‘Svakog se jutra budim s mišlju pobijediti Kineze‘

Proljeće prošle godine, WTT Contender turnir u Zagrebu i Ledena dvorana Doma sportova. Jedno od posljednjih natjecanja ondje održanih prije početka obnove ove dvorane. Ondje smo i tada, prvi put gledali "uživo" mladića o kojem se puno pričalo u stolnoteniskom svijetu. Alexis Lebrun, tada 21-godišnjak i dečko koji je te, 2024. osvojio zagrebački turnir. Bilo ga je užitak gledati, no sjećamo se i Zorana Primorca koji nam je rekao...

- "Je, odličan je, ali mlađi brat je još bolji. Vidjet ćeš".

Felix Lebrun

ETTU

Zoki ga je i vidio, nije govorio napamet jer je koji mjesec ranije u južnokorejskom Busanu, Francuska na ekipnom SP-u izgubila tek u finalu. Od Kine, dakako. U momčadi su tada bila obojica braće, Alexis i Felix Lebrun. Mjesec-dva nakon Contendera u Zagrebu, olimpijski turnir u Parizu. Braća Lebrun su, dakako, uzdanice domaćina i potvrđuju taj status, a Felix Lebrun je ondje osvojio 2 medalje! Dvije bronce, pojedinačno i momčadski. S tada nepunih 18 godina postavio je u biti olimpijski stolnoteniski rekord kod muškaraca. Nitko tako mlad, nitko maloljetan, nije osvojio medalju na OI. Felix "Srećko" Lebrun je osvojio čak dvije. Nikakvo čudo što je krajem prošle godine bio 4. igrač svijeta na službenoj ITTF ljestvici. Trenutačno je na 5. mjestu. U parovima je pak s bratom Alexisom slavio na WTT finalu u Fukuoki koncem prošle godine, najbolji su par svijeta.

- Formula? Ne postoji formula uspjeha. Mi samo uživamo u svakodnevnim treninzima. Svaki dan razmišljamo o tome kako unaprijediti igru. To je, mislim, za početak najbitnije, unaprjeđenje igre - reče nam Felix Lebrun koji u našem Zadru s bratom i suigračima "grabi" prema novom, ovog puta europskom zlatu. Španjolska (3:1) i Mađarska (3:0) šaptom padoše.

- Ha, nikoga nije lako pobijediti, ali stoji da smo ostvarili dvije solidne pobjede, imamo silno samopouzdanje na ovom turniru i nadam se da ćemo do kraja tjedna igrati sve bolje i bolje.

Felix Lebrun

ETTU

Inače, braća Lebrun nisu bez stolnoteniskog "pedigrea". Otac Stephane je bio svojedobno u top 10 u Francuskoj, dok je veći trag od oca im ostavio ujak Christophe Legout koji je igrao na OI u Atlanti 1996., Sydneyu 2000. i Pekingu 2008. Ipak, sinovi, odnosno nećaci, Alexis (22) i Felix (19), su ih debelo već sada nadmašili.

- Ha, takva nam je obitelj. U svakom slobodnom trenutku igramo stolni tenis - dodao je Felix.

Upućeni vele da su obojica za stol s reketom u ruci stali već u trećoj godini. Malo nakon što su prohodali, gotovo. Obojica braće su istinski sportski junaci, silno popularni u Francuskoj. U redu, Ousmane Dembele i Kylian Mbappe su "malo" poznatiji, ali šalu na stranu. Alexis, pa tako i mlađi Felix, su solidne "face" u svojoj domovini. Nije pitanje koliko im se to sviđa, već kako s tim žive?

- Istina je da smo popularni, mediji nas prate... San je postao stvarnost. Sviđa mi se. Osvajanje olimpijske medalje doma, u mojoj zemlji, bio je nezaboravan doživljaj. Taj trenutak je u biti promijenio iz korijena moj status u svemu u Francuskoj. Prije OI u Parizu ipak je manje ljudi znalo za mene, a sada me prepoznaju na ulici. Međutim, ako me pitate je li mi "slava udarila u glavu"... ne, moj fokus je i dalje samo na stolu, stolnom tenisu, unaprjeđenju igre. U stolnom tenisu se za mene ništa nije promijenilo, ali izvan njega su se otvorile mnoge mogućnosti kojih nije bilo ranije. Nisu bile moguće. Uživam u tome, brat i ja. Ponekad s nekim stvarima nije baš lako, ali na kraju dana ipak uživamo u svemu, u statusu u Francuskoj.

Felix Lebrun

ETTU

Felix najvećim dijelom odgovara u množini, odnosno stalno u kontekstu "moj brat i ja". Shvatljivo jer osim, dakako, odrastanja, vežu ih zajednički treninzi, igre, putovanja... Pa, i međusobna nadmetanja na turnirima uostalom, nego... Tko je bolji, brat Alexis ili vi?

- Ha, malo teško pitanje. No, ove godine sam ga ja pobijedio u finalu Prvenstva Francuske, imam i viši ranking, pa bih onda rekao da sam ove godine ipak... ja bolji - izustio je Felix. Malo tiše je ovo izustio jer stariji brat je ipak stariji brat. Uz to, udaljen od nas koja 3-4 metra, pa onda...

- Ma, pa dobio je on mene 3-4 puta ranije na prvenstvima Francuske. Zato mi je teško reći tko je bolji, ali ovako ću. Ove godine sam to ja, ha, ha.

S vremenom je Felix ipak "otkrio" ono što smo ga priupitali u početku. Formula uspjeha.

- Naši zajednički treninzi. Mislim da je to sigurno ključ uspjeha obojice jer smo i Alex i ja vrlo visoko na rankingu, a jako malo igrača ima mogućnost svakog dana trenirati s nekim iz Top 10. Počeli smo tako još i u doba pandemije, a imati takve treninge svakog dana je iznimna sreća, povlastica.

Francuska, ali onda s vama i Europa, ima dvojicu vrhunskih igrača planetarne top-klase. Je li moguće "srušiti kineski zid", odnosno konačno nadvladati Kineze koji nadmoćno vladaju ovim sportom?

- Naravno, to je jako, jako teško, ali trudimo se svakog dana učiniti to mogućim. To mi je cilj, ali vidjet ćemo. Svakog se jutra budim s tom željom, dobiti Kineze, ha, ha. Vidjet ćemo što sutrašnjica donosi, ali oni su još uvijek bolji. Bit će teško.

Zaključno, osjećate li pritisak najvećeg favorita za zlato ovdje u Zadru, na ekipnom EP-u?

- Ne! Drago nam je i sretni smo što smo prvi nositelji turnira. Da, znamo da smo jaka reprezentacija, znamo što smo postigli prošle godine, kako na Olimpijskim igrama u Parizu, tako i na SP-u u Koreji gdje smo osvojili srebro. Ne osjećamo pritisak, sretni smo i zadovoljni ovdje u Zadru, puni smo samopouzdanja i idemo u svaki susret samo s jednom mišlju. Pobijediti - s pobjedničkom je mišlju i rečenicom završio Felix Lebrun.