U subotu, 11. listopada, bili smo u posljednjem danu odbrojavanja uoči početka 38. ekipnog stolnoteniskog Europskog prvenstva u Zadru. U biti, odbrojavamo i dalje, ali su sada mjerne jedinice sati. Prvi mečevi počinju u nedjelju u 10.00. Manje od 24 sata prije prvih servisa pred novinare su izašli hrvatski predstavnici, odnosno Lea Rakovac i Andrej Gaćina, izbornici Dragutin Šurbek ml. i Neven Karković, te Josipa Zajec, voditeljica Ureda EP.

Kako i priliči, prednost je dana damama. U ovom konkretnom slučaju, Lei Rakovac.

- Ovo je ekipno natjecanje, pojedinačni učinak je manje bitan, već je važnije da se svaka od nas osjeća dobro i da uđemo u meč ozbiljno, pozitivno, borbeno. Raspoloženje je među nama sjajno, pozitivno i vjerujem da će tako i ostati, a imam samo poruku za domaću publiku - dođite u velikom broju jer zajedno smo jači. Navijači su veliki, veliki vjetar u leđa. U nekim trenucima, ako smo i slabije, s publikom možemo pobijediti - vrlo je jasna 29-godišnja Zagrepčanka, trenutačno 24. igračica Europe, a 72. na svijetu.

Dragutin Šurbek ml., izbornik naše ženske vrste, pripomenuo je nešto bitno o čemu dosad nismo. Zašto je bitno u skupini biti prvi ili drugi, u društvu Engleske i Italije.

- Počinjemo s Engleskinjama i u tom smo dvoboju favoriti. Očekujemo jasno prolazak skupine, a sad hoćemo li biti prvi ili drugoplasirani... Bitno je proći jer bi se samim time djevojke kvalificirale i za sljedeće Svjetsko ekipno prvenstvo u Londonu 2026. Naše djevojke su prošle puno ovakvih turnira, europskih i svjetskih, pa čak i Olimpijske igre. Što se favoritkinja EP u Zadru tiče, znamo da su to prije svega Rumunjska, Njemačka i Francuska, ali tu je onda i Portugal, pa neugodna Švedska, Austrija s prvakinjom Europe, Polcanovom. Zato bi nam bilo dobro biti prvi u skupini jer bi dobili u osmini finala možda ipak nešto slabijeg suparnika. Osobno, ja sam smiren uoči starta jer znam kvalitetu naše reprezentacije.

Lea Rakovac, hrvatska reprezentativka

ZVONKO PAVIC Cropix

Čak 60 turnira iduće godine

Šurbekov kolega, samo u muškoj hrvatskoj reprezentaciji, Neven Karković naglasio je koliko se u zadnje vrijeme stolni tenis promijenio glede brojnosti turnira, a što onda ipak otežava i izbornički posao, a utječe možda i na formu igrača.

- Zadnjih se godina sve drastično zaista promijenilo i idemo sve bliže tenisu. Gledao sam baš za sljedeću godinu, u 2026. će biti čak 60 turnira. S druge strane, svi igrači svoj kruh najviše zarađuju u svojim klubovima, u ligaškim natjecanjima. To je jedan onako, kreativni kaos, ali to je tako. Što se forme tiče, treneri obično kažu da ćemo poslije natjecanja znati jesmo li bili u formi ili ne. Stolni tenis je specifičan jer je izuzetno osjetljiv sport. Mala nesigurnost ili pad samopouzdanja se jako odražava u samom meču. Dečki su jako motivirani, posebno i zato jer smo tu, u Zadru. Siguran sam da ćemo uspjeti dati sve od sebe. Nije to baš uvijek lako, sportaši to žele, ali ne uspiju uvijek. Vjerujem da mi hoćemo. Glavni pretendenti za naslov su Francuska, Švedska, Njemačka, ali svi ostali će tražiti neku šansu.

Nismo baš slučajno za kraj ostavili Andreja Gaćinu. Dugi niz godina naš najbolji igrač, a i dan-danas najbolje rangirani hrvatski stolnotenisač u Europi - 16. na Starom kontinentu ili za dva mjesta viši od Pucara. Svjetski je ranking nešto drukčiji, te je tu Pucar 31., a Gaćina 86, no... ostavimo se rejtinga. Ono zbog čega smo ostavili Andreja za kraj je činjenica da će na određeni način predvoditi Hrvatsku u svojem rodnom gradu. To je u Andreja pobudilo emocije i nije ih krio.

- Ovo je za mene ostvarenje dječačkog sna. Da mi je netko kada sam kretao rekao da ću s 39 godina igrati EP u mojem rodnom gradu Zadru, ne bih vjerovao. Uživam zato tu, od kada sam došao. I zbog dobrog vremena, i zbog uspomena koji me vežu uz Zadar. Tu sam odrastao i živio do 12. godine, da bih se kasnije otisnuo u Zagreb i dalje. Na meni i svim dečkima je samo uživati i tako igrati.

Andrej Gaćina na treningu u Zadru

ETTU

Dečki će inače prvi na zadarski stol, ove nedjelje od 16.00 protiv Moldavaca.

- Sva koncentracija je vezana samo uz prvi meč, nama je to Moldavija. Vrlo neugodna momčad, prvi igrač im je inače prošle godine bio najbolji igrač u Poljskoj ligi, a to je treća po kvaliteti liga u Europi. Oni kao momčad djeluju dosta jako, zapravo mislim da smo dobili najjaču trećepostavljenu momčad u skupini. Drugi nam je suparnik Austrija s kojom smo se susretali na svim velikim natjecanjima zadnjih 5-6 godina, svaki put smo dosad uspjeli izvući pobjedu, ali svaki put je bilo gusto i neugodno.

Zoran Primorac u susjedstvu

Ipak, moramo još malo o Zadru, ali u doba Andrejeva odrastanja u ovom gradu.

- Moji stolnoteniski počeci su bili ovdje, u Zadru, u podrumu, za vrijeme rata. Na stolu koji je tata napravio od šperploča, brat i ja smo krenuli s običnim reketima. Tijekom rata sam u biti ja prvo počeo s nogometom, da bi u jednom trenutku rata, nakon Operacije Maslenica, otac odlučio ipak me skloniti izvan Zadra. Tada sam ja u biti potpuno prešao u stolni tenis i ostao u njemu do dan-danas. Kad će biti kraj ne znam, još se ne nazire. Inače ondje, na Voštarnici, dijelu Zadra gdje sam odrastao, živio je i Zoran Primorac. Možda 100 metara od mene, u jednom neboderu. Pokojni Hrvoje Ćustić, s njim sam igrao nogomet dok smo bili klinci, bio je prvi susjed. Ulaz do mojeg. Tako je izgledalo djetinjstvo na Voštarnici, u Zadru.

Kako će izgledati pak danas i sljedećih dana u Višnjiku, spoznat ćemo uskoro.