Skijanje je pojedinačan sport i pažnja je prvenstveno umjerena na onoga to izlazi na start, ali kako će se spustiti do cilja ne ovisi samo o njemu i njegovom umijeću i talentu. Ili je možda bolje reći, da bi on ili ona mogli doista do kraja razviti talent i pretvoriti ga u umijeće koje se nagrađuje pobjedama bitni su ljudi koji stoje uz njih i iza njih. Tko su najbitniji ljudi uz Zrinku Ljutić? Njezina ekipa koja je cijelu sezonu bila uz nju?
Logično je od koga smo krenuli. Amir Ljutić je i otac i trener i onaj tko od početaka vodi priču koja je već rezultirala prvim globusom u Svjetskom kupu. Najbitniji čovjek uz i iza Zrinke.
- Jako je brižan - prva je rečenica kojom je najbolja slalomašica ove sezone odgovorila na našu zamolbu da nam približi koliko i što znači tata/trener za nju.
- Ima taj neki svoj pogled na stvari koji nije sličan ničemu drugome što sam vidjela u skijanju ili kod nekih drugih trenera. I općenito ima pogled na život koji je jako zdrav i normalan. Vrlo jasno stavlja stvari na svoje mjesto, rangira ih po vrijednostima koje su po mom mišljenju normalne, onako kako doista treba biti. I u tome vidim da je dosta drugačiji od puno ljudi koje sam sretala i susrećem u skijanju. Za to sam jako zahvalna, a to je i bitan razlog zašto smo mi uspjeli kao tim.
Gleda vas kao kompletnu osobu, a ne samo kao sportašicu, možemo li tako reći?
- Da. Koliko god smo mi uvijek bili dobri, uspješni, talentirani, tata je uvijek govorio “možete imati sto globusa, ali ako niste OK ljudi, to nije presudno”. I kad god se nešto dogodi, on to istakne. Osim toga, uvijek nam je isticao koliko je škola bitna, nije dopustio da nešto ne naučimo, preskočimo. Nije želio dopustiti da se išta ispriječi između našeg razvoja i nas, znači da nas uskrati za neka iskustva i znanja za koja misli da su nam potrebna. Nije želio da se specijaliziramo na način “sad ćeš biti skijašica i maknut ćemo sve ostalo, školu, druge sportove, sve druge aktivnosti, druženja”... Uvijek nam je omogućio sve, u pravoj mjeri i ja mislim da je to vrhunska stvar.
Još jednu stvar je posebno željela istaknuti.
- Tata me najbolje poznaje i to jako pomogne. Nekad je dovoljno samo da me pogleda i zna da nisam u “mindsetu” u kojem bih trebala biti. Ima jako dobro razvijenu intuiciju što se toga tiče i to se pokazalo vrlo bitnim u gomilu situacija.
Na vrhunskoj razini u skijanju presuđuju sitnice, a čovjek koji je bio zaslužan da su Zrinkine skije pripremljene tako da ona može pokazati što doista zna i može je serviser Miha Cerar. Slovenski stručnjak, to je stara priča, ali široj javnosti možda manje poznata, svojevremeno je došao na razgovor za posao kad je Hrvatski skijaši savez tražio servisere za svoje natjecatelje. Imao je samo jedan uvjet - rad sa Zrinkom, nitko drugi ga nije zanimao.
Ako smo dobro zapamtili iz jednog starog intervjua nekom slovenskom mediju razlog je bio to što je želio raditi s nekim tko jednog dana doista može biti u onom uskom krugu velikih pobjednika. Njihova suradnja počela je uoči sezone 2021./22., a Zrinka o svom serviseru skija kaže...
- Jako je detaljan i pedantan, kakav i trebaš biti za taj posao. Vrhunski priprema skije i ima puno znanja jer jako dugo radi taj posao. Imamo dobar odnos, a on je onaj kojeg ste mogli čuti kako se na startu dere “ajmo Zrinka, raspali” ha, ha...
Treći ključan član pobjedničke ekipe je Branimir Vajda.
- Jako blisko surađujemo već duže vrijeme, a posljednje dvije godine još intenzivnije. On je uz mene kao kineziterapeut, fizioterapeut, zadužen je i za moju kondicijsku pripremu, planiranje u tom dijelu rada, a dosta ga koristimo i na stazi. Uvijek ima nešto za reći s te neke s druge strane, fiziološke, gleda iz kuta kineziterapeuta što je jako dobra perspektiva zbog prevencije, ali i nekih drugih stvari jer je sve to povezano s mojom izvedbom. I odlično mi je s njim, jako je opušten, zabavan... Uvijek je ugodno s njim i to dosta pomaže jer nije dobro da se previše zatvorim i fokusiram na nešto što ne treba.
A dijele i ljubav prema glazbi.
- Branimir svira klavijature i često zajedno sviramo.
Ekipa ne bi bila potpuna bez pomoćnog trenera Tomislava Šarića.
- On jako pomaže u postavljanju staza, snima, zadužen je za mjerenje vremena, nosi kolce... U biti, radi onaj najteži posao. Odličan je kao osoba i doprinosi našem timu jer je karakteran, a jako opušten. Imamo dosta zajedničkog i zato mi je uvijek fora provoditi vrijeme s njim i drago mi je da ga imam.
Iako službeno nije dio njezine ekipe, jednog čovjeka i njegov doprinos na putu do globusa Zrinka nije mogla preskočiti.
- Goran Rački, trener Leone Popović. On ima isto jako puno znanja i volim čuti njegovo mišljenje na treningu, njegov savjet. Dobro je kad možeš dobiti pogled nekoga malo izvana. Goran ima jako stručno oko tako da mi je definitivno puno pomogao ove sezone, bio je s nama i na nekim utrkama, treninzima i pripremama i na završnici Svjetskog kupa u Sun Valleyu.
Nažalost, zbog ozljede najveći dio sezone uz nju nije bilo skijašice za koju Rački prvenstveno brine.
- Falila mi je Leona. Bilo mi je jako žao što nisam mogla podijeliti pobjede s njom, a nije mogla biti ni na finalu Svjetskog kupa. Ali, čule smo se stalno, dopisivale, a kad sam se vratila iz Sun Valleya, onda smo i samo nas dvije otišle proslaviti globus.
Kad ju slušate vrlo brzo vam postane jasno koliko je Zrinki važno da ljudi koji ju okružuju nisu samo stručnjaci u tome što rade, nego su i dobri ljudi. Osobe kojima vjeruje i s kojima se ugodno osjeća.
Priča o “njezinoj ekipi dobrih ljudi” ne može biti naravno potpuna bez osoba koje fizički nisu stalno s njom, ali su u svakom trenutku neizostavni dio nje. Mama Martina je istovremeno njezina čvrsta stijena i najtopliji emotivni pokrivač...
- Mama mi je bila ogromna podrška cijelu sezonu, u svakom trenutku, baš kao što je to uvijek. Moja braća, sestra, cijela moja obitelj je proživljavala sa mnom sve što se događalo ove sezone.
Kako su i mlađa sestra Dora (2005.) i oba brata, stariji Tvrtko (2002.) i mlađi Hrvoje (2007.) skijaši, logično je kako se oko skijanja “vrti” jako puno njihove komunikacije, ali ne samo oko skijanja.
- Imamo puno zajedničkog pa iako se ne vidimo puno tijekom sezone jer su oni na svojim utrkama, ja na svojima, stalno se zovemo i puno razgovaramo. A što se tiče skijanja, dijelimo međusobno video zapise, gledamo jedni druge i komentiramo, a to mi isto puno pomogne. Tvrtko je već odličan skijaš, stvarno je odličan, ima toliko toga što mogu naučiti od njega pa ga stalno pitam za neke stvari, a i on pita mene i mislim da je to i jako lijepo, ali i koristi i meni i njemu.
U veljači ove godine na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Saalbachu nastupila su tri člana obitelji Ljutić - Tvrtko, Zrinka i Dora. Na nekom sljedećem priključit će se i Hrvoje s kojim, dojam je, imate posebnu vezu?
- Ha, ha, da, Hrvoje i ja smo kao prst i nokat, doista imamo neku posebnu vezu.
Komentari (0)
Komentiraj