Život se sastoji od pluseva i minuseva, sunca i kiše, loših i dobrih dana. Valja samo uvijek nastojati da je onih ljepših trenutaka više, odnosno da se njih pamti i u njima uživa. Kakav je život, takav je i sport. Stolnoteniski četvrtak u Višnjiku s hrvatskog gledišta je bio upravo takav. Red veselja i sreće, a onda tuge i suza. Nakon trijumfa mladića odnosno pobjede hrvatske muške vrste koja se plasirala u četvrtfinale, koji sat kasnije s Europskog prvenstva su nam ispale djevojke. U osmini finala su ih svladale Slovakinje. Možemo sad govoriti spletom sretno/nesretnih ili spretno/nespretnih okolnosti, spominjati da Slovakinje nisu baš toliko dobre, da su imale samo više sreće itd. No, ne bi to baš bilo sportski tako pričati, pisati.
Slovačka je jednostavno u četvrtak kasno navečer bila koncentriranija, bolja u određenim, poglavito presudnim trenucima. Da, imale su sreće Slovakinje i to nije sporno, ali pobijedile su ne zaslugom sudačke odluke, buke navijača ili zbog ikojeg drugog razloga do jednog - za stolom su, u uvjetima i okolnostima koje su bile potpuno izjednačene za obje ekipe, osvojile veći broj poena, setova. Nezaslužena pobjeda? Ne, ni govora. To nitko ne može izustiti, napisati. Ne bi bilo istinito, sportski, korektno.
- Vidjeli ste sve i sami. Malo sam sad u prvom trenutku u šoku - nakon utakmice će izbornik Dragutin Šurbek.
- Očekivao sam čak mogu reći i laganu pobjedu nakon što smo dobile prvi meč, poveli 1-0. Krenuli smo onda u drugi meč, 11:9 smo izgubili peti set. Treći meč opet 11:9 u pet setova, pa onda... Jednostavno, u posljednjim, presudnim trenucima nije bilo niti sreće, Svaki se put loptica "okrenula" na njihovu stranu. Pogotovo u meču Lee Rakovac, zadnji set čak četiri tzv. "prasice" za Slovakinju. Pa, Ivani Malobabić se isto dogodi u posljednjem setu.
Teško su riječi izlazile iz izbornikovih usta. Posebno kada znate da se ovakve izjave "hvataju" nakon niti pet minuta od poraza.
- Mislio sam, pa i sada mislim da Slovačka nije bolja od nas. Prvenstveno mi je žao radi djevojaka jer mislim da su bolje od Slovakinja. To je život, idemo dalje.
Nije utjeha dakako, ali činjenica je da ste ostvarili onaj minimalan cilj, plasman na Ekipno svjetsko prvenstvo u Londonu 2026.
- Da, to je bio glavni cilj, međutim kada smo vidjeli da igramo protiv Slovačke, očekivali smo prolazak u četvrtfinale. Onda smo i gledali meč prije našeg, Rumunjska - Srbija u kojem je Srbija radila probleme Rumunjkama, pa se nadali možda zaigramo protiv Srpkinja, te maštali čak i o nekoj medalji... Međutim, od pobjede smo otišli zajedno u poraz. Opet naglašavam, užasno mi je teško i žao radi cura jer mislim da vrijede više od ovog što i kako sada izgleda.
Neposredno nakon posljednjeg meča, posljednje loptice u dvoboju Hane Arapović i Tatiane Kukulkove, naša je Hana briznula u plač. Nije do klupe još stigla, sva je bila oblivena suzama, tješile su je suigračice. Nakon ovakve utakmice odnosno poraza nije baš bilo ni jednostavno izaći pred novinare. Lea Rakovac, naša prva igračica je to učinila bespogovorno i profesionalno.
- Imale smo stvarno jako puno peha, ako ćemo iskreno. Posebno bih ja rekla u Ivaninom (Malobabić) meču. To su bile za Slovačku one kako mi velimo "prasice", rub stola, sretni poeni. I to je odlučilo ovaj meč. Jednako i u Haninom meču, ali nema govora, to je zaslužena pobjeda Slovakinja i ja im čestitam - sportski je reagirala Lea.
- Naš najveći cilj je ipak bio plasman na Svjetsko prvenstvo u Londonu i to smo ostvarile. Htjele smo mi naravno i više i dalje i bolje, tako jasno. Netko mora u jednom susretu pobijediti, netko izgubiti. Sada smo nažalost mi bile te koje su izgubile. Sljedeći ćemo se put vratiti jače - na najbolji je način završila Lea Rakovac.
Ovakvim ishodom ženskog sraza u osmini finala, definitivno je utvrđeno i da će muška reprezentacija protiv Njemačke igrati danas od 16 sati.
D. Bauer
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....