U jednom trenutku sve je bilo savršeno: medalje, pobjede, transfer u Bundesligu. U sljedećem: operacijski stol, štake i neizvjestan nastavak karijere. Svoju najtežu životnu i sportsku borbu posljednjih mjeseci vodi 22-godišnji hrvatski stolnoteniski reprezentativac Ivor Ban.
Problemi su počeli gotovo neprimjetno, tek povremena bol u preponi nakon napornih mečeva.
- Bol u aduktoru osjećao sam samo nakon teških susreta, ništa što bi me ozbiljno zabrinulo - prisjetio se Ban.
- No, na preporuku suigrača Filipa Zeljka ipak sam otišao provjeriti o čemu je riječ.
Prva dijagnoza bila je dosta loša: puknuće labruma, hrskavičnog dijela u zglobu kuka.
- Rečeno mi je da mi je pukla kost u kuku. Nisam osjećao jaku bol, što je možda i čudno za takvu ozljedu. Ali nalazi su govorili sami za sebe.
A sve se događalo u trenutku kada je Banova karijera bila u uzletu. U paru s Hanom Arapović osvojio je zlato na Europskom prvenstvu do 21 godine, te broncu s Bornom Petekom. Na seniorskom EP-u, Hana i Ivor zaustavljeni su u četvrtfinalu od kasnijih europskih prvaka, a u singlu je Ban nesretno ispustio 3:0 vodstvo protiv Španjolca Roblesa, tada 32. igrača svijeta.
Zlato i titule na dva WTT turnira, potpis za njemačku Bundesligu, nastup na Svjetskom prvenstvu... Sve je išlo prema gore, dok nije stigla vijest.
- Liječnik mi je prvo rekao da zaboravim reket na neko vrijeme, možda čak i zauvijek. Naravno da sam bio šokiran. Potražio sam drugo mišljenje i zahvaljujući gospođi Mimi Vurdelji došao sam do dr. Tomislava Smoljanovića, inače osvajača veslačke olimpijske bronce u osmercu, koji mi je sve objasnio. Bio sam između drugog i trećeg stupnja oštećenja, od ukupno četiri.
Operacija je brzo dogovorena. Danas, mjesec dana kasnije, Ban hoda bez poteškoća.
- Osjećam se jako dobro. Bol je minimalna, 1 do 2 od 10. Pomogla mi je i fizikalna terapija prije zahvata kod Kristijana Blaževića, radili smo na mišićima oko kuka da ne atrofiraju. S njim radim i nakon operacije i stvarno osjećam napredak. Zato se i nadam da ću što prije vratiti.
Tijekom operacije liječnik je zašio labrum koji je bio puknut na dva dijela i pobrusio zglobnu čašicu. Dva tjedna nakon zahvata bio je na štakama, a oporavak bi trebao trajati između četiri i šest mjeseci.
- Nadam se povratku i ranije. Želja mi je zaigrati na Europskom prvenstvu u Zadru, koje nas čeka sredinom listopada. Možda zvuči kao bajka, ali vjerujem da je moguće. Prva informacija o ozljedi me šokirala, malo sam mentalno potonuo, ali u teškim trenucima veliku podršku pružili su mu izbornik Neven Karković, dosta vremena sam proveo u razgovoru s njim, te ljudi iz Saveza i suigrači: Zoran Primorac, Goran Radanović, Frane Kojić, Filip Zeljko. Kao i Hrvatski olimpijski odbor, gospođa Mimi Vurdelja, liječnik Tomislav Smoljanović, Kristijan Blažević. Stvarno sam imao veliku pomoć na putu oporavka.
Iako je optimist, priznat će i da ima teških trenutaka.
- Nije lako kad se od svakodnevnih treninga sve odjednom zaustavi. Kad sam za vrijeme WTT Contendera Zagreb ušao u dvoranu, bio sam stvarno ljut što ne mogu igrati. Gledam druge, a ja ništa. Želja za povratkom je golema.
A ona prava stolnoteniska iskra i dalje tinja.
- U utorak sam prvi put primio reket. Posudio sam ga od suigrača, probao sam nekoliko servisa, pazio sam da ne rotiram kukove. Osjećaj je još tu! Čak sam rekao Ivanu Henclu da mi servira par loptica i odmah sam mu “zavukao” bananu, ha-ha!
Komentari (0)
Komentiraj