i druge u veleslalomu ili tek 5 bodova između dvije najbolje u super G-u, konačnu ocjenu sezone daje baš ta, posljednja utrka.
I onda je tako logično ono što govori Zrinka Ljutić čvrsto držeći kristalni trofej s rukama, svako malo ga pogledavajući s najtoplijim osmijem na licu...
- Jako sam ga htjela i nisam si uopće mogla zamisliti ni jedan drugi ishod ove sezone. Znala sam da neću biti zadovoljna ako budem druga u poretku slaloma, koliko god to bio odličan rezultat, jer kad sam u prilici osvojiti globus, onda je jedino osvajanje ono što bi me zadovoljilo.
I sad ga ima. Prvi put je bila u situaciji da se bori za njega i uspjela je. Nije to mala stvar kad imaš samo 21 godinu, kad u sezonu uđeš bez pobjede, a onda si samo tri mjeseca kasnije otvoriš vrata prema trofeju koji jest na tvojoj listi želja, ali - u budućnosti.
- Osvojili smo ga radom, trudom i odličnom sezonom. Moram zahvaliti svom timu, bez tate, obitelji, cijelog mog stožera, to ne bi bilo moguće i zato - hvala.
Amir Ljutić, najvažniji član tog tima, čovjek koji vodi cijelu priču još od kad je najbolja slalomašica ove sezone počela osvajati prve pobjede u dječjoj konkurenciji, vratio se na ključni trenutak sezone. Zapravo dva, a prvi se dogodio nekoliko mjeseci prije prve utrke. Onda kad su Ljutići odlučili Rossignol zamijeniti za Atomic na kojem je sve svoje uspjehe postigla i najveća - Mikaela Shiffrin. Drugi je bilo završno "poštimavanje" opreme sa stručnjacima iz Atomica i uz pomoć oštrog oka Ivice Kostelića uoči utrke u Semmeringu, odnosno Zrinkine prve pobjede.
- Promijenili smo materijal kako bi nam to dugoročno donijelo korist, ali iskreno, nismo se nadali da će to biti tako već u prvoj sezoni. Slagali smo kockicu po kockicu i to testiranje prije Semmeringa pokazalo se ključno. Tu smo stvarno našli optimalni set-up, kako se to kaže, i forma je krenula gore. Teško je to onda zadržati cijelu sezonu jer se pretvori i u igru živaca, ali uspjeli smo.
Ovih dana su živci bili rastegnuti do krajnjih granica kod svih koji su se borili za globuse, a koliko je to teško izdržati najbolje će pokazati izjava Henrika Kristoffersena nakon što je malo iza Zrinke podignuo svoj globus. On je na završnicu došao u vrlo sličnoj poziciji kao mlada Zagrepčanka, imao je 47 bodova više od prvog pratitelja Meillarda, ali tu prestaje svaka sličnost. Norvežanin ima 30 godina i ovo mu je već četvrti slalomski "kristal" u kolekciji, ali...
- Iskreno, ne želim više biti u ovoj poziciji. Ili moram sve riješiti prije završnice ili ne mogu biti u lovu jer mi je to previše.
I još jednom je ponovio da ne bi bilo zabune.
- Sretan sam što idem doma s globusom, ali jednostavno je to previše.
Zrinka je na svojoj koži osjetila kako je to, iskustvo koje joj možda i neće olakšati neku sljedeću borbu za globus, sudeći prema Kristoffersenovim riječima, ali će barem unaprijed znati što ju čeka.
- Definitivno je borba za globus na kraju sezone igra živaca. Nisam si uopće mogla zamisliti u kolikoj mjeri dok to nisam osjetila i na svojoj koži. Jako sam vjerovala da mogu to ostvariti, ali posljednje dvije utrke je bilo dosta teško. Pogreške, pa kalkuliranje, puno drugih stvari koje su utjecale na moju vožnju, i ta nervoza... Nisam uspjela ni skijati slobodno uvijek, onako kako znam, ali to se sve treba uračunati. Ni drugim curama nije bilo lako. I evo, na kraju se isplatilo i došla sam na svoje.
U Sun Valley je doputovala prošlu srijedu kako bi imala dovoljno vremena za prilagodbu i dobro se osjećala na treninzima. Ona je prije slaloma skijala i veleslalom, ali priznat će da joj je glava bila u najvažnijoj utrci, u slalomu.
- Super sam trenirala, ali veleslalom nije dobro prošao dobro, nisam se snašla na tom snijegu, no nisam se uopće zamarala jer iskreno, fokus mi je bio na slalomu. Nisam više uspijevala balansirati oboje, i veleslalom i slalom. Logično je da sam svu svoju mentalnu snagu pokušala usmjeriti na slalom.
I onda je krenula najvažnija utrka, s tonom pritiska na leđima jer ne možeš se toga osloboditi koliko god bi želio da najvažniju utrku odskijaš mirno, opušteno. Ne mogu ni puno iskusniji i stariji bez obzira koliko toga prije osvojili.
- Definitivno sam bila nervozna, pogotovo prije prve vožnje. Kad je ona završila, vidjela sam da naravno nije ništa izgubljeno, da moram još odraditi jednu bolju vožnju i dobro sam skijala drugi "lauf", sretna sam s tim.
Nekoliko sati nakon što je sve završilo, ponovila je ono što je rekla i neposredno nakon što je dobila globus u ruke. Bez obzira na to što je na pola utrke bila na 12. mjestu, bez obzira na to što nakon svoje druge vožnje nije preuzela vodstvo, nego je u cilj ušla kao treća i tek je trebala vidjeti što će napraviti Katharina Liensberger...
- Jesam, vjerovala sam da ga imam. Nekako sam jednostavno vjerovala.
Je li i ona zbrajala i oduzimala bodove u glavi između dvije vožnje, računala na kojoj poziciji treba tko završiti kako bi završilo onako kako je željela?
- Svi oko mene su kalkulirali tako da sam znala otprilike što trebam napraviti. Nisam željela bezglavo ući u drugu vožnju. Znala sam skoro točno koliko bih trebala bodova, odnosno na kojem bi mjestu trebala završiti Katharina Liensberger, na kojem Camille Rast, a na kojem ja. I na kraju je sve bilo dobro.
Bilo je najbolje moguće i globus stiže u Zagreb. Njezin prvi, vjerujemo ne i posljednji. Slalomski ili neki drugi, uključujući i onaj nekoliko kilograma teži i veći.
Komentari (0)