Herojski pokušaj Andreja Gaćine nije uspio. Ruptura stražnje lože koju je zaradio dan ranije u četvrtfinalu bila je jača od trenutačno našeg najboljeg stolnotenisača. Toliko jaka da mu je vidno ograničavala kretanje tijekom polufinalnog meča protiv 16-godišnjeg Francuza Felixa Lebruna te da je iz straha da se ozljeda ne bi pogoršala odustao od meča za brončanu medalju. Rizik bi bio preveliki premda 37-godišnji Zadranin u karijeri nema niti jednu pojedinačnu medalju s velikih natjecanja. Potencijalna višemjesečna pauza mogla bi mu ugroziti plasman na Olimpijske igre sljedeće godine. Turnir u Parizu je velika Gaćinina želja.
- Nisam se mogao slobodno kretati, ruptura mišića je veličine centimetar s centimetar i svaki put kad bih nešto pokušao neki brži pokret presjekla me bol kao da me netko nožem reže.
Da nešto nije bilo kako valja jasno je iz glatkog poraza, bez osvojenog seta (0-4), posebno je upečatljivo da je u drugom i trećem setu osvojio samo četiri odnosno šest bodova. Pred dvjestotinjak gledatelja u dvorani Hutnik u rubnom dijelu Krakova Francuz je, između ostalog, “bacao” lopticu na stranu koja Gaćini nije odgovarala zbog ozljede... Naš sportaš zbog zdravlja je predao meč za broncu te najavio da neće igrati u momčadskom turniru na Europskim igrama.
- Predao sam jer bih igranjem riskirao pogoršanje ozljede i dug oporavak. Nema smisla igrati u ekipnom dijelu kad nisam mogao za broncu, ima mladih dečkiju, bodrit ću ih. Želim biti spreman za Europsko ekipno prvenstvo početkom rujna.
Višestruka je Gaćinina žal zbog toga što ga je ozljeda zaustavila pred kraj potencijalno velikog pohoda...
- Da, igrao sam dobar turnir i s obzirom na konkurenciju mogao sam ga osvojiti jer sam u dobroj formi. Iako, tko zna bih li i zdrav pobijedio Lebruna, bio bi to otvoren meč. Nije slučajno ušao u polufinale. Inače, bio sam zadovoljan svime do tog peha s ozljedom, valjda već dvanaestoj tog mišića i na području oko njega. Ovo je baš veliki peh, poput onog na Olimpijskim igrama u Riju 2016. kada su me leđa uhvatila sat vremena prije meča 3. kola pa sam se kretao kao danas ovdje.
Felix Lebrun, kao i njegov tri godine stariji brat Alexis koji je izgubio svoj polufinalni meč (ali i osvojio broncu bez borbe zbog Gaćinine predaje), velika su budućnost europskog stolnog tenisa. U Krakovu su obojica bili na postolju...
- Obojica igraju jako brzo, imaju sto servisa i tome se teško prilagoditi za razliku od većine drugih igrača. Složio sam taktiku, ali servira brzo, ima brzi ritam i brzo mijenja tip servisa. Obojica bi mogli 10 do 15 godina biti u vrhu, top 5 u Europi - rekao je Gaćina.
Uz oporavak sljedećih tjedana i mjeseci na Gaćininoj agendi bit će skupljanje bodova za plasman na Olimpijske igre u Parizu sljedećeg ljeta.
- Ovim turnirom je započelo bodovanje. Ulaskom u polufinale dobit ću ih dosta, ali ih i puno branim od prošle godine. Zapravo, izgubit ću ih više nego što sam ih obranio, ali i drugi brane puno bodova. Bitno je da sam ušao u dobru formu, ali sad se prvo valja oporaviti. Ako sam uspio prethodnih 11 puta zaliječiti ozljedu, uspjet ću i sada. Kao i svaki put.
U stolnom tenisu, kao i u dosta drugih sportova, postoje različiti načini na koji se može ostvariti uvodni olimpijski san, plasman na same Igre.
- Najbolje bi bilo preko timskog Svjetskog prvenstva koji je u travnju sljedeće godine u Koreji. Potrebno je ući u četvrtfinale i onda imate i osigurana dva mjesta u pojedinačnom turniru. Zatim se može plasirati i preko Europskog prvenstva, pa po visokom pojedinačnom renkingu - objasnio je Andrej Gaćina, zasad najveći hrvatski pehist 3. europskih igara.