Hrvatska muška stolnoteniska reprezentacija početkom tjedna je počela s priprema za novu sezonu i Europsko prvenstvo. Prvi dio priprema dogovoren je u Dravogradu, u suradnji sa slovenskom reprezentacijom s kojom i inače često znaju surađivati. Do četvrtak je sve bilo odlično, a onda u petak neugodno iznenađenje. Umjesto buđenja za doručak i trening, većinu dečkiju probudilo je lupanje po vratima. Imali su što za vidjeti, sve oko njih je bilo poplavljeno.
- Dogovorili smo ove pripreme ovdje jer smo htjeli negdje na većoj nadmorskoj visini, u planinama i na friškom zraku s obzirom na to da je kolovoz. Čitali smo upozorenja i najave lošeg vremena, ali ovom se baš i nismo nadali - bile su prve riječi izbornika Nevena Karkovića.
Na pripremama su s hrvatske strane još Andrej Gaćina, Tomislav Pucar, Filip Zeljko, Frane Kojić, Ivor Ban i fizioterapeut Ivan Katić.
Ispalo je da su se našli u epicentru svih nedaća. Prema prvim najavama najteže je bilo baš u regiji Koruška, gdje je rijeka Mislinja srušila most, neprohodno je nekoliko cesta, mnoga područja su poplavljena, a nije bilo pitke vode niti signala za mobitele.
- Kad smo se probudili u prizemlju je već sve bilo poplavljeno, struje i pitke vode više nije bilo. Navodno smo bili i na lošoj poziciji jer smo se nalazili niže od glavne ceste pa se sve slijevalo. No, panike nije bilo. Neposredno što smo vidjeli situaciju bilo je malo napetije. No, planirali smo što i kako, jer stvari lako krenu još gore. Recimo, da je to jače bujalo vjerojatno nitko ne bi mogao do nas, flaširana voda je bila pri kraju - dodao je Karković na što se nadovezao Frane Kojić.
- Zeljka i mene je probudilo kucanje oko 7. Mislili smo da smo zaspali. Kako smo zadnja soba u hodniku nas su posljednje probudili. Pored naše sobe je prozor koji je direktno gledao na cestu. Čim smo otvorili vrata imali smo što za vidjeti. Bujica je nosila sve živo, plastiku, palete, motori su se naslonili na automobile itd.
- Kad sam išao spavati padala je kiša i to mi je odgovaralo. Probudio sam se oko četiri ujutro i još je padala. Još sam pomislio pa što još padaš. I onda se probudim u 6.30 i vidim da još pada. Kad sam došao do prozora imao sam što za vidjeti - prisjetio se Andrej Gaćina.
Vlasnici hotela su brzo reagirali i dogovorili s vatrogascima izvlačenje svih gostiju.
- Na vrijeme smo se evakuirali. Mi smo dobro prošli, jadni ljudi koji to ne mogu, koji žive tamo. Mi smo ipak bili u hotelu od 2-3 kata. Oko 13 sati je po nas došao bager. Zanimljivo da je vozač rekao da nikad nije bilo ovako - kazao je Karković.
Pri evakuaciji su morali uzeti samo najosnovnije.
- Zeljko i ja smo u torbu stavili i naše rekete. Za sve imam zamjenu, sve mogu kupiti, ali reket je već malo teže nadomjestiti. Rezervne rekete smo ostavili jer za njih nije bilo mjesta u tom ruksaku - dodat će Kojić.
Bagerist ih je prevezao do glavne ceste, a dalje su ih kombijem preveli do vatrogasne postaje. Tamo smo se osušili, dobili vodu i radili planove što dalje. Nisu imali druge mogućnosti već naći drugi smještaj, a on je pronađen u Slovenj Gradecu.
- Ostalo nam je čekati i vidjeti što nam donosi sljedeći dan. Sve stvari su ostale u hotelu s obzirom na to da smo smjeli uzeti samo najosnovnije, kao i da su nam automobili ispred hotela - kazao je Karković.
- Doći ćemo već po stvari, imaju ljudi ozbiljnijih problema od naših stvari i autiju. Bilo je svakakvih slika, neke kuće su pod vodom, negdje je voda otprilike metar visine - kazao je Kojić.
Dečki su zahvalni Slovencima na odličnoj reakciji.
- Hvala vlasnicima hotela jer su morali nas zbrinjavati, a imali su ogromnu štetu koji su morali odmah sanirati. Vatrogascima na brzini, ljubaznosti, a bili smo im jedni od stotina koje su morali spašavati. Najveće hvala ljudima s Ravne na Koroškem, NTK Fužinar i tati od stolnotenisača Aljaža Godeca. On je s kolegama organizirao naš prijevoz i smještaj u Slovenj Gradecu. Kao i Andreji Urh. Ljudi su nam ostali na raspolaganju, pokazali jednu ljudsku stranu u ovakvim trenucima. Osjetili smo pomoć kad nam je bilo najpotrebnija. Čuli smo se i s vodstvom našeg Saveza, sa svima sam bio u kontaktu i pratili razvoj situacije. Hvala svima, a pogotovo tati Godecu - prepričavao je Karković.
- Čudan osjećaj, ali kad si nemoćan nemaš što. Čekaš da dođu po tebe ili da nekim čudom ta voda otiđe, ali ubrzo shvatiš da ništa od toga. I onda prihvatiš situaciju i nadaš se najboljem - zaključio je Gaćina.