Žena koju ne treba predstavljati. U svijetu stolnog tenisa sasvim sigurno ne. Ne u Hrvatskoj, ali ne i svijetu pingića. To je Tamara Boroš. Njezina bronca sa SP u Parizu 2003. je i dalje posljednja medalja u pojedinačnoj konkurenciji koju je osvojila neka neazijska stolnotenisačica. Možemo to i malo "jače". Jedina neazijska pojedinačna medalja u ženskoj konkurenciji od 1993. U zadnjih 52 godine! Toliko samo o povijesti i Tamarinoj ulozi u stolnom tenisu.
Vratimo se mi ipak u današnjicu. Tamara Boroš je 4 godine već izbornica njemačkih stolnotenisačica. S njima je u tom vremenu osvojila dva naslova ekipnih prvakinja Europe (2021., malo nakon OI u Tokiju i 2023.). Godine 2022. je odvela Njemice i do bronce na Svjetskom prvenstvu u Kini. U Zadar je stigla po... hat-trick. Treće uzastopno europsko zlato. Na za nju ipak jasno, zanimljivom tlu, u Hrvatskoj.
- Prvi put u ovakvoj ulozi. Vidim Njemačku u Hrvatskoj i to za mene jasno da je novost. To su me pitali i prije polaska za Zadar njemački novinari – veli Tamara, malo po dolasku u Zadar i Višnjik.
- Osjećaj je čudan, samo se nadam da nećemo morati igrati protiv Hrvatske jer to bi mi bio još čudniji osjećaj. No, lijepo je biti doma, igrati veliki turnir. Nadam se i dobroj atmosferi u dvorani. A sad, što se tiče naših ambicija i mogućnosti osvajanja i trećeg naslova... Pa, mislim da možemo jer imamo dobru ekipu. Igramo ipak u malo pomlađenom sastavu. Han Ying i Shan Xiaona ne igraju, a to su nam dvije najbolje vjerojatno igračice. Odlučila sam se pomladiti reprezentaciju, pripremati se lagano već u smjeru Igara u Los Angelesu 2028. Trebaju i druge osjetiti ne samo priliku, već i pritisak kako bi se napravila onda što jača selekcija, odabir za sljedeće olimpijske igre.
Toliko o šansama, snazi, perspektivi Njemačke, a Hrvatska...?
- Cure su neugodne. Imaju igračice različitih stilova. Imaju mogućnost ući u četvrtfinale, a onda... Tada više nema favorita. Uz domaću publiku, sve je moguće. Ja im samo želim puno sreće, iskreno. I jasno, da se ne sretnemo.
Osim finala možda.
- Dobro, to bih potpisala.
Ponosimo se uvijek i s pravom uspjesima naših sportaša ili pak trenera inozemstvu, stranim klubovima ili kao u Tamarinom slučaju, reprezentaciji, ali... Nismo jednom pitali minulih godina, od kako je Boroš prvo radila u Austriji, pa kao pomoćna trenerica u njemačkoj vrsti i sada kao izbornica, kada će se Tamara Boroš vratiti u domovinu, u Hrvatsku.
- Točan datum ne znam, ali to je pitanje vremena. Prije Los Angelesa 2028. ne, ali poslije... Velim, ne mogu reći točan datum, ali da će se to jednom dogoditi, to je sigurno.
Drugim riječima, posao u Njemačkoj je dugoročan.
- Gledajte, u sportu se sve radi u olimpijskom ciklusu. Nakon Pariza je tek počeo novi. Ja u Njemačkoj imam otvoreni ugovor, odnosno nema zaključne godine, određenog roka.
To je potvrda velikog povjerenja tamošnjeg Saveza u vas.
- Nemam to samo ja, takvi su ugovori svih trenera u njemačkom savezu, tako da nisam ja tu neka iznimka. Sadašnji sustav s mnoštvo turnira jako puno troši, vrlo je naporno, tako da iskreno ne znam koliko se dugo i može raditi u ovom ritmu. Ja sam sad u tomu 4 godine, još 3 su ispred mene, ta da... Uh, teško.
Imate iskustva trenerskog rada malo i iz Hrvatske, pa onda Austrija, sada Njemačka. Je li njemački sustav najuređeniji?
- Uvjeti su odlični. Imaju bezbroj centara, dvorana, ali kada malo dublje uđete... Sustav sporta stvarno nije dobar. U odnosu na ono što imaju, koliko ulažu, rezultata nemaju. Kad pogledate njemačke sportske rezultate u Parizu, na Igrama, to je bilo jako slabo.
Njemačka je prošle godine na Igrama osvojila 12 zlatnih, 13 srebrnih i 8 brončanih medalja, što je za sport države od 84 milijuna ljudi, malo. Štoviše, to je najslabiji učinak na OI od ujedinjenja Njemačke 1990. Pitanje je samo... zašto?
- U stolnom tenisu je recimo nacionalni savez podijeljen na pokrajinske i oni imaju jako puno utjecaja na rad Saveza. Oni su uključeni u cijeli sustav financiranja, kroz članarine itd. Nacionalni savez dakle ovisi o pokrajinskim koji onda mogu utjecati čak i na to tko će od trenera raditi. Ima jako puno politike u Njemačkoj.
Je li moguće da je ima više nego u Hrvatskoj?
- Znate kako je to, veća država, više ljudi unutra i više politike. Dosta tako i tamo isto "šteka".
Davno je ovaj autor utvrdio "nije ni Njemačka što je nekad bila". Vraćamo se domaćim temama. Na čelo našeg, Hrvatskog stolnoteniskog saveza godine 2022. je došao Zoran Primorac. Čovjek kojeg naša sugovornica savršeno dobro poznaje. Koliko dolazak jedne takve osobe otvara mogućnost jednog skorijeg povratka Tamare Boroš doma, u Hrvatsku? Jeste li uopće razgovarali?
- Jesmo, mi smo stalno u kontaktu. Njegov je dolazak za predsjednika najbolji potez koji je Hrvatski stolnoteniski savez mogao napraviti. Čovjek koji ima ime, iskustvo, rezultate, poznanstva, pojavu, autoritet. Sve, štogod mi sada naveli, Zoki to ima. Nisam sada toliko "unutra", ali ovako sa strane gledano, imam osjećaj da dobro vodi savez i da dobro kotira u europskom stolnom tenisu. Sigurno je to i meni jako bitno, ako bih se vratila da znam s kim bih surađivala - veli njemačka izbornica Tamara Boroš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....