Hrvatski gimnastičar Tomislav Marković samo je pukim čudom preživio u srijedu popodne. Osječki 31-godišnjak na treningu je doživio srčani udar!
- Ne sjećam se ničega - reći će jučer i dodati, “dosađujem se u bolnici”.
Kao da se nije dogodila prava drama samo dan ranije.
- Nikad nisam ni pomislio da bih sa 31. godinom mogao umrijeti na taj način. Što ti je život...
Jedino čega se sjeća je da je na treningu radio lagane zgibove na preči. Nova slika bila je ona kad su ga probudili u osječkom KBC-u nakon hitne operacije.
Činilo se da nema šanse
- U sobi su bili liječnici, roditelji i supruga. Tada su mi ispričali što se dogodilo. I da su me uspjeli oživjeti tek kad sam došao u bolnicu.
U detalje je te kobne minute još jednom prevrtio Tomislavov trener Vladimir Mađarević. Čovjek koji mu je posljednjih 15 godina, kada je počeo trenirati ovog sjajnog vježbača na parteru, bio sve. I trener, i prijatelj, i mama, i tata...
- Užas. To je bio užas koji nitko od nas nikad neće zaboraviti. Na treningu mu je srce jednostavno stalo. Prestalo je raditi. Trener Boris i ja smo bili tamo, počeli smo ga oživljavati iste sekunde i nismo odustajali sve dok desetak minuta kasnije nije došla hitna. On je 30 minuta, u biti, bio klinički mrtav - s knedlom u grlu će Mađarević.
- Robert Seligman i naš drugi gimnastičar Aurel Benović isto su bili tu, pomagali, donosili sve što je trebalo. Doktorica, tehničari, svi su davali sve od sebe, nisu odustajali, iako se činilo da nema nikakve šanse. Ma, užas, čovjek uvijek misli da se takve stvari događaju samo u filmovima. Na žalost, naš je film bio istinit.
Kao najbolji doktori
Dozivali su ga, plakali, molili, neumorno masirali srce i davali umjetno mu disanje...
- Mislim da sam samo ponavljao “vrati se, vrati se”. Na kraju je doktor rekao da je bilo ključno što je kvalitetno i odmah reanimiran. Kasnije si razmišljam, “kako kvalitetno, pa nismo mi nikakvi stručnjaci”. Valjda nas je Bog vodio. U tom šoku, toj jednoj minuti dođe ti kao da znaš sve, kao da si najbolji doktor na svijetu i samo pokušavaš, pokušavaš, ne odustaješ.
Sve ovo odvijalo se u zamjenskoj dvorani Tomislavova kluba GD Osijek Žito. Sindikalnom domu šećerane ili kako ga Osječani vole zvati Šećeranski dom. Tamo su posljednja tri tjedna jer se njihov stari Sokolski dom renovira.
- Konačno smo dočekali da krene gradnja novog gimnastičkog centra i još k tomu da privatni poduzetnik ulaže vlastiti novac, 25 milijuna kuna, u vlasništvo Grada. Stvarno smo bili sretni, maštali da ćemo do kraja godine imati svoj pravi, novi dom i onda se dogodi ovo... - u šoku je i dalje Mađarević.
- Samo razmišljam o tome, “Bože, dobro je da je bio u dvorani, da se to nije dogodilo na cesti, negdje gdje bi bio sam”.
To je i Tomislav jučer nekoliko puta ponovio.
- Pazite, ja sam samo dan prije bio sam u toj istoj dvorani i radio te iste zgibove. Znači, laganu vježbicu. Sreća je što se to dogodilo u srijedu, a ne u utorak. Samo sreća - kaže Marković, oduvijek dobri duh naše reprezentacije.
Za tjedan dana k’o nov
Uvijek je bio čudo. Profesionalni sportaš koji je harao gimnastičkim svjetskim kupovima, koji je prije dvije godine bio i finalist Europskog prvenstva na parteru, i koji gotovo nikad nije htio piti nikakve lijekove. Vitaminizacija je za njega bila “bez veze”, ako baš mora popiti nešto protiv bolova, a i to su bili baš rijetki trenuci, sve bi znao dati samo da ga trener pusti u “mekić”, da popije Coca-Colu...
- Možda mi se to sada i obilo o glavu - ipak se nasmijao Tomi.
- Možda mi je došlo na naplatu. Iako, stvarno nikad nisam imao nikakvih problema sa srcem. Ma, ni s čim osim sa zglobovima, koljenom... Sportske ozljede.
Ni u obitelji nema nikoga sa srčanim problemima.
- Moj jedini “problem” sa srcem je bio što jako volim svoju obitelj - opet će kroz smijeh.
- U noći sa srijede na četvrtak nisam oka sklopio. Cijeli život mi se vrtio kroz glavu. Najviše sam razmišljao o obitelji, o supruzi Tanji, dvjema kćerima Lani i Petri. Što ti je život, pa mogao sam nestati u sekundi. Ali srećom tu sam, ne dam se ja tek tako. Ne možete me se baš tako lako riješiti.
Koliko je Tomislav pun duha, uspio se iz bolnice javiti i prijateljima na društvenim mrežama.
- Bilo mi je dosadno, pa kad su mi dali mobitel išao sam se slikati da vidim na što sličim. Nisam tako loš... Za tjedan dana kad izađem iz bolnice bit ću k’o nov. Vidjet ćemo što će sve biti, obavljam sada sve pretrage, tko zna, možda me opet vidite na parteru.
Gimnastika u mislima
Ozbiljan je?
- Dva dana prije nego se ovo dogodilo razgovarao sam s trenerom i baš mu kažem “treneru, imam još volje, imam želje”. Bez obzira na to što vjerojatno moram opet na operaciju noge, rekao je da ćemo srediti to i da ću se onda pokušati vratiti. Tko bi i pomislio da će dva dana kasnije zakazati srce... Vidjet ćemo što će biti, najbitnije je da budem dobro. Lako se ja vratim gimnastici ako sa srcem bude sve OK.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....